Original subtitles

Prestani me maltretirati svako jutro u zoru!

Upozoren si, pokušaj preživjeti.

Baš je hladno!

Baš je hladno!

Prehladno je!

Armaduk!

Artemio! - Da mama!

Bijela kava je spremna! - Samo da se obučem i dolazim!

Ćao pingvine!

Morat ćeš napustiti ovu sobu, odlučio sam staviti peć.

Mama! - Reci srećo.

Zaboga, ova je kuća prehladna!

Naravno, ovo je velika kuća, kako bi je cijelu zagrijali?

Uzmimo onda jednu manju, moderniju, opremljenu.

A, ako se jedan dan oženiš i dobiješ djecu? Treba ti velika kuća.

Koga ću oženiti? U selu si ti najmlađa žena!

Ima Mariarosa, vinarova kći.

Mariarosa je ružna, gadi mi se, puna je čireva..

Baš si izbirljiv! - Idemo, sve do vrha!

Mariarosa je lijepa. - Nije lijepo što je lijepo, nego ono što čovjeku paše.

Meni paše. - Onda je ti oženi!

Što radiš? Jedeš? A, gdje ti je molitva?

Oče naš koji jesi na nebesima, nadam se da ti je lijepo

jer ja ovdje živim kao u paklu.

Kruh naš svagdašnji daruj nam, po mogućnosti svjež.

Dugova nemam, a ovdje gdje živim i da hoću nema napasti. To je to.

To je to.

Artemio, lijepo radi i ugodan ti dan!

Hvala, vrlo ljubazno.

Malo dobre volje! Dan se po jutru poznaje!

Tako je. Evo krcam gnojivo!

Zatim ću voziti gnojivo...

i na kraju ću gnojiti zemlju...

Ukratko, dan pun sranja!

Ako me tko traži nema me!

Dobar dan, Artemio! - Dobar dan, Elpidio!

Kakva magla.

Nije moguće! Svako jutro ista priča!

Treba staviti dva smjera.

K vragu, zemlja je suha, presuha.

Dva mjeseca nema kiše, kao pustinja je.

Na ovo prokleto selo niti kap ne padne.

Hej vi, gore! Odlučite se!

Ili pošaljite deve ili malo vode!

Hvala!

Hvala! Napokon!

Hvala, dovoljno je! To je to!

Malo manje! Malo manje!

Dosta je sad! Dosta je vode! Dosta!

Dosta!

Hoćete li prestati, odvratne vrane? Dosta!

Zaustavite se, nemojte me zezati!

Jasno mi je, pojedite sve.

Devedeset tisuća sto osamnaest...

Podne. Jutros sam obavio dobar posao.

Još jedan zamah pa na jelo!

Moje vino!

K vragu!

Što se može, danas se ne pije.

Ma daj! Ni ne jede se!

Odspavajmo malo

Tišina!

Dobro!

Gorak mi je jezik.

Artemio, baš si lijep!

Kako si mlad! Lijep si kao magarac!

Svaki put kad te ugledam, zaljubim se. - Povratit ću!

Nisam lijepa, ali sam bogata. - Bogata si za povratit!

Dobra večer, Artemio! - Ćao.

Danas je petak, ideš li na spektakl? - Ne, idem kući.

Ma dođi! - Već sam ga gledao!

Idemo svi!

Pa dobro, hajdemo.

Zadnji sam put zakasnio pa sam vidio samo polovicu.

Treba doći na vrijeme.

Dolazi!

Divan je! Prekrasan!

Zadnji je put bilo manje vagona, ovaj je put baš super!

Zadnji je put bilo više vagona. - Ipak, vlak je uvijek vlak!

Trebao bi češće prolaziti.

- Ne, tako se navikneš pa više nije zabavno. - Vlak je super.

Danas je petnaesti, moram ti ošišati nokte.

Ošišali smo ih prošli mjesec! - Samo na lijevoj nozi.

One na desnoj ne šišamo već dva mjeseca!

Zašto kupuješ velike cipele? - Zato što sam seljak:

''Velike cipele, mudra glava.'' Rade mi efekt fosfora.

Srećo moja, ti si genij.

Pazi!

Bolje pustimo, preopasno je.

Odnijet ću na servis, mirniji sam.

Učini mi uslugu, upali Tv. Želim pogledati vijesti.

U Indokini je pao JUMBO. - Gdje je Indokina?

Pa... Ide se do Lugana i onda samo ravno.

Nisam znala.

274 žrtve. Poginula je i crna kutija.

Kad smo već kod nesreća, znaš što se dogodilo? - Ne.

Pas barba Giuseppea je upao u naše dvorište.

Zatrčao se za mačkom, uhvatio je,

ugrizao i ubio.

Što ima za večeru? - Zec.

Svaki put kad krepa mačka jedemo zeca! Daj mi dva jaja!

Tko je sad? - Iznenađenje.

Otvori vrata!

Tko dolazi ovako kasno? - Otvori!

To je Mariarosa.

sama sam je napravila, sve najbolje.

Što se slavi? - Tvoj je rođendan!

Ajme da, zaboravio sam!

Rodio si se 22 travnja, ti si Bik. Ona je djevica.

U svakom pogledu. - To ti vjerujem.

Ostaneš li zauvijek takva proglasit će te sveticom, to tebi nije teško.

Mariarosa, ostani na ručku sa nama.

Ne, Mariarosa mora ići kući, sigurno imaš posla?

Ne! - Jesi li vidjela?

Mora ići kući staviti kremu protiv čirića.

Dobro je namaži! Ako ne ide probaj sa sumpornom kiselinom. Ćao.

Čekaj!

Mora biti dobra. - Artemio, baš si nepristojan!

Koliko mi je godina? 36, 37? Izgubio sam račun.

40!

Šališ se? - Pa valjda ja znam!

Rodio si se u godini kad je tata zasadio kesten na granici naše zemlje.

Imaš godina kao i kesten: Točno 40.

40 godina? Pa onda sam star. Pa ostavi tortu!

Nisi star, još si uvijek momak!

40 godina! I baš kao i kesten sam ostao gdje ste me zasadili.

I vi mi pravite tortu za proslaviti 40 godina provedenih među ovim Zulù

potrošiti mladost! Ma jebite se!

Dragi, poludio si!

Dosta mi je svega! Moram nešto napraviti!

Ne želim završiti kao kesten!

40 godina su za čovjeka zadnji val!

Bože moj, želi ići na more. Pa ti ne znaš plivati!

Zašto želiš otići? Grad je pun iskušenja!

Tamo je vrlo opasno! - Tamo su ljudi, život!

Ljudi se druže, zabavljaju.

Nisam nikada bio van sela! Nisam ni vojsku služio!

Ali ja sam udovica, ti si mi podrška. - Baš jaka podrška!

U gradu su događanja, svjetla, neboderi, muzika!

Ljudi se susreću, vrte se veliki novci.

Imaš zanimanja ''self made man''. - Što to znači?

Sam svoj majstor!

Ne smiješ to raditi, dobit ćeš podočnjake! Moraš se oženiti!

Ma ne to! U smislu da mogu sam postići sebi zadani cilj!

Zar bi ti bilo mrsko imati sina predsjednika republike?

Meni si ti i tako odličan. - Cijeli život u polju!

Što je to? - Štednja 20 godina rada.

(1500 eura).

Nemoj ih spiskati i dobro ih sakrij.

Ne želiš ih? - Da!

U gradu se ne živi samo od smoga.

Artemio! - Da?

Zaboravio si budilicu. - Hvala, ti je pojedi.

Ćao. - Ideš tek tako? Što ako ti želim pisati?

Pa ti ne znaš pisati. - Ah, da. Ako te želim nazvati?

Naći ću hotel, motel, javit ću ti. - Dobro.

Pođi do rođaka, onaj što je emigrirao u Milano odavno.

On se smjestio, pomoći će ti.

Koji rođak? - Severino Cicerchia.

Zvani Prdonja? - Da.

Nadam se da mi neće trebati. Ćao.

Samo malo!

Samo malo, pričekajte! Smirite se!

Hej! Stanite sa strane!

Zaustavi! Rekao sam da stanete!

Tamo stanite!

Siđite. - Odmah.

Dobar dan. - Gdje idete sa ovim vozilom?

Zašto, neki problem? - Gdje je far? - Nema.

Ni ovaj. - Nema. - Gume su izlizane. - A, znam.

Imate li trokut? - Nemam ništa.

Rezervnu gumu? - Nemam. - Niti to?

Nemam ništa. - Tehnički pregled? - Ne.

Vozačku? - Nikad napravio.

Nikad niste polagali? - Nikad. - Vozilo je oduzeto.

A kako ću ja dalje? - Pješice.

Mogu li uzeti torbu? - Da.

Je li pištolj napunjen? - Pođite jer inače...

Inače ću vas zaista upucati!

Luda kuća, sa ovim seljacima!

Upomoć! Upomoć!

Pomoć, stanite! Zatvorili ste se vani!

Oslobodi prolaz! - Makni se!

Ne mogu preći cestu, možete li me prebaciti na drugu stranu?

Koliko? - 10 eura.

10 eura za preći na suprotnu stranu?

Naplaćujem poziv, usklađivanje cijene i transport torbe.

Jasno mi je.

Želio bih posjetiti Duomo, gdje se nalazi?

Pređete cestu... - Duomo me više ne zanima.

Halo! - Severino Cicerchia, zvani Prdonja?

Ovo je telefonska sekretarica Severina Cicerchije...

Halo? - Trenutno nisam u zatvoru,

ostavite poruku nakon zvučnog signala.

Severino, ja sam, stigao sam u grad. Je li ti drago?

Halo, ma tko to ''bijah''?

Tvoj rođak Artemio, onaj iz sela Tri Kuće.

Sjećam se! Ti si onaj plavokosi sa glupim izrazom lica!

Ma nisam plavokos. - Onda sam dobro zapamtio lice.

Možeš li me ugostiti na jednu noć?

Može, plavokosi. - Hvala.

Ja sam na trgu Sant'Eustorgio. Je li daleko? - Nije.

Dođi, ne snalazim se u gradu. Hvala, lijepo od tebe.

Čekam te ispred crkve, na trgu sa cvijećem.

Ne sjećam te se! - Ni ja tebe. Bio si dječarac kad si otišao.

Ne možeš pogriješiti, kad vidiš nekog sa koferom to sam ja.

Jedan sa koferom. - Da, Ćao. - Ćao!

Ukrali su mi kofer!

Ćao. - Ćao. Čekao si me? - Da.

Drugačiji si! - I ti si malo drugačiji.

Godine prolaze... - Doći ćeš kod mene?

Zato te i čekam. - Nečeš mi dati ni poljubac?

Ali, Severino! - Ja se ne zovem Severino!

Kako se zoveš? - Margherita!

Ovo je nesporazum. - Bit će nesporazum, ali ni ti se ne šališ!

Uglavnom, ja čekam Severina. - Ne znaš što propuštaš!

Bezobraznik.

Idi v rit!

- Severino! - Artemio!

Ćao, Severino. - Kako si me prepoznao?

Po glasu. - Mogu li ti nešto reći? - Reci.

Imaš glup izraz lica! - Valjda, ali nisam plavokos.

Penji se.

Bude li ti puhalo zatvori staklo. - Bez brige.

Bolje ovako, tako će izaći zrak koji dolazi iznutra.

Ovo je moja kuća, uđi.

Je li ti se ''sviđaše''?

koliko toga! Kao da smo na pazaru. Jako mi se sviđa.

Super si se smjestio. Jako je ukusno namješteno.

To mi je posao. Ja preuzmem, a klijent kupi.

Trguješ? Za to je potreban veliki kapital.

Takoreći nula. Moja se tvrtka bavi odnošenjem i prodajom.

Gdje je tu kapital po tvom mišljenju?

Kapital je ovdje! U "dinji"! Usidren je!

Koliko si spreman potrošiti, reci!

Vidi što sve imam! Sva blaga ovoga svijeta!

Puder, hlače, magnetofoni,

televizori crno bijeli ili u boji: 12 inča, 15 inča. Telefoni.

Imaš li autoradio? - Nemam ni auto.

Prvo uzmeš autoradio, a kasnije auto!

Imam za tebe nešto neviđeno: autoradio Corea.

Kazete stereo, kazetofon!

Staviš prst i zavrtiš traku! Vidi.

Fm, Fb, Fd, pet integriranih sterea, stereo tape, stereo trable,

upaljeno, ugašeno. Ugašeno, upaljeno. Pet dioda i jedan tranzistor!

Mogu ti ga dati za 100 eura!

100 eura prvi put, 100 eura drugi... prodano!

Puno ti je eura?

Daj mi 10 eura! Deset eura prvi put, drugi...

dodat ću i ove samtene hlače! Deset eura!

Daj mi 10 eura! Ne daš ni 10 eura?

Ok, poklanjam ti ga! Poklanjam prvi put, drugi...

Ne poklanjam ti više, gluperdo!

Poklonit ću ti kad ja budem rekao!

Jesi li gladan? - Nisam jeo od jutros.

Nemam ništa. Bi li popio čašu mlijeka?

Mlijeko se ne odbija nikad. - Nemam čašu mlijeka!

Jesi li došao ovdje jesti i piti besplatno? Što hoćeš?

Došao sam potražiti posao. - Hoćeš li raditi sa mnom?

Prdonjo, pravi si prijatelj.

Možemo dijeliti FIFI-FIFI.

FIFO ja i FIFI ti, razumiješ?

Odgovara li ti FIFI-FIFI?

Pa koji je to posao? - FIFAM ja 50% i 50% ti!

Ali to je jako naporan posao, treba uvijek ići naprijed,

bez osvrtanja unatrag.

Jesi li osuđivan? - Neosuđivan i ne posjedujem ništa.

Dobro! - Znaš li voziti Vespu? - Da.

Dobro! Primljen si!

Kad se počinje? - Počinjemo...

Počinjemo odmah, ''dođoh''.

Je li daleko? - Nije važno, glupsone!

Važno je da ideš ravno kad je cesta ravna.

Dobro vozi, ok? - Da.

Sviđa li ti se metropola? - Da.

Zaista?

Imaš osjećaj da si u gradu. - Da.

Skreni desno, polako. Da, bravo, desno.

Uspori.

Uspori, uspori. - Da stanem?

Ne, bliže pločniku. - Ovako?

Polako, tako. Još se približi.

Tako, polako...

Vozi! Vozi! Vozi!

Bravo! Sad vozi! Brzo, brzo!

Skreni desno! Brzinom svjetlosti!

Zašto mi stalno govoriš, idi tamo, desno, lijevo?

Znam što trebam! - Ti radi kako ti ja kažem.

Nije ti ovo selo!

Uspori! Idi desno! - Da stanem? - Ne!

Bliže pločniku.

Ubrzaj!

Vidio sam! Uhvatio si je za guzu!

Daj! Brzinom svjetlosti!

Uhvatio si je za guzu! - Hajde! Brže!

Delinkventi!

Bravo, dobro voziš. Uspori. - Sad brzo?

Ne, uspori! Stani!

Razumijem...

Zidari smo? - Ne, posao je obavljen.

Ova je tvoja...

ova je moja.

Jasno mi je.

Držite lopova! Držite lopova!

Šuti, uhapsit će nas. - Tebe će uhapsiti!

I tebe će, zajedno smo krali!

Nije te sramota pljačkati jadne ljude?

Ne hvataj me za prsi kao da sam delinkvent, srami se!

Pokušao sam raditi pošteno, ali nije išlo! Probaj ti!

Ja kradem onima koji nešto imaju! Tko nema ništa ne kradem mu!

Sramota nad sramotama!

Odnio sam joj torbu jer je imala torbu!

Da nije imala torbu... što bih joj odnio, ruku?

Oboji kosu u plavo... Glupsone!

Baš patim kad me ukore! Plače mi se! Brzinom svjetlosti...!

Corsi Angela. Ulica Statuto 19.

Dobar dan. - Zar ne vidite da ste sve uprljali?

Oprostite. Živi li ovdje gospođica Corsi Angela? - Da!

Nemojte tako, bole me noge! Nedavno sam ošišao nokte!

Kad se vraća gospođica? - Ne znam, uvijek je u uredu.

Može se vratiti za pola sata, za tri sata, ne zna se!

Dajte joj ovo, molim vas. Recite da joj je ostavio prijatelj.

Dobro, ali sad isparite odavde.

Sve ste isprljali sa tim cipeletinama!

Ma nije mi zbog novaca, bilo je samo 120 eura,

nego zbog dokumenata, ključeva...

Hoćete li uspjeti otvoriti vrata bez da ih razbijete? - Pokušat ću.

Ako puknu, promijenit ću bravu.

Onome što je vozio Vespu dobro sam vidjela lice.

Pravo lice kriminalca!

Ja... još mi je pred očima.

Da ga sretnem, odmah bi ga prepoznala.

On je! - Pustite mene gospođice, zakočite.

Što se događa? Što sam uradio? - Znaš ti dobro!

Dosta sa mlaćenjem, porazgovarajmo. - Je li on? - Da, sigurna sam.

Gospođica sa torbom! - I on je mene prepoznao.

Idemo. - Gdje? - Na policiju. - Na policiju ne!

Vratio sam torbu na portirnicu, nisam dirao ništa!

Ne vjerujem! - Jadnik, možda govori istinu.

Istinu? Pa pogledajte to lopovsko lice! - Provjerimo.

Da, provjerimo, ako lažeš namlatit ću te nogama!

Ruka! - Ulazi!

Ne! Čupate mi dlake!

Prijatno. - Hvala, ti ne jedeš?

Ne, uvečer ne jedem. Kontrolirana dijeta.

Najviše 2 crackera. Tjestenina ima previše kalorija, deblja.

Sebi je nikada ne spravljam.

Kakva je ispala?

Dobra.

Tek si stigao u Milano? Nije lako naći smještaj.

Da. - Imam ideju. Bi li išao u residence?

Ne znam što je to. - To je mini apartman.

Ima sve, kao da si u svojoj kući. - U mojoj kući nema ničega.

Poznam direktora jer mu šaljemo naše klijente,

ali malo je skupo. 50 eura.

Mjesečno? - Ne, na dan!

Zaboga! - Ali je uključeno i čišćenje.

Imaš namještaj, pribor za jelo, Tv. Peru ti i robu.

Onda može. - Direktora nema do sutra ujutro.

Ne brini, snaći ću se za ovu noć.

Ma ne! Noćas prespavaj ovdje.

Tu? Hvala, ja sam seljak i navikao sam spavati na zemlji.

Ne tu, tamo! Imam kauč. Završi sa jelom, idem ti pripremiti.

Skoro je spremno. - Dobro.

Kakvo ti je to odijelo? - Nije odijelo, to je pidžama.

Lijepo ti stoji. - Hvala.

Bijela boja sve ističe.

Što ističe? - Sve...

Sav namještaj.

Je li ti ovo momak? - Kamo sreće!

To je Platini. Lijep je, eh?

Pa eto... sportski se oblači.

Krevet je spreman, laku noć.

- Angela... da te ne bih kompromitirao? - U kojem smislu?

Spavam kod tebe... Pa portirka nas je vidjela zajedno...

Baš si sa sela!

Uostalom, ne radimo ništa loše!

Pa jest.

Artemio, što to radiš? - Skidao sam se.

Sutra u 8 ću te ja prebaciti do residence, može?

Da, hvala.

Ovo je jedna moja pidžama, uzmi.

Češljao sam se, oprosti.

Što radiš? - Zatvorio sam se vani.

Zašto? - Tako ću ostati unutra.

Artemio! - Ovdje sam, u wc-u.

U osam moramo izići. - Znam, ali želio bih se obrijati.

Imaš li brijači aparat? - Imaš moj u ladici desno.

''Za pravilno korištenje uređaja dobro raširiti noge.''

Radim 4 godine u jednoj solidnoj firmi.

Imam dobru plaću.

Svake dvije godine skok uvis. - Kao Blanka.

Sa 50 godina se mogu povući sa najvišom mirovinom.

Ne mogu se požaliti, zar ne? Ne slušaš me?

Koncentriran sam na vožnju.

Dani mi lete... - Polako!

Nedjeljom sam kao izgubljena, ne mogu ne raditi ništa.

Moram se gibati, djelovati, juriti!

Koči!

Lijevo! Sad desno!

Da ne juriš malo previše? - Tajna je u tome da se ne zaustavljaš.

Ako kreneš meditirati, pogledaš iza sebe,

možda se i zapitaš: ''Što imam od života?''.

Pazi!

Prođi ispod!

Glupane! Bar je to jednostavno!

Pazi! Zgrada nam pretrčava preko ceste!

Molim te, uspori. - Pa stali smo!

Daj, čeka te direktor!

Ćao!

Angela, kad ćemo se vidjeti?

Nažalost, mali su svi iznajmljeni. Dođite!

Imate sreće, ostao je jedan dupli, pun svjetla i prostora.

Izvolite, izvolite!

Zadovoljan? - Ulaz je lijep.

Ulaz, dnevni boravak, krevet, kuhinjica i wc. Sve je tu.

Ovo je rezultat pažljivog istraživanja po mjeri čovjeka.

Kuhinjski kutak.

Intimni kutak.

Kutak za tuširanje i presvlaku.

Kutak za rekreaciju.

Tv kutak.

Telefonski kutak sa ugrađenim dnevnim boravkom.

Kutak ručak - večera.

Sa pokretnim stolicama.

A spavaći kutak? - U krevet se ide nakon večere, zar ne?

Gledajte. Evo ga ovdje!

Lijep je i funkcionalan! Osim toga baš je lagan.

Evo, gotovo. - Nema prozora?

Zastarjela. Dođite.

Topli zrak, hladni zrak, isušivanje vlage.

Pa kome treba prozor? - Nikome.

Zadovoljan? - Da. - Izvolite. - Hvala.

Susjedi mrze buku, nemojte organizirati primanja i kongrese. - Naravno.

Morate mi dati polog unaprijed: tisuću i petsto.

Tako puno? - Molim.

Ovo je tisuću. - Rekao sam tisuću i petsto.

Ovo je petsto. - Plus 200 eura za račune struje i telefona.

Tu ima 300. - Plus 79 eura za tv pretplatu.

- Vratite mi... - Plus 150 eura za eventualni prijevoz.

Prijevoz čega? - Pogrebni prijevoz.

Dobijete li moždani udar, trombozu, infarkt.

I tu držite novce? - Ne, to je sujevjerje.

Dobar dan. - Brzo, Artemio je na telefonu!

Evo me.

Halo? Artemio, ti si?

Mama, stanujem u vrlo modernom apartmanu punom kutaka.

Da vidiš kako sam elegantan! Imam prekrasno odijelo sivo kao mačka,

skoro miš. Nisam mislio da mogu biti tako elegantan.

Stvarno? Koliko si potrošio, zvjezdice moja?

Sve, ali od sutra tražim posao. Imam zanimljivih mogućnosti.

A da, zaljubio sam se! - Daljina mu je dobro došla,

napokon se zaljubio u tebe. - I ja tebe volim!

Tko je to? - Mariarosa. Drago joj je što je voliš.

Zaljubio sam se u jednu curu u gradu.

Ona još ne zna, ali slijedeći put ću joj reći. Je li ti drago?

Nije! - Dobra je cura, završila je školu.

Onda je kurvetina! - Ti si sa sela, ne možeš razumjeti!

Valjda. Artemio, pripremila sam ti paket.

Stavila sam pršut, salamu, malo jaja i brašna.

Odmah ću ti poslati! - Mama, ne šalji mi ništa.

U gradu jedemo praktičnije, vitaminski.

Moram te pozdraviti, idem spraviti ručak. Ćao.

Pokretni stol...

pokretna stolica.

Mjesto za gosta koji nije tu.

Stoljnjak na metre.

Tanjur Fabriano. Salveta extra strong!

Plastična čaša.

Vino iz tetrapaka.

Spaghetti iz konzerve. Smrznuti prilog.

Tunj i grissini za rezati ga.

Ovo je pravi život!

Artemio!

Što ti se dogodilo?

Otrovanje! Ispirali su mu želudac.

Tko ste vi? - Nije bilo mjesta pa su nas spojili.

Drago mi je da si došla, ali kako si me našla?

Zvala sam u residence, rekli su mi da ti je pozlilo.

Izvoli. - Hvala.

Rekao si mi da tražiš posao, bi li bio agent?

Policajac? - Ne, osiguravatelj.

Čim ozdraviš, javi se na ovu adresu.

Morat ćeš proći samo jedan mali kolokvij.

Vidjet ćeš da će te primiti. Idem sad, kasno je. Ćao.

Pa tek si došla i već ideš? Ostani malo.

Ovdje je lijepo... otprilike...

treba se navići... uostalom posjeta bolesnima je dobro djelo.

Isus je sretan.

Žao mi je, moram u banku, pa na aerodrom do jednog klijenta

pa natrag u ured. Ćao, Artemio, vidimo se.

Sve si pojeo. - Ti si bolestan!

Jesu li bili dobri? - Malo suhi.

Oprostite, isprali su mi želudac. Oprostite.

Ovo je japanska budilica, našao sam je u plastičnom jajetu

koje mi je poklonila Mariarosa, a koja želi biti moja djevojka.

Ne zanima nas. Razumijete li se u životna osiguranja?

Pa eto...

Izračunate kvotu životne police s obzirom na potencijalnu duljinu života klijenta.

Na primjer... ovaj moj kolega.

Ja tog gospodina ne bih osigurao, već je jednom nogom u grobu!

Siguran sam da neće dočekati jutro. - Kako... kako...

Vidite?

Dobro.

Ovo je ugovor police koja pokriva sve mogućnosti ozljede.

Ovo je kemijska i morate doći kod mene uvjeriti da potpišem.

Kada se vidimo? - Gdje?

Pa kod vas. - To je bio samo primjer! Sjednite.

Dođite bliže, približite se naprijed.

Vi ste došli kod mene... - Drinn.

Što je to? - Zvono na vašim vratima.

Imate drugu vrstu, onu što radi Dling-don.

Može onda Dling-don? - Pustite zvono, idemo dalje.

Iiiiiiiii... - Što je sad to?

Vrata stana vam škripe, treba ih podmazati.

Prekrasno! Vrijedne slike, antikni namještaj, srebro!

Svaka čast, jeste li je naslijedili? Dođe lopov i sve vam odnese,

ali vas nije briga jer ste mi potpisali ovdje.

Imam savršeni alarm, nema tog lopova koji može ući.

Udar groma! Mom susjedu je izgorjela koliba.

Ali vas nije briga jer ste potpisali ovdje.

Ja nemam kolibu, a imam i gromobran.

Sobarica je namazala parket, vi ste kliznuli i slomili dva rebra,

teški ste, probili ste pod i uništili stan ispod.

Imam tepih i ne kližem.

Padne vam cigareta na tepih i izgori cijela kuća. - Ne pušim.

Vaš pas ubije susjedovu mačku, ali vas nije briga.

Novcem od osiguranja kupit će kunića.

Nemam psa. - Dijete vam loptom razbije staklo?

Nemam djece. - Vaša žena... nemate ženu?

Niste našli jednu po vašoj mjeri?

Sad ste me zeznuli. - Da, zeznuo sam vas.

Da vidimo što ćete sad.

Napisat ću na policu da se niste željeli osigurati.

Ne radi.

Oprostite, poprskao sam vas! - Isprljali ste mi odijelo!

da ste potpisali bili biste osigurani i pokrilo bi vam štetu.

Dali bi vam tih 30 ili 40 eura. - Košta 500 eura!

Ovo je od pravog lana! - To je problem vas i vašeg procjenitelja.

Ako se predomislite, javite mi se. Doviđenja... moje saučešće.

Na kraju se šef odlučio za centralu?

Uzeo je novi kompjutor sa 46 unutarnjih linija.

Neki te smiješan tip pozdravlja.

Ćao. - Ah! To mi je jedan prijatelj. Vidimo se kasnije. - Ćao.

Ćao. - Kako si elegantan!

- Pa... Ovo je bilo cvijeće za tebe. Mala pažnja. - Hvala.

Crveni karanfili. - Obožavam ih.

Prolazio sam ovuda... želio sam vidjeti gdje radiš.

Jesu li te primili u osiguranju? - Ne, jer...

Zašto? - Tražili su nekog višeg.

Ali imam zanimljive opcije u budućnosti.

Prošetajmo. - Moram natrag u ured.

Imam samo 45 minuta za ručak. - Ja častim.

Pronađimo jedan restoran na brdašcu, muzika uživo, nešto romantično.

Rekla sam ti, imam samo 45 minuta. Niti, još 44.

Dođi jesti sa mnom, idemo.

Hvala. - Molim, voliš li pršut? - Vrlo.

To je 3.85 eura. - Ali nisam ništa uzeo.

Za stol.

Angela, što je sa sakupljanjem novaca za šefov rođendan?

Da, kasnije se čujemo. - Govorio sam...

Ćao, Angela. - Jesi li pročitala dopis? - Da.

Dakle? - Upoznao sam djevojku koja mi se jako sviđa...

Uzela si penne? Mogu li? - Izvoli.

I ti je poznaješ. - Dobro, ali previše papričice.

Onda, ta djevojka? - Shvatio sam da mi je draga.

Zaljubio sam se, ali na žalost nemam joj što ponuditi...

Može jedna cigareta? - Možeš li?

Na kraju krajeva ja sam obični seljak. - Pa što je u tome loše?

Ništa, ali da imam posao bilo bi mi lakše. - Možeš mi otvoriti bocu?

Imam zanimljive opcije za budućnost i radit ću na tome.

Tvrdoglav sam, znaš kakvi smo mi sa sela.

Angela, možeš mi dodati papar? - Evo papar.

Snaći ću se... ali što ti misliš?

Mogu li reći toj djevojci da sam zaljubljen u nju?

Da, pa nisi loš momak. - Beh...

Ako ništa, simpatičan si! I pošten si. - Hvala.

Na tvom mjestu ja bih joj rekla.

Angela... - Ah, moram ići.

Poslije ćeš me upoznati sa tom curom. Ćao!

Mislim da nije razumjela.

Dobar dan. - Dobar dan, izvolite?

Došao sam za radno mjesto pratitelja. - Ujače!

Morate biti strpljivi, ima ružnu narav. - Ja sam sa sela,

mi smo puni strpljenja. - Hajde ujače.

Dobar dan.

Što radi? - Mora vas upoznati.

kako si ružan, bolji je bio pas.

Ja barem ne kakam po cesti. - To ćemo još vidjeti.

Dođite, vodit ću vas. - Nikako, ja vodim. Hodaj!

Idemo, brže! Hodaj! - Jao!

Hodaj ravno, hajde! Brže!

Bio je vrlo inteligentan pas, onda je jednog dana crknuo.

Od batina?

Pa vi to namjerno radite! - Naravno da radim namjerno!

Koliko je sati? - 18.15. - Idemo u kino.

Vi ste slijepac, ne možete ići. - Ti gledaj i objašnjavaj.

Koji film želite vidjeti? - Vrele usne Erikine.

Gdje ga prikazuju? - Kino Fantasy.

Ne znam gdje je. - Ja ću te odvesti, dođi. Dođi!

Pođi sa mnom, ne brini. Hodaj jer ćemo zakasniti!

Pazi na stablo. - Vidio sam ga, nisam slijep.

Onda, što se događa? - Sada se ona... skida se.

Sve je skinula. - I gaćice? - Da.

Kakve su gaćice? - Kao gaćice.

Jesu li slip? - Da. - Tišina!

Sise su ovakve, ovakve ili ovakve? - Naprijed su, nešto kao dinja.

Podijeljena na pola i stavljena na grudi. - Prestanite!

A ispod? - Ispod sisa je pupak.

Kakav je? - kao trešnja.

Dosta, u kinu smo! - A stražnjica?

Ona je kao... - Kao, kao?

Kao lubenica podijeljena na pola i stavljena na guzicu. - Dosta!

Daj, sa tom novinom... - Ima neka novina? - Ne, ne.

Tišina! - Sad dolazi jedan...

Ima tikvicu, dvije rajčice... - Ne zanima me povrćar.

Sad je dosta! - Prestani! - Ne razumije, slijep je.

Ovo nije mjesto za slijepe. - Nego koje je?

Šakom ću te po nosu! - Dosta, dajem otkaz.

A kako ću ja kući? - Po sjećanju.

Ovamo dođi!

Ćao. - Što radiš, spavaš? Napuni benzin.

Mislio sam da bismo danas mogli na izlet, na jezera, na brdašce.

Nađemo restoran, muzika uživo i budemo malo zajedno.

Jesi li ti lud? Znaš li koji je? danas dan? - Nedjelja.

I što ima danas? - Misa?

Utakmica! Inter-Juve! - Želiš ići na stadion?

Pa nego gdje? - Pa eto...

Ne zanima te nogomet? - Pa u djetinjstvu...

U djetinjstvu se rade gluposti, ali sad si za Juventus, kao ja!

Pa dobro, za Juventus sam.

Što će ti to cvijeće? - Za tebe. - Uzmi zastavu.

Neka se dobro vidi. - Dobro.

Digni se, ustani. - Na noge? - Da, daj, viči!

Živio Juve! - Živio Juve!

Znaš, ona cura o kojoj sam ti govorio...

Nije bilo koja, kako ti misliš.

Ta djevojka... si ti. Zaljubio sam se u tebe.

Ako ti odgovara, daj mi na znanje. Jedan znak ohrabrivanja.

Ja sam sramežljiv, moram razumjeti... - Da!

Sudija, bio je ofsajd! - Ma nije istina, bio je na crti!

Ma kakva crta, začepi glupačo. - Hej, bezobrazniče!

Što se tebe tiče?

Ti i tvoj Juve!

Loše smo prošli. - Ne sekiraj se, razumijem te.

Sad ćemo na izlet, na brdašce, restoran sa muzikom uživo.

Ma kakva muzika! Što me briga?

Oprosti, ali kad Juve izgubi nije mi ni do čega.

Dođe mi da ispljuskam nekoga.

Onda idem natrag tramvajem. - Shvatio si, ništa danas.

Da, ćao. - Čujemo se neki drugi put.

Nemoj se ljutiti. - Ne, ne.

Zastava! Angela, zastava! Zaboravila si zastavu!

Navijač Juventusa! Ubijmo ga, daj!

Nije moja, prijateljičina je. Mene je baš briga!

- Držite lopova!

Oprostite, da li biste mijenjali vaš deterdžent za neka druga dva?

Pa naravno. - Stop! Brišite sve.

Jeste li poludjeli? Zar niste pročitali tekst?

Morate odbiti! - Tekst nisam pročitao,

ali ne treba mnogo za shvatiti da se radi o pametnoj razmjeni.

Ne, vi morate reći ne!

Vi ne biste zamijenili vaših 1000 eura sa mojih 2000?

Vi niste plaćeni za mišljenje, morate raditi reklamu.

Za 100 eura moram ispasti budala?

Zašutite, recite samo ono što piše u tekstu. Jasno?

Iz početka!

Spremni? - Da.

Pokreni. - Ide. - Ciak, idemo!

Oprostite, da li biste mijenjali vaš deterdžent za neka druga dva?

Ja bih, ali onaj ondje se ne slaže.

Ne mogu više, nađite mi nekog glupljeg. - Potjerajte ga!

Evo kave.

Samo malo!

Dolazim.

Samo malo, dolazim.

Evo me, evo me.

Halo? - Angela je. - Ćao!

Kako to da se ne javljaš? - Bio sam na drugom kraju apartmana.

Kako ide? Odavno se nisi javio.

Tražio sam posao. - Jesi li ga pronašao?

Ne, ali imam zanimljivih opcija za budućnost.

Nedjelja je, jesi li zauzet? - Ne, želiš ići gledati Juventus?

Ne, prvenstvo je završilo.

Zašto ne dođeš k meni? Željela bih te vidjeti. - Dolazim odmah.

Ako netko gaji iskrene osjećaje mora ih izreći.

U najgorem slučaju će reći ne. A zašto bi mi rekla ne?

Je li tu gospođica Angela? - Ja sam!

Nisam te prepoznao pokrivene glave!

Uranio si, oprosti, idem se urediti.

Ti baci oko na terasu. - Može.

Pino silvestre.

Vidal.

Artemio. - Da?

Angela...

Jesi li vidio zelenilo? - Koje zelenilo?

Ove. - Ah, da, lijepo je.

Da, ali je malo zapušteno. Ja nemam vremena za to,

pa si mi ti pao na pamet. Ti si sa sela, razumiješ se.

I najvažnije prijatelj si. - Zvala si me zbog zelenila?

Da, ne da ti se? Ako je tako, slobodno reci.

Oprosti za trenutak.

Halo. - Angela, stojiš doma nedjeljom!

Nisam ništa planirala. - Mi organiziramo zabavu.

Tko dolazi? - Giorgia, Fabio i cura...

Ovo treba ovdje zavezati.

Onda Elena sa sestrama, one simpatične iz Torina.

Onda, dolaziš li? - Ne znam mogu li, imam gosta.

Imaš tipa? Bravo! - Ne, prijatelj je. Artemio.

Seljak? - Da, da se pobrine za zelenilo.

Mogu li i njega povesti? - Naravno. - Sad ću ga pitati.

Otišao je, možda se uvrijedio, nije me ni pozdravio.

Što si očekivala od jednog sa sela. Onda, dolaziš? - Spremit ću se i stižem.

Zatvorila si se unutra.

Angela... zatvorila si se unutra!

Angela, zatvorila si se unutra! Ovdje kiši, kakvo je vrijeme tamo?

Ne brinite se, ako je lopov namlatit ću ga. Otvorite.

I opet on! - Artemio, što radiš na terasi?

Čekao sam te... Njega nisam očekivao.

Jesi li se zabavila? - Da.

Bila je dobra zabava sa mnogo zanimljivih ljudi.

Šteta što ti nisi došao.

Da sam znao, ne bih se zadržao na terasi. - Baš.

Bilo je dosta djevojaka. - I momaka?

Naravno. - I Platini? - Ne!

Žao mi je što sam te uznemirio. - Ja sam ta koja se mora ispričati.

Eto, suh si. - Hvala.

Što radiš? - Oblačim se i idem kući.

Sa mokrom odjećom? - Ionako pada kiša!

Ma ni govora, ostaješ ovdje.

Ovdje? - Da.

Može... na kauču se spava odlično!

Ne bi želio spavati kod mene?

U tvom krevetu? - Da. Dođi.

Zašto zaključavaš? - Ne bih želio da se vrati bravar.

Smeta li ti ako ovako spavam? - Sramežljiv si, zar ne?

Malo.

Reci mi iskreno, o čemu razmišljaš?

Mislim kako je ova kiša odlična za zemlju.

Dođi bliže, zanima me nešto. - Što?

Je li ti draže svijetlo ili mrak?

Za spavanje mrak. - Ne pravi se da ne razumiješ.

Nego... zar nisi bio zaljubljen u jednu drugu djevojku?

Kakvu djevojku? - Ona o kojoj si mi stalno govorio.

To si bila ti, zar nisi primjetila?

Jesam, ali željela sam da, mi kažeš.

Gospođo Giovanna, dođite! Međugradski poziv! - Dolazim!

Evo me. - Dolazim.

Halo, Artemio? Ja sam, kako je?

Dobro, imam važnu novost: želim se zaručiti.

Sa Mariarosom? Zaručit će se sa Mariarosom!

Bravo, drago mi je.

Ljubavi, odlučio si! - Tko je to?

Tvoja Mariarosa. - Makni se, daj mi moju majku!

Ne izgleda mi baš uvjeren.

Predomislio si se? - Mama, nisi razumjela.

Želim se zaručiti ovdje!

Sa kurvetinom! Ja mislim da griješiš!

Mariarosa te voli!

Vidio sam zaručnički prsten koji dođe 120 eura,

ali usprkos zanimljivim opcijama nisam pronašao posao.

Pošalji mi ih poštom.

Jesi li lud? Za 120 eura se može kupiti svinja od 300 kila!

Da joj poklonim svinju?

Nemam novaca, sve sam potrošila za kupnju traktora.

Što ću ja sad? - Jesi li želio napraviti po svome?

Jesi li napustio selo i otišao u grad?

Sad se snađi!

Želio bih dati krv, je li ovdje?

Može li se? Došao sam donirati krv.

Skinite jaknu i lezite tamo.

Doktore?

Koliko plaćate krv po litri? - 40 eura.

Skinite mi 3 litre.

Dolazim!

Artemio! - Ćao.

Što radiš ovdje u 8 ujutro? - Imam iznenađenje za tebe.

Raskomoti se. Idem se našminkati, za 10 minuta moram biti u uredu.

Što ti je? Izgledaš malo blijed.

Bit će mala anemija. - Vraćam se odmah.

Dovraga! - Izgubio si nešto?

Kamenčić. - Iz upaljača? - Ne, sa prstena.

Naći ćeš ga kad budeš čistila, dakle...

Što je to? - Zaručnički prsten.

Kakvih zaruka? - Naših.

Rezervirao bih vjenčanje za 22 rujna.

Tako ću imati vremena za pronaći posao.

Ne odgovara ti? Želiš ranije?

Artemio, ja nisam od onih što se udaju.

Nisam stvorena za brak, kuću, djecu.

Ne razumijem se u to, ne pada mi napamet.

Nakon onoga što se dogodilo među nama?

Samo zato što sam spavala s tobom morala bih se vezati zauvijek?

Ti si spavala?

Pokušaj me razumjeti, treba mi moja sloboda.

Ludosti se rade sa 18 godina, meni je 26!

Tako je, želiš ostati stara cura? - Mislim da hoću. Što ti je?

Znači da me ne voliš. - Kakve to ima veze?

Voliš li me ili ne? - Da.

Simpatičan si, zabavan, sviđaš mi se,

možemo se vidjeti navečer ako smo slobodni...

Na primjer, u kolovozu idem na Kanare, ako želiš poći...

Što ti je? Pogodilo te? Jesi li se ražalostio?

Nisam žalostan, ti si u pravu Angela,

bolje jedna slobodnija veza, modernija, bez prevelikog vezivanja.

Vidimo se kad se sretnemo, zajedno smo ako se može,

bez previše problema, bez previše osjećaja.

Život je nešto lijepo i samo je jedan pa treba uživati.

Jeste li ludi?

Nema više vode? - Mogli ste me ubiti!

Ja sebe želim ubiti! - Stanite, smirite se!

Pustite me! Pošteno plaćam poreze i imam se pravo ubiti!

Nitko se nema pravo ubiti, život je svet, nezamjenjiv.

Ako postoje problemi, treba ih pametno savladati.

Treba razumjeti tu curu o kojoj si mi govorio.

Kao se može udati za nekog kao ti? - Toliko sam ružan?

Ma preko toga bi se još moglo i prijeći!

Ne daješ sigurnost, ona želi situiranog muškarca,

koji će joj dati ekonomsku sigurnost.

Na primjer, možeš li je pozvati na krstarenje, kupiti joj bundu,

terenca? - Ne...

Pa i ja, kad sam bio takav kao ti, sam se zaljubio u jednu curu

koja se nije željela udati za mene. Ali kad sam se sredio, i to dobro

pristala je. Vidi.

Moraš se potruditi, dragi moj!

Dva mjeseca pokušavam, ali nisam se uspio niti ubiti!

Znaš što ću ti reći? Simpatičan si mi.

Hoćeš li sa mnom?

U kojem smislu, oprostite?

Ma ne u tom! Govorim o poslu!

Želim ti dati šansu. - Šansu?

Je li ti drago da ti dam šansu? - Pa...jest!

Samo ne znam gdje bih je stavio. Zauzima li prostor?

To znači priliku za posao!

- Ah! - Želiš li se baviti trgovinom?

Da, oduvijek mi se sviđala trgovina, samo da nije ukradena roba!

Uredno plaćena!

Ja nabavim na veliko, ti prodaješ na malo.

Možeš početi i sutra. - O čemu se radi?

Trava. - Molim?

Trava. - Moram opet postati seljak?

Ne, to je za mlade. Prodaja na malo na izlazu iz škole.

Ne razumijem. - Čekaj, jesi li lud ili se samo praviš?

Prodajemo im marihuanu.

Drogu? - Da!

Niste me pustili da se udavim da biste me utopili u govna?

Ja bih trebao prodavati drogu djeci? - Ne deri se!

Želiš se obogatiti i ostati čist?

Dobro ste rekli: želim ostati čist iznutra i izvana!

Ispod vaših čistih odjela sve je prljavo! Svi mi se gadite!

I vi mi se gadite.

I vas troje! - Je li lud?

A vi mi se gadite najviše od svih! - Ja?

Lud je! Drogaš je! Pa ti pomozi drugome!

Spasio sam ga od utapanja, pod šokom je.

Idite kvragu vi i vaš grad!

Niste me prihvatili, pljunuli ste mi u lice!

Ma pljuckam ja na vas i na vaše automobile!

Sve ste mi ukrali!

Kofer, ljubav, nadu...

Oprostite.

Voda i ulje su u redu?

Razumijem, koji ste zadnji posao obavljali?

Zadnji posao... dao sam krv.

Krv? Kome? - Ne znam, je li važno?

Pustimo to. Zašto ste tako odjeveni? - Eto...

Došao sam u Milano, odnijeli su mi traktor,

radio sam kao noćni čuvar, zaljubio sam se... to je duga priča.

Ako je duga nemam volje ni vremena za slušanje.

Nemate boravišnu dozvolu, nemate posao i nemate novaca,

šaljemo vas kući. Ovo je izlazni dokument.

Baš moram otići? - Da. - Ne biste mogli zatvoriti jedno oko?

Oprostite gospodine gusaru. - Odlazite! Odlazite!

Iskreno, nisam želio... - Odlazite!

Nisam tako mislio!

Dobar dan. Vi ste turistkinja?

Ja sam Mariarosa. - Mariarosa?

Nisam te prepoznao, baš si se proljepšala...

Nemaš više čiriće. - Krema čuda čini.

Da. - Jesi li za izlazak večeras? - Naravno!

Oprosti malo.

Jedva sam te pronašla! Tvoje selo nitko ne poznaje.

Malo je van ruke. - Tko je ona?

Prijateljica. - Prijateljica?

Prijateljica moje majke. - Ah!

Misliš li da je lijepo to što si uradio? - Što sam uradio?

Nestao si, niti jedan poziv, ceduljica...

Oni su me... vratio sam se kući.

Jučer sam bila u tvom residenceu, dobio si preporučeno pismo,

od osiguranja. - Ja nisam osiguran.

Ne! To je sa ispita koji si imao, primili su te.

Kažu da si bio originalan i pun inicijative.

Artemio, zar ti nije drago što sam te došla posjetiti?

Hoćeš li se zadržati? - Bih, ali putujem na Kanare.

Malo sam skrenula sa puta, ali za 55 minuta mi je let.

Znači nećeš se zadržati. - Ne...

Ali kad se vratim u grad moramo se vidjeti.

Moram ti mnogo toga reći!

Dosta sam mislila na tebe, na tvoj prijedlog.

Na kraju krajeva usamljena sam...

mogla bih i promijeniti ideju o braku.

Nemam više vremena, moram pobjeći!

Dogovorili smo se, znači! Vidimo se.

Čut ćemo se! Pomakni se, daj!

Artemio, tko ti je to bio?

Prijateljica. - Prijateljica?

Prijateljica od Platinija.

A ovo pismo? - Ništa... reklame.

Uobičajene reklame. Danas mi se više ne radi,

Znam jedno mirno mjesto sa muzikom uživo. - Divno!

Imam novu mašinu, sviđa li ti se? - Jako!

Ovo je spider! Pojačan brašnom!

I živješe sretno i seljački.

Preveo i obradio: Fra Bonacci