Original subtitles

Naša namjera danas je izvesti eksperiment

da izmjerimo fenomen koji zovemo mjehur.

Ne mogu poletjeti.

Kako to da puštanje balona u nebo

sprječava tvoj dron da poleti?

Raketa je aktivna.

Nešto je odgurnulo raketu!

Nevjerojatno.

Pogledajmo detaljnije ovaj dio video kadra.

- Vau. - To zapravo nije daleko

od granice našeg mjehura.

Moramo osmisliiti eksperimente

na tim lokacijama barijere.

Možda trebamo izići

i postaviti terenske oznake.

One će označiti granicu tog mjehura.

Izbušili smo rupu.

Erik i ja bismo stvarno željeli dobiti

znanstvenu analizu s instrumentata unutar tih rupa.

Postoji ranč u sjevernom Utahu.

Smatra se epicentrom

najčudnijih i najuznemirujućih pojava na Zemlji.

Dva desetljeća,

savezna vlada

istraživala je imanje.

Njezini nalazi nikada nisu objavljeni javnosti.

Eno tamo! Nešto imamo!

Sada novi tim

nezavisnih znanstvenika i istraživača

preuzima.

Oni otkrivaju dokaze

da su bezbrojne priče...

Izašao je izravno iz mese.

Neidentificiranih zračnih pojava...

- NZP eno tamo! - Da.

Bizarnih energija...

Izgleda da ima izvor topline točno iznad njih.

I portala koji vode u druge dimenzije...

Mi možda gledamo anomaliju

po prvi put, dečki.

Moglo bi zapravo biti istina.

Neće stati ni pred čim kako bi otkrili...

Tajnu Skinwalker Rancha.

- Novi dan? - Novi dan.

Jesmo li spremni za drugu rupu?

Spremni smo.

Jutro je počelo

s puno uzbuđenja za naš tim na Skinwalker Ranchu.

Nakon više od godine dana

rješavanja čudnih mehaničkih problema,

konačno smo završili prvu od dvije bušotine

kroz mesu,

gdje je radar za prodiranje u tlo pokazao dokaze

o masivnom objektu

i nekoliko manjih anomalija zakopanih unutra.

Preporučio bih da ostanemo

što je bliže dubini druge rupe

- koliko možemo. - Da.

To definitivno možemo učiniti.

- Krenimo s bušenjem. - Da.

Javite nam ako se dogodi nešto čudno.

- U redu. - Savršeno.

Dakle, danas, tim iz Mark Construction Drillinga

započinje s drugom identičnom bušotinom

oko 13,7 metara zapadno,

što će nam dati po jednu rupu sa svake strane

velikog zakopanog objekta.

- Guraj brže. - Javit ću ti

kad budeš blizu zida.

Naš plan je imati par paralelnih bušotina

sa svake strane velikog objekta.

Imati ova dva paralelna puta kroz mesu

omogućilo bi nam umetanje

raznih znanstvenih instrumenata

kako bismo proučavali što god da je ta anomalija.

Stoga je bitno da probijemo ovu drugu rupu

kroz mesu.

Hej, dečki.

Želim vam predstaviti Chrisa Robertsa.

- Kako si, Chris? - Hej, čovječe.

- Travis. - Dok su bušači krenuli na posao

na Bušotini broj 2,

pozdravili smo arheologa Chrisa Robertsa na ranchu.

On će imati ključnu ulogu u našoj istrazi mese.

Razmišljao sam, budući da ima puno iskustva u traženju,

- znate, stvari i... - Artefakata

- u zemlji. - Traženje artefakata u zemlji,

bio bi dobar izbor.

Ali ponekad smo toliko raštrkani,

mislio sam da nam može malo pomoći.

- To je dobra ideja. - Treba nam puno pomoći. -Da.

Radio sam puno na povijesnoj i prapovijesnoj arheologiji.

Tako da sam pozvan

pregledati otkop koji je izašao iz mese

tijekom procesa bušenja

i utvrditi ima li artefakata u tom otkopu.

Dakle,

Chris, mi smo- mi smo samo pripremni

da počnemo bušiti našu drugu rupu u mesu.

I dok budu bušili,

taj će otkop izaći iz- iz jame

i bit će usisan u ovo vakuumsko prikolicu ovdje

kako bi ih mogao prosijati.

Dakle, svaki- svaki uvid koji možete, znate,

pružiti je- je sjajan. To je druga perspektiva.

Znate, mi to promatramo više s inženjerske

i- i fizikalne perspektive.

Imati arheološku perspektivu je dobro.

Sjajno. Da.

Prije tri godine...

- Pogledaj to. - Kad smo prvi put bušili u mesu,

bili smo zapanjeni pronalaskom fragmenata metala

sličnih onima koje NASA,

SpaceX, pa čak i Blue Origin koriste

za zaštitu vanjštine svemirskih letjelica.

Opa.

Dakle, dok se Bušotina #2 probija kroz mesu,

Chris će koristiti posebno napravljena sita

da pregleda otkop iz bušenja tražeći dodatne tragove

koji bi nam mogli pomoći shvatiti

što je točno zakopano unutra.

Mogu izaći ovdje i pogledati sve

što izlazi iz tamo što je neprirodno

i vidjeti kakve materijale imamo

koje stvarno želimo pobliže pogledati.

I, uz to, imam detektor metala.

To zvuči sjajno.

U redu, dobro, Chris,

Mislim da ću te odvesti do jame s otkopom

i upoznati te s okolnostima terena.

I onda ćemo te uputiti u prosijavanje otkopa.

Zvuči sjajno. Idemo to pogledati.

Zvuči sjajno. Drago mi je, čovječe.

Kasnije tijekom dana...

dok se operacija bušenja u Bušotini 2 nastavljala...

U redu.

Kaleb i Thomas otišli su na vrh mese

s ekspertom za radar za prodiranje u tlo Janom Franckeom

kako bi započeli našu prvu operaciju skeniranja u Bušotini 1.

Dakle, imate svoju opremu za GPR.

Imam svoj uređaj.

I ono što je stvarno zgodno kod ovoga je,

umjesto sustava s ruksakom, ovo je puno kompaktnije.

Savršeno.

Postoji stvarno računalo na boardu.

Podaci dolaze.

I kad budemo spremni za polazak, samo ću pritisnuti start.

Spremni smo.

- Fenomenalno. - Da.

Wi-Fi uključen.

U prošlosti, Jan je koristio svoje GPR uređaje

za skeniranje s vanjske strane mese,

što je kako smo izvorno detektirali

sve stvari za koje mislimo da su zakopane unutra.

Ali sada kada smo završili našu prvu bušotinu,

on će umetnuti mnogo specijaliziraniji GPR uređaj,

koji će skenirati cijelom dužinom i okolinom

kako bi nam nadamo se dao još više informacija

o točnim lokacijama i veličinama tih vjerovanih objekata.

Želim očitati udaljenost.

Radimo u metrima, jer ako radimo u stopama,

ima ih jednostavno previše za očitati.

U redu.

U redu, idemo.

Dakle, jedan metar.

Dva metra.

Dakle, ono što sam danas donio

je drugačija vrsta GPR-a nego što smo ovdje koristili prije.

Zapravo,

dizajnirao sam ga specifično za korištenje

u piramidama u Egiptu

kako bi se mogao popeti u vrlo malu pukotinu

između nekih stijena.

Dakle, ovo je sićušni, sićušni GPR.

A ideja je da se spusti niz bušotinu.

51. Vau, stvarno smo duboko unutra.

Tako da barem mogu

pogledati oko rupe 6 metara dalje

i vidjeti sve što bi moglo biti tamo.

Šezdeset pet.

- Bože. - U redu.

Vau.

- Postaje teško? - Da. Točno tamo.

Počinjem se zabijati u nešto točno tamo.

Što misliš da pogađamo?

Ne znam. Ne možemo proći dalje od točke gdje jesmo.

- Nema prolaska. - Gdje smo?

Na koliko smo metara trenutno?

Mi smo na,

72.71, 72.

- Je li? Dakle 73 metra. - Dakle...

Definitivno smo uz anomaliju,

- mislim. - Pretpostavljam.

Unutrašnjost Bušotine 1

je obložena cementom nalik gelu.

Tako da bi trebala biti potpuno otvorena

da se uređaj kreće cijelom dužinom kroz nju.

Je li masivni objekt ili jedna od manjih anomalija

za koje vjerujemo da su unutra začepljuje put?

Ako da, kako?

- Mislim da ga trebamo izvući. - U redu... Da.

Jedva čekam vidjeti što podaci kažu.

Uzbuđen sam.

Što ima, čovječe?

Pa, imam neke rezultate za vas, dečki.

- Spreman. - Pa, drago mi je. Da vidimo što imaš.

Sljedećeg jutra, Jan nam se susreo u zapovjednom centru

kako bi predstavio procesuirane GPR podatke iz Bušotine 1.

Dakle, ono što smo učinili je da smo zavezali GPR za PVC cijev,

je li, i gurnuli je dolje koliko god se može unutra.

- I ovo je u Bušotini 1? - Ovo je u Bušotini 1.

- Točno. - Tako je.

I spustili smo se nešto preko 61 metar.

Što je, pretpostavljam, otprilike trećina cijelog puta

cijele bušotine.

Želim vam pokazati neke rezultate toga,

i pokazalo mi je nešto stvarno zanimljivo.

Dakle, ako dvaput kliknem na ovo,

pogledajte ovo, dečki.

Dakle, ovo je radarski profil.

Zapamtite, lijeva strana je ulaz u rupu.

A horizontalna os

je koliko smo duboko u rupi.

Točno tako.

- U redu. Shvaćeno. - Točno.

I za ovaj prvi dio,

stvarno nema ničega tamo. Ništa značajno.

Ali dođete do otprilike, ne znam, 20, 21 metar...

dakle to je oko 61 metar...

i dobijemo ovaj vrlo zanimljiv odraz

koji bi mogao biti metal.

- Stvarno? - Da. Ovaj uređaj

ne prodire kroz metal.

Tako da će svi odrazi koje dobijemo biti

vrlo, vrlo jaki ako energija pogodi metalnu metu.

Ali ono što je zanimljivo je

da ovo stvarno ne bi trebalo biti

u pješčenjačkoj mesi ovdje usred ničega.

Točno.

Dakle, ovo ipak nije jedina anomalija, je li?

Vidimo još jednu.

- Da, gledam. Vidim. - Postoji druga

- točno tamo. - 25 metara dalje

od druge niz rupu.

To je oko 46 metara unutra.

Nije li to zanimljivo?

Prilično smo duboko u mesi.

Tako da ne bih očekivao da tamo bude metala.

- Zar ne? - Vau.

Janova nova GPR skeniranja

definitivno su pomogla potvrditi da postoje mogući objekti

zakopani u pješčenjačkoj mesi i...

oni su stvarno u neposrednoj blizini Bušotine 1.

Ali što su te stvari i kako bi mogle biti povezane

s onim što je zaustavilo Janov uređaj

da nastavi dalje u Bušotinu 1?

Jako se nadam da ćemo uspjeti probiti tu drugu bušotinu

i shvatiti kakav oblik ima ova stvar

- s kojom imamo posla. - Bušači se muče

tamo vani trenutno,

ali postižu napredak

i milimetar po milimetar penjemo se prema vrhu

- Bušotine 2. - Da.

- Ovo je fantastično. Da. - Pa, ako ništa drugo, ovo me čini

- više uzbuđenim nego ikad da siđem u tu rupu. - Da. Da.

- Da. - Hvala ti.

Sjajno, Jan. Cijenim to, čovječe.

- Drago mi je. - Da.

U redu,

pa, idemo na posao.

Idemo pogledati. Da vidimo što vidimo.

U redu, dobro, nazovi nas dolje, i,

- ako nešto imamo, doći ćemo. - Zvuči dobro.

Sljedećeg jutra, dok je Erik Bard

nadgledao bušenje Bušotine 2 u mesi,

u blizini, Thomas Winterton

pomagao je Chrisu Robertsu pripremiti područje za prosijavanje

gdje će Chris pretraživati sav otkop u potrazi za tragovima.

Hej, Allan.

Easton kaže da još uvijek nema vode u jami.

Pokušaj je još malo pročistiti.

U redu. Pročistit ću je.

Sve s operacijom bušenja

činilo se da ide dobro.

Ali onda,

odjednom,

dogodilo se nešto stvarno čudno.

Još uvijek ništa?

Nemam ništa.

Easton kaže da ništa ne izlazi, čovječe.

Bušači koriste vodu za podmazivanje svog svrdla

dok režu kroz pješčenjak,

koja bi se onda trebala vratiti iz rupe.

Pa,

odjednom, sva je voda nestajala

negdje unutar mese.

Hej, Thomas.

Ovdje Bearcat kod bušilice.

Da, ovdje Thomas. Slušam.

Ništa ne izlazi iz mese.

Pumpamo vodu unutra. Ništa ne izlazi van.

U redu, doći ću gore.

Ovo je definitivno zabrinjavajuće čuti

da voda ne izlazi iz Bušotine 2.

Nadam se da ovdje nema velikog problema.

Imperativ je da završimo ove dvije rupe

kako bismo konačno dobili neke odgovore

o tome što leži unutar mese.

Dakle, koliko smo daleko u mesi?

Trebali bismo biti na oko 25,9 metara.

Dakle, na 25,9 metara ste primijetili

- da se tekućina prestala vraćati? - Da.

Da. Jer sam upumpao

otprilike četvrtinu mog spremnika od 3785 litara,

i sav moj povrat se zaustavio.

Dakle, upumpali ste 946 litara do sada i ništa nije izašlo?

Da.

Gdje to odlazi, ne znamo.

Nekakva praznina.

Na temelju brojnih GPR skeniranja,

vjerujemo da bušimo zapadno od masivnog,

vjerojatno metalnog objekta

i manjih anomalija zakopanih u mesi.

Sada nalazimo i dokaze o praznini tamo?

Što bi to uopće moglo biti?

Dakle, što vi dečki mislite da ćete učiniti?

Nastavit ćemo bušiti naprijed

i nadamo se da ćemo uskoro ponovno ući u stijenu

i voda i otkop će ponovno izaći.

To smatram vrlo zanimljivim.

To je definitivno nešto što želim javiti Eriku.

U redu.

Hej, Erik. Jesi li primio?

Da, Thomas, što imaš?

Dakle, bušači su u mesi 25,9 metara,

i, tekućina se prestala vraćati iz rupe,

što ukazuje da imamo neku vrstu praznine unutra.

Do sada su izgubili oko 946 litara tekućine.

Primio. Čovječe, to me sigurno podsjeća

na ono što se dogodilo prvog puta kada smo ušli u tu mesu,

s dimnim bombama.

U redu, mi ćemo aktivirati dim.

Prije tri godine,

nakon što smo čuli glasine o mogućim špiljama

ili čak nekoj vrsti tajne strukture zakopanoj u mesi,

ispustili smo dimne bombe u male pukotine

između nekih gromada

nedaleko od mjesta gdje trenutno bušimo.

Htjeli smo vidjeti hoće li se dim jednostavno podići natrag

ili izaći negdje drugdje i dokazati

da unutra postoji neka vrsta praznine.

Gledaj, gledaj! Upija se unutra.

Da, dim ide dolje!

Trebali bismo vidjeti dim posvuda. Nema dima.

Ovdje nema ničega.

Pa, nešto je, čini se, upilo dim,

i nije izašlo nigdje.

Kao da je postojala neka vrsta vakuuma

koji ga je uvlačio unutra.

Nije imalo smisla.

U ovom trenutku,

nema puno toga za učiniti osim nastaviti

i vidjeti koliko tekućine izgubimo.

Slažem se.

To bi moglo biti u mnogo veću prazninu.

Je li moguće da neki od objekata koje smo detektirali

sjede u nekoj vrsti velike praznine ili strukture?

I može li to biti povezano s onim što je uvuklo dim dolje

u mesu prije nekoliko godina?

Bit će zanimljivo vidjeti

nastave li bušači kroz prazan prostor

ili ako udare u nešto čvrsto dok nastavljaju u Bušotini 2.

Reci im da nas obavještavaju dok nastavljaju

u unutrašnjost brda.

Primio.

U redu, dečki.

Mislim da smo sve riješili.

Dok se bušenje nastavljalo na mesi,

Erik i ja smo se sastali s timom izvan zapovjednog centra

kako bismo dalje istražili

još jednu ludu misteriju

koju smo odlučni razotkriti.

Dakle, promatramo

točke na perimetru naše strukture, našeg mjehura.

Imamo tri lokacije gdje ćemo postaviti markere

- oko njegovog perimetra. - U redu.

Prema nekoliko različitih vrsta

infracrvenih lidar uređaja,

postoji gigantska, nevidljiva kugla ili mjehur

koji je centriran na trokut

i ima radijus od oko 610 metara.

To znači da pokriva ogromno područje ranča

gdje smo naišli na razne fenomene...

poput NZP-a,

tajanstvene mutne mrlje,

i drugih anomalija u zraku

koje možemo vidjeti samo termalnim kamerama.

I njegove granice su zapravo zaustavljale drone

i rakete da uđu u njega.

Dakle, mislim da ćemo započeti na istočnom polju.

- Da, to će biti dobro. - Da.

- Spreman sam za početak. - Idemo.

Koristeći sve lidar podatke koji su identificirali mjehur,

Erik je uspio mapirati GPS točke

za njegov vjerovani perimetar

na tlu u računalnom modelu.

Ali da nam pomogne vidjeti perimetar vlastitim očima

kako bismo ga mogli istražiti,

naš plan je označiti ga koristeći drvene stupove po cijelom ranchu.

Također možemo opremiti stupove svjetlima

i različitim instrumentima.

Erik, ako želiš

dati mi GPS koordinate, doći ću do njih.

U redu. Dakle, 40 stupnjeva,

15 minuta, 32 sekunde sjeverno,

i 109 stupnjeva,

53 minute, 11 sekundi zapadno.

Jedan, dva, tri.

Idemo postaviti stup.

Primio.

Ovi drveni stupovi će definirati

granicu između

unutrašnjosti i vanjštine mjehura,

s namjerom da se vratimo na te lokacije

i izvodimo eksperimente.

Izgleda sjajno sada.

- Vidimo se, Thomas. - Da.

Nadamo se, dobit ćemo neke tragove

o tome što je odgovorno za prirodu fenomena ovdje

na Skinwalker Ranchu.

Idemo do linije drveća.

Idem pronaći gdje bi sljedeći stup trebao biti.

- U redu, zvuči dobro. - U redu.

Gusto je ovdje.

Hej, Travis.

- Da. - Gledaj, gledaj. Što je ovdje?

Moraš da se šališ.

Moraš da se šališ.

Je li to jedna od GPS boca koju smo izgubili?

Da.

Prošle su... tri godine

otkako smo ih bacili iz helikoptera.

To je ludo.

Sveto sr*nje. Upravo kad smo htjeli označiti još jedno mjesto

točno na zapadnoj granici mjehura,

Kaleb i ja pronašli smo bocu s GPS uređajem unutra

koju smo izgubili 2021. godine.

- Imam trokut. - Da.

- Paket je izbačen. - Paket je izbačen.

Nakon što smo detektirali neke čudne radio frekvencijske signale

visoko iznad trokuta,

bacili smo boce

s uređajima u njima iz Brandonovog helikoptera,

nadajući se da ćemo prikupiti podatke između 1524 metara

i tla kako bismo vidjeli možemo li točno odrediti

- izvor signala. - Izgledalo je,

kao da je povukao bocu za nama.

- To nema smisla. - Nema smisla.

Ali činilo se da je nekoliko njih odbijeno od

nečeg nevidljivog u zraku,

i onda ih nikada više nismo pronašli.

Jesu li odbili od ovog mjehura?

Pogledaj što je Kaleb pronašao!

Što?

Bacili smo to prije tri godine,

610 metara onamo iznad trokuta.

Prije tri godine.

To-To je ludo, čovječe.

- Dobar oko. - Erik će biti uzbuđen.

Hej, Erik. Jesi li primio?

Da, Travis. Slušam.

Čovječe, nećeš vjerovati ovome.

Kaleb je pronašao jednu od žutih boca

koju smo bacili iz helikoptera prije tri godine

tik izvan mjehura.

To je nevjerojatno.

Dobar pronalazak, dečki.

U redu, čovječe, krenut ćemo sada prema južnom polju

nastaviti s vježbom postavljanja stupova.

- Primio. - U redu.

Moram reći, gotovo je nadrealno pronaći

ovu bocu koja je bačena iz helikoptera

na oko 1524 metra

godinama nakon samog eksperimenta

na rubu onoga što zovemo mjehur.

Gdje smo sada točno, Erik?

Točno ste na vrhu.

U redu, čovječe.

Označavamo mjesto. Iskopat ćemo

rupu, postaviti stup.

Nisam baš siguran koji mehanizam

bi prenio bocu

s mjesta gdje je bačena

duž tog mjehura do samog ruba.

- Da. Da. - Eto ga.

Mislim, to je...

tako nevjerojatan ishod.

To je to. Završimo ovo

i idemo odavde.

Hej, Erik, mislim da ćemo završiti i vratiti se.

Svi ste vi dečki odradili nevjerojatan posao.

Sletjeli ste sa svakom pojedinom od tih stvari

unutar vrlo uske granice.

Jedva čekam vidjeti to s neba.

Sada hodam s ovim GPS tragačem,

pa ako želiš to zabilježiti...

Hej, Travis!

Što?!

Nećeš vjerovati ovome!

Što je?

Šališ li se?

Što je?

Kaleb je upravo pronašao bocu!

Još jednu?

Da!

To je jednostavno nevjerojatno.

Prvo smo pronašli jednu od nestalih GPS boca

na zapadnoj granici mjehura

i onda još jednu točno izvan južne granice.

Kao da su doslovno udarile u vrh mjehura

i onda kliznule niz njegovu barijeru da slete na ova mjesta.

Mislim, pogledaj tamo, pogledaj koliko smo daleko

od središta trokuta

na vrhu mese, tamo daleko.

Kako je ta boca došla ovamo?

Pogledaj kako je to daleko.

Danas smo postavili 30 stupova

da označimo granicu mjehura na tlu

i napravili dva nevjerojatna otkrića.

Sada trebamo napraviti još jedan eksperiment

da vidimo možemo li shvatiti što je ovaj nevidljivi fenomen

i kako je u stanju odbiti naše instrumente od sebe.

Bio je to dug dan.

Uzet ćemo tvoj dron, vratit ćemo se.

Suočavamo se s mogućim problemom.

- Je li? -Da. - Kao što?

Pogađam sloj koji je gotovo tvrđi

od granita.

Koliko duboko?

Na oko 40 metara unutra.

Sljedećeg dana, dok smo se spremali

za novi eksperiment na mjehuru,

bušači su nas pozvali na mesu

da vidimo njihov napredak u Bušotini 2.

Prošli su onu čudnu prazninu

i izbušili do razine od oko 40 metara

kroz pješčenjak.

Ali onda su naletjeli na prepreku

koja uopće nije zvučala kao prirodna stijena.

Dakle, što da radimo?

Dakle, pokušavam prorezati kroz nju,

ali je puno tvrđa nego što sam očekivao pogoditi.

U redu, čovječe. Obavijesti nas o ovome.

- Da. - I Thomas, ako vidi nešto u otkopu,

- svakako nas obavijesti. - Hoću.

- Samo sam vas htio obavijestiti. - U redu, dečki.

U redu, čovječe.

Pogledaj kako se ta cijev savija.

Puno pritiska.

Nakon nekoliko sati glodanja,

bušači su uspjeli proći kroz prepreku

i krenuti naprijed.

Hej, Thomas, ovdje Chris.

Ovdje Thomas. Slušam.

Imam nešto ovdje što biste trebali pogledati

u otkopu.

U redu, Chris, javit ću dečkima.

Doći ćemo odmah.

- Hej, dečki, hvala što ste došli. - Što ima, Chris?

Imam nešto što biste vas vjerojatno

zanimalo točno ovdje.

Pa, bio sam, sortirao otkop,

gledao ga malo pažljivije,

izvadio svoj magnet, i evo što sam pronašao.

Čekaj, što?

Stvarno.

Da, vrlo je sumnjivo.

Ako pomno pogledate ovaj ovdje...

Čovječe, pogledaj ovo.

Ovo izgleda baš kao ono što smo izvukli prije, Thomas.

Potpuno isto.

Sakupit ćemo sve što je čudno

što izađe iz Bušotine 2 za temeljito testiranje.

Ali ovi metalni komadići izgledaju baš kao oni

koje smo pronašli pri bušenju u mesi prije tri godine

kad smo prvi put identificirali ogroman objekt zakopan unutra.

I opet, ovi metalni komadići pokazali su se vrlo sličnima

onome što NASA i SpaceX koriste

za zaštitu površina svemirskih letjelica.

Meni izgleda slojevito.

Vau.

Kao, postoji više slojeva različitih stvari.

Ako je slojevito, što bi vam to reklo?

Pa, to znači da je proizvedeni materijal.

Jesmo li upravo pronašli još važnih tragova

o tome što je bušilica upravo pogodila i što je zakopano

unutra?

Još ne znamo, ali smo prokleto sretni

što imamo Chrisa koji pregledava sav otkop.

To-To je prava srećka, čovječe.

To-je-to je nevjerojatno, Chris.

- To je igla u plastu sijena. - Apsolutno.

Hvala. Tražit ću još.

U redu, dobro, nastavi,

i javi nam ako nađeš još nešto tako sjajno.

Pete Kelsey, dame i gospodo.

- Hej, Pete. - Kako si, čovječe?

Dobro je vidjeti te.

Nakon što smo ranije tijekom dana obilježili zapadnu granicu

mjehura

i pronašli te dvije GPS boce,

zamolili smo lidar stručnjaka Petea Kelseyja

da nam pomogne s eksperimentom

da saznamo više o zapadnoj granici

kod Homesteada Two.

Da, što je plan za večeras?

Stojimo nedaleko od te granice tog mjehura.

- Točno. - Znate, ovo je mjesto

gdje smo vidjeli da se raketa zamrzne u zračnom prostoru

iz perspektive promatrača na zemlji.

- To je bilo ovdje? - To... i ostala je tako, otprilike,

šest ili sedam sekundi bez da se pomaknula.

Vau.

Prošle godine, prije nego što smo znali za mjehur,

lansirali smo raketu u ovom području

gdje smo detektirali čudan radio frekvencijski signal

koji je dolazio odnekud iznad ranča.

I na povratku prema dolje, raketa se zamrzla

na nekoliko stotina stopa visine na nekoliko sekundi.

- Čovječe, izgleda kao da je zaglavljena tamo. Gledaj. - Da.

Dakle, je li to bilo nekako povezano

sa zapadnom granicom mjehura?

U redu, dakle na najzapadnijoj smo granici

mjehura za ovaj eksperiment.

Dakle, imamo još samo nekoliko minuta dnevne svjetlosti,

i želim izvesti ovo prvo lansiranje prije nego sunce zađe.

Znaš da ću nadzirati ovaj dio ranča

dok sve ovo radimo.

Dakle, dopustite mi da odem odavde i pustim vas da

- krenete na posao. - U redu, idemo na posao.

Idemo.

Večeras, Erik i ja želimo vidjeti što će se dogoditi

ako lansiram novu raketu na tom istom mjestu

blizu zapadne granice mjehura,

gdje se ona druga zamrzla prošle godine.

Vau, sunce brzo zalazi.

U međuvremenu, Pete će pokretati

svoj terestrički lidar skener na tlu,

koji je prvi detektirao mjehur ranije ove godine.

I Jim Royston će pokušati letjeti

svojim lidar dronom kroz barijeru mjehura

dok će tražiti nešto čudno

što bi inače bilo nevidljivo golim okom.

Tragač je montiran, i spremni smo za polazak.

Pa, hajmo sve u zrak, i ja ću lansirati

čim vidim dronove na nebu.

U redu, dečki, ja ću ući u zrak.

Napravit ću skeniranje.

Dok radimo na terenu

i ja pratim svoj analizator spektra

za bilo kakve čudne signale...

- U redu. - Erik će nas gledati

na svojim nadzornim kamerama u zapovjednom centru

i pratiti svoj vlastiti analizator spektra.

Hej, Erik,

Jimov dron je u zraku i leti.

Primio, Thomas.

Snimam podatke o položaju njegovog drona.

On će također pratiti

GPS podatke Jimovog drona u stvarnom vremenu,

pazeći na bilo kakve pogreške kao što smo vidjeli

na drugim mjestima duž granica mjehura.

U redu, svi, raketa se aktivira.

Idemo, za pet,

četiri, tri,

dva, jedan.

Pogledaj kako se to brzo kreće.

Prelijepo!

Ide točno na pravo mjesto!

Vau.

Kreće se brzo.

K vragu.

Raketa je potpuno promijenila smjer.

Hej, Thomas? Mislim da je raketa

skrenula kad je došla do otprilike

zida barijere

mjehura, iznad Homesteada Two.

- To je zanimljivo. - Da...

To je zanimljivo.

Kao da ju je mjehur odbio.

Pa, raketa se ovaj put nije zamrznula,

ali definitivno je bio trenutak kad je iznenada skrenula

od vjerovane granice mjehura,

što je nešto što smo vidjeli s drugim raketama

koje su mu se približile.

Što je, pobogu, ovo?

Kakva je tvoja... Imaš li dobar signal?

Nema grešaka?

Već ima greške.

Točno kad si to rekao.

- Pogledaj to. - Sjajno.

Imaš li greške? Gubiš ga?

Točno kad sam ga pitao, pojavilo se na ekranu.

Da, to je... izgubilo je sve.

Gdje se nalazio kad si ga izgubio?

Točno iznad barijere.

Da, bio je.

Nevjerojatno.

To je zanimljivo.

- Što? - Gledaj,

primam signal od 1,2 gigaherca, ljudi.

Mi ne odašiljemo.

- Pogledaj to. - Vau.

Hej, Erik, jesi li primio?

Da, što ima?

1,2 gigaherca luduje totalno.

Primio. Namjestit ću se na taj raspon.

Znaš, vidim jak signal od 1,2 gigaherca.

Moje antene pokazuju da signal dolazi sa zapada,

negdje blizu tvoje lokacije.

Primio.

Ovo je bilo tako jezivo.

Erik je odašiljao signal od 1,2 gigaherca

ranije ove godine samo da prati smetnje

tijekom drugog eksperimenta.

Nešto se čudno događa ovdje.

I onda je nešto na ranču

izgleda kloniralo i vratilo nam

identičan signal.

Od tada, detektiramo ovaj signal iznova i iznova

tijekom istraživanja mjehura.

Kao da nas nešto povezano s tim pokušava provocirati.

Mi nemamo ništa što odašilje s imanja.

- To je usred pustoši. - To je... pa, to je...

točno tamo dolje na rubu mjehura.

- Točno gdje smo postavili te stupove. - Točno gdje smo postavili te stupove.

Svakako je, Thomas.

- Spustit ću dron dolje. - Da, da. Možeš li?

- Da. - U redu, čovječe.

- Ako možeš letjeti, mi ćemo to učiniti. - Uzet ćemo termalnu, da.

- Sići ću dolje i tražiti to. U redu. - Da.

Htio sam vidjeti može li Jimov dron,

koji je opremljen lidar skenerom,

konačno proći

zapadnu granicu mjehura

i uhvatiti infracrvene snimke

potencijalnog nevidljivog izvora tog signala.

U redu, idemo.

Želim pratiti taj dron tamo.

Dakle, približavaš se kao...

- Vidiš stup tamo? - Da.

Dakle, još nisi dovoljno blizu mjehuru.

- Eto te. - Pogledaj ovo.

Imajte na umu, vidim neke greške u oštećenju GPS podataka

dok je letio prema van, prema rubu mjehura.

Dakle, točno kad dođeš do zida mjehura,

tvoje greške počnu izlaziti kao lude.

Pa, vidiš li to?

Svaki put kad pokušam progurati kroz barijeru,

pogledaj što se događa.

Kao da te gura natrag.

Dakle, doslovno pokušavam progurati kroz barijeru, je li?

Točno sam uz nju.

Pokušava progurati dron kroz mjehur,

i on neće ići.

Zbilja.

Da, gledaj. Točno je tamo.

To je ludo.

Samo je zaglavljen točno tamo.

- To je ludo, stari. - To je je*eno nenormalno.

Dron je zaglavljen u zraku.

To je ludo.

Samo je zaglavljen točno tamo.

Gledam kako pokušavaš letjeti naprijed,

- i onda se kamera počne tresti. - Ne, to je... da.

Kao da je naslonjena na nešto.

Pokušavali smo shvatiti

što uzrokuje svu tu visoku čudnost na Skinwalker Ranchu,

i stvarno izgleda da je ovaj golemi, nevidljivi mjehur

mogao biti odgovor.

I njegova je barijera poput fizičkog zida

o koji se lidar dron Jima Roystona sudara

dok pokušava uletjeti u njega.

Kao da ga guraju natrag.

Ne može ga natjerati da ide dalje.

Dečki, vidim hrpu GPS poruka o pogreškama

s ovim dronom.

Nešto je oštećeno u podacima, i to korelira

s onim o čemu vi dečki pričate.

- To je nevjerojatno. - To je nenormalno.

Skoro sam ostao bez...

komunikacije ovdje s njim.

Pokušat ću ga vratiti kući.

Izgubili smo svu komunikaciju. Vraća ga kući.

Ili se sam vraća kući.

To je ludo, čovječe.

Erik, nema puno toga što još možemo učiniti, onda.

Zašto ne bi došao dolje i završili

s ovime?

Primio te, Travis. Dolazim.

Večeras je jedna od onih noći na ranču

koju neću uskoro zaboraviti.

Ponovno nam je pokazala da je mjehur stvaran.

I nekako je u stanju zaustaviti našu opremu

da uđe unutar svojih granica

kako bismo shvatili što zapravo jest.

Sve čemu se možemo nadati je da će obrada podataka

koje smo prikupili večeras

možda približiti odgovoru.

Kakva noć.

Što misliš o toj barijeri?

Pa, vidio si...

snimku tog drona kako samo stoji zaglavljen.

- Bila je to najluđa stvar. - Vau.

Mislim da se ovo pokazalo fascinantnim eksperimentom, dečki.

I mislim da smo dodali još podataka tom-tom mjehuru.

Ova barijera je nešto stvarno.

- Nevjerojatno. U redu. - Laku noć.

- Da, bila je to dobra noć. - Da.

Pričekajte da vidite podatke

s jučerašnjeg eksperimenta.

Apsolutno. Bio je...

kao da je nešto zaustavilo moj dron.

- Točno. - Doslovno

guranje upravljačke palice što dalje naprijed...

Nije se htio pomaknuti.

- To je ludo. - Vau.

Dakle, imam GPS podatke tragača za dron.

Ovdje vidimo cijelu putanju leta.

Plave točke su GPS točke koje se dobro javljaju.

Dakle, što su narančaste točke?

Dakle, te narančaste točke predstavljaju stupove

koje smo postavili na rubu mjehura.

Točno, shvaćam.

Ući ću dublje.

Pogledaj crvene točke.

Dopustite mi da je rotiram.

To su točke pogreške na rubu mjehura.

Prve greške su na mjestu zamrznute rakete,

a onda sljedeća velika hrpa grešaka

je točno kad uđeš u mjehur.

Vau.

Ovo je ludo.

Pogreške u GPS podacima s drona

počele su se štekatati točno na otprilike istom mjestu

gdje se naša raketa zamrznula u zraku prošle godine.

I onda su GPS podaci bili potpuno oštećeni

kad se Jimov dron sudario s

nevidljivom barijerom mjehura.

To je kao doslovni zid

koji zaustavlja i ulazak i prikupljanje podataka.

Koji vrag?

Zatim ću vas zamoliti da nas provedete

kroz neki video iz perspektive drona.

Da, pogledajmo to.

Dečki, nećete vjerovati ovome.

Ovo je iz trenutka kad ste se zaglavili uz barijeru mjehura.

Mislim, očito, nešto izgleda pogrešno s ovim.

Vidim horizont koji je...

Zašto ga prvo ne zamrzneš, Erik?

- U redu. - Sada, Jim, zašto ne odeš gore

- i kažeš nam što sve to znači? - Da.

Evo, ovo je indikator točno ovdje,

međutim, moj radio upravljač ima problema.

Dakle, upravljač koji koristim

ima problema u komunikaciji s dronom.

Nešto ometa elektromagnetski

s dronom.

U isto vrijeme,

vidimo tu hrpu crvenih GPS točaka pogreške.

U redu, i onda što je "H"?

Ovo je moj dom.

Svaki put kad napustim tlo,

prije nego što poletim, registrira GPS početnu točku.

I također prati moju udaljenost od te točke,

tako da zna, ako se nešto dogodi,

kako se točno vratiti kući.

Dakle, Jim, je li ovo dobar trenutak

da ovo nastavimo reproducirati?

- Da. Da, idemo dalje i reproducirajmo. - U redu.

Pogledaj početnu točku, kako ide posvuda.

- Čak je i na nebu. - To je ludo.

Kako je početna točka uopće dospjela na nebo?

Dron je zaglavljen, ali ipak

misli da se početna točka mijenja.

U ovom trenutku, dron nema pojma gdje se, dovraga, nalazi.

Da.

Dopustite mi da ponovno reproduciram, pogledajte ovaj broj.

Ovo je koliko je daleko dron trenutno

od svoje lokacije polijetanja, od početne točke.

Gledajte ovdje, piše 259 metara.

Što je prilično točno.

Koji vrag?

Dakle, vraća se unatrag.

Nešto ga je gurnulo unatrag

na 197 metara.

Otišao je 61 metar unatrag.

Što smo upravo svjedočili ovdje?

Nešto je gurnulo dron natrag.

Je li bio gurnut 61 metar natrag?

Da, dakle, pustimo to ponovno.

Dok pregledavamo sinoćnje podatke kamere

s drona Jima Roystona,

čini se da je zapadna granica mjehura

gurnula dron unatrag oko 61 metar

za samo nekoliko sekundi.

To uopće nije ono što smo vidjeli u tom trenutku.

Je li ovo zaboga Zona sumraka?

Što je gurnulo prokleti dron 61 metar unatrag?

To nije vjetar.

Ne. Nema šanse.

Imamo li ovo slučajno iz drugog kuta?

Apsolutno.

U redu, idemo.

Sada gledamo zapadno od Homesteada Two,

gledajući natrag prema istoku.

U redu.

Možeš li ga premotati brzo i nekako zumirati

tamo gdje možeš uhvatiti neki zračni prostor

- na lijevoj strani drona? - Da.

Što?

Vidi li itko još nešto ovdje?

U redu, dopustite mi da vratim. Ti pokaži

kad dođem do toga, u redu?

Eto ga.

Vidim zeleni bljesak.

Vidio sam ga. Jesam, vidio sam ga.

Prođi kroz to okvir po okvir, Erik.

Vidi koliko dugo ostaje tamo.

Dakle, ući ću dublje.

- Eto ga. - Eto ga.

- Sveto sr*nje. Pogledaj to. - Da, ima nešto

točno pored drona.

Ima nešto apsolutno točno pored drona.

Svjetlo koje se tamo pojavilo nekako prati dron.

Što to znači?

I imamo greške koje su bacili višestruki sustavi

tijekom leta.

Dobivaš, poruke dolaze na tvoj zaslon.

Dobivam oštećenje podataka na vrlo specifičnim lokacijama

tijekom trajanja leta.

Toliko se ludih stvari dogodilo

u kratkom razdoblju vremena sinoć

duž zapadne barijere mjehura.

Imali smo čudni signal od 1,2 gigaherca koji smo detektirali,

kvarove rakete i GPS-a,

i nešto je gurnulo dron 61 metar unatrag.

Je li ovaj NZP mogao biti povezan

sa svim tim stvarima?

Znaš, ja-ja ne znam što drugo reći o tome

osim da moramo nastaviti proučavati ovaj mjehur.

- Točno. -Sviđa mi se. - Da.

Pa, ako ništa drugo,

ovo me sigurno čini željnim povratka

u taj dio ranča.

- Apsolutno. - Da, slažem se.

- Hvala vam, dečki. - Da.

Pa, to je bilo duboko uranjanje, zar ne?

Nevjerojatno je.

Imamo ono što se čini kao potvrda

neke vrste strukture polumjera 610 metara

iznad ranča.

Nešto što je potencijalno energično,

što ponekad može rezultirati gubitkom podataka

na nekoj našoj opremi.

Još uvijek pokušavam shvatiti

što bi moglo biti odgovorno za to.

Svaka metoda koju smo koristili za proučavanje ovog mjehura

dovela nas je do nečeg novog što prkosi očekivanjima.

Znam da zvuči ludo,

ali podaci nastavljaju pokazivati da je stvaran

i korelira s puno drugih fenomena

koji nemaju smisla.

Moramo shvatiti što je, dovraga, ova stvar

i što radi ovdje na Skinwalker Ranchu.

Ono što vidimo ne bi trebalo biti moguće.

Taj fenomen kojeg mi nazivamo mjehurom

nastavlja se mapirati s marljivošću.

Nastavljajući s sljedećim nizom eksperimenata

bit će važnije nego ikad prije.

Dok gledamo u budućnost,

nadamo se pronaći još veći uvid i odgovore

o tome što se događa na Skinwalker Ranchu.

Laseri su uključeni.

Upravo pogađam barijeru mjehura.

Čovječe,

izgleda kao da si upravo proletio kroz nešto.

Što?

Hej, dečki, taj laser je upravo ugašen.

Ja-ja to ne razumijem.

Uslikao sam ovo.

Nešto leti kroz lasersku zraku.

Što pišti?

Bože moj, dobivamo ogromne gama zrake.

- Dečki, odskače! - Svi van odmah!