Original subtitles

- Tisućljećima su se ljudi pitali:

Gdje u tijelu leži naš osjećaj identiteta?

Drevni Egipćani vjerovali su

da je odgovor

u srcu,

ali Grci...

Molim vas, utišajte mobitele.

Grci su vjerovali da se

naše ja i naš identitet

oblikuju u mozgu.

No, u moderno doba,

pitanje ostaje bez odgov...

Žao mi je, ali tko god da je vlasnik telefona koji i dalje zvoni,

molim vas, izađite, u redu?

- Ništa ne čujemo.

- Je li ovo neka šala?

- Nitko to ne čuje?

- O čemu on priča?

- Stvarno, što je to?

Odakle to dolazi?

BRILJANTNI UMOVI

- Zna li šef da kradeš bolnički materijal?

- Nadam se da ne. Taj tip je prava glavobolja.

- Slušaj, Wolf, htio sam ti se zahvaliti za svu brigu

koju si pružila Jorgeu tijekom oporavka.

- Tako to ide, Nichols.

Ti ih spašavaš u operacijskoj dvorani,

čak i kad padnu s 39. kata

u sigurnu smrt,

a ja se brinem da budu spremni za oporavak kad se probude.

kad se probude.

- Znam da se trudiš više

od očekivanog. To je frustrirajuće,

ali kod ovog pacijenta mi to puno znači.

- Znači li to da mi sad vjeruješ i da ćeš mi dati slobodne ruke

s neurološkim budžetom?

- Možda kad ne bih bio takva glavobolja.

- Što je to bilo?

- Flert,

pogledi, žudnja.

Ti i šef... - Privremeni šef.

I nema tu ničega.

- Wolf, koliko dugo

radimo zajedno?

- Ne dugo.

- Znaš da neću odustati od ovoga.

- Bio je to kratkotrajni flert.

- Dvosmislen odnos se nikad ne mijenja.

- Potpuno smo različiti.

Prije se nismo ni slagali.

- Od poslovnih neprijatelja do ljubavnika.

Klasik. - Stvari nisu

dobro krenule na početku,

dok se život nije zakomplicirao.

Ostavila sam ga na njegovoj večeri dodjele nagrada.

- Ostavila si tog čovjeka na njegovoj velikoj večeri,

da stoji sam, u odijelu, na kiši?

- Mislim da nije padala kiša.

- Ne olakšavaš muškarcima, Wolf,

ali sad trebam da mi se roditelji pomire.

- Ne. On je šef.

- Privremeni šef.

To nije zaustavilo tvoju majku.

Ovo je "Gayeva anatomija"...

... i potpuno sam za to.

- Sam, kako ste?

- Osjećam se kao da sam zarobljen u krugu.

Svaki dan...

Svaki dan je isti: probudim se, sat ponovno krene.

Imam 12 sati da smislim gdje ću spavati.

Skloništa se brzo napune.

Lutam gradom.

Idem u kino kad je loše vrijeme.

Volim filmove s puno razgovora.

Pomaže prigušiti buku.

Kad mi treba novac,

naplaćujem igranje šaha u parku.

Nije puno, ali preživim.

Onda sve ispočetka.

- Beskućništvo može zarobiti mozak u stanju odgovora

na traumu.

Zbog toga se osjećamo zarobljeno

u krugu preživljavanja.

- Ja sam kriv. Ljudi mi ne vjeruju.

Pretpostavljaju da sam ovisnik. Svima je neugodno.

"Ništa ne vrijediš."

- "Nepotreban si."

- "Ne bi trebao biti ovdje."

- "Rekao sam ti da odeš!"

- Možete li nam reći više o glasovima?

- Kao demoni su u mojoj glavi.

- Lijekovi?

- Da, mislim da su vam na hitnoj dali Risperdal.

- Negativno. Ne sviđa mi se to što mi daju.

Pretvara me u nešto drugo.

U zombija.

Više se ne osjećam kao ja.

- To nije rijetkost.

Treba vremena da se pronađe pravi lijek i doza

koja vam najbolje odgovara, i to je moj posao.

Posao hitne službe je da vas stabilizira

i osigura vam hranu i krevet.

- Meni je to dovoljno. - Nama nije.

Možemo učiniti više.

Sam je imao 25 hospitalizacija

od svoje prve psihotične epizode prije četiri godine, nakon što

se doselio ovamo na studij na NYU,

i niti jednom mu nije napravljena prava procjena kako bi se vidjelo

je li neki od njegovih simptoma organski.

- Mislila sam da mu je dijagnosticirana shizofrenija.

- Da, neki liječnici kažu shizoafektivni poremećaj, drugi bipolarni.

Svi ga uvijek otpišu zbog njegove situacije.

- Nisam primijetila nikakve znakove manije

niti druge naznake epizode.

Shizofrenija je najvjerojatnija dijagnoza.

- Psihološka dijagnoza, dr. Kinney,

koja nakon svih ovih godina

i načina na koji se manifestira, čini se

najvjerojatnijim scenarijem.

- Što ne znači da

ne možemo pronaći liječenje

koje će mu pomoći da bolje upravlja životom,

ali vjerojatno nema

čudesnog lijeka koji će to popraviti.

- Znam, ali Sam nam je rekao

da je spreman

primiti pomoć i vratio se na prvi pregled.

Samo mislim da zaslužuje dobru, istinsku i nepristranu

brigu, jer njegov slučaj nije onaj tip slučaja

koji ljude zanima.

- Zašto onda vas zanima, dr. Kinney?

- Jer ste nas naučili da svaki pacijent je važan.

Jer ste najbolji učitelj kojeg sam ikad imala, dr. Wolf.

I vi, dr. Pierce. - Aha.

- Ne mogu se svađati s vlastitim savjetom.

Samo naprijed, primite Sama. - Slažem se.

Dr. Murray, javite se u administraciju.

- Znam da je na mene, ali nisam toliko uporna, zar ne?

- Hmm.

- Mislim da je...

...vrijeme za sljedeći korak u našoj vezi.

Mislila sam da bi možda mogla upoznati moje prijatelje.

- U redu. - Da?

- Da. - Dobro.

Grupa spasilaca

i ja smo pokrenuli kickball ligu.

Vrlo je neformalno.

Poslije idemo u Flanagan's, a sutra je utakmica.

- Ah... uh... Prijavljujem se.

Uvijek sam bila cura za sport.

- To je bejzbol.

- Naravno. - Da.

- Sljedeći pacijent vas čeka unutra, dr. Wolf.

- Karton je na stolu.

- Hvala.

- Zdravo, ja sam doktor Wolf. Kako ste danas?

- Bolje sad kad ste vi tu.

Hvala što ste me primili u tako kratkom roku.

- Recite mi što se događa.

- Pa...

Doživljavam...

Ne znam ni kako to nazvati.

Pjesmu.

- Pjesmu?

- Čujem je povremeno.

Jednu određenu pjesmu, kao radio koji se pali i gasi u mojoj glavi.

Jako me ometa.

Došao sam u grad poslom,

i potpuno mi je uništilo putovanje.

- Čime se bavite? - Ja sam nešto kao povjesničar.

Specijalizirao sam se za alternativne aspekte medicine.

Jeste li znali da je živa bila glavno liječenje

za sifilis stotinama godina prije...

- Otkrića penicilina 40-ih godina.

- Niste se nimalo promijenili.

- Molim?

- Stvarno me ne prepoznaješ, Olivere?

- Tom!

Što radiš ovdje?

- Bio sam u New Yorku i trebao mi je neurolog,

a tvoje ime...

Tvoje ime se stalno pojavljivalo.

Nisam znao hoćeš li me se sjećati.

- Naravno da te se sjećam.

- Događa li se sada?

- Trebam tvoju pomoć, Olivere.

Opet mi reci gdje je zvuk najjači:

na prvom položaju...

- ...ili na drugom položaju? - Na prvom.

- U redu.

- Drago mi je da si me mogao primiti, Olivere.

Osjećam se kao da ludim.

- Dobro si učinio što si došao.

Htio bih te primiti radi nekih pretraga.

- Drago mi je vidjeti da se neke stvari nikad ne mijenjaju:

još uvijek skupljaš kamenje.

- Nije kamen, to je mineral.

Lepidolit, da budem precizan.

- Jedan od rijetkih

prirodnih izvora litija.

Dobro, dobro. Reci mi malo o pjesmi.

Kad je čuješ, ima li drugih simptoma?

Bljeskajuća svjetla ili slabost mišića? Bol?

- Nije baš bolno,

ali osjećam kao pritisak u glavi.

Ponekad ga pokušam ublažiti tako da začepim nos

i pušem da otčepim uši.

Čini se da to malo priguši učinak.

- Mogu li pitati koja pjesma svira?

Možda ima neko značenje.

- To je smiješno.

Oliver je zna.

To je ona pjesma iz našeg zajedničkog ljeta.

Što bi to moglo značiti?

- Znači da te nikad nije zaboravio.

Da se vratio da ponovno rasplamsa plamen, srce.

Prije 30 godina.

Još uvijek ne mogu vjerovati da je Tom ovdje.

Iskreno, mislila sam da

si ga izmislio, kao dečka iz Kanade

kojeg nitko nikad ne upozna.

- Nije bio dečko,

iz Kanade ili bilo otkud drugdje.

Bilo je to jedno ljeto,

podijelili smo poljubac.

- Čarobno ljeto

i očito pamtljiv poljubac.

Sviđa mi se ideja da ponovno izlaziš.

Ponekad se brinem da misliš da nisi sposoban za vezu, ali jesi.

za vezu, ali jesi.

- Sposoban za vezu? Carol, ne zezaj me.

- Ne zezam. Ozbiljno govorim.

Mislila sam da ti i Josh opet nešto započinjete.

- Zašto to kažeš? Je li nešto rekao?

- Imaš li mi što reći?

Ne misliš li da moj odnos s Joshom

dokazuje da nisam za vezu?

Sve sam uništio.

- Onda to popravi.

- Ne znam kako.

Ali znam neurologiju, pa bismo se mogli koncentrirati

na to, a ne na moj ljubavni život.

Ugh... ako baš moramo.

- Tomov slučaj je izuzetno jedinstven.

Iako je glazba očito tako moćna sila

u našoj psihi, u njegovom slučaju, teško je reći

je li to organski ili čisto psihološki.

- Možda ga ponovni susret s tobom potiče da čuje vašu pjesmu.

- Nije loša romantična komedija, Carol.

Čuo je pjesmu prije nego što je ušao.

Pjesma je slučajna.

Brine me da je to simptom tumora ili AVM-a, možda.

- Slušne halucinacije prate razne vrste

psiholoških dijagnoza.

Imaš li kakvu ideju o njegovoj povijesti mentalnog zdravlja?

- Nisam ga vidio desetljećima. Ne znam tko je on.

- Možda je ovo prilika da ga upoznaš.

- Upoznat ću njegov mozak.

Počevši s analizama, CT-om

i EEG-om da dobijem sliku

što se tamo događa

kad svira ta pjesma.

- Možda aparat izbaci

fotografiju vas dvoje.

- Moramo reći pacijentima da će osjetiti mali ubod,

ali to je više kao ubod meduze.

- Trebamo da budete potpuno mirni.

- Mogu podnijeti malo boli. - U redu.

Utrnuli smo područje lokalnim anestetikom,

pa ćete osjetiti malo pritiska.

"Ti si traćenje prostora."

- "Slab si." - "Nepotreban si."

- "Mogli bi te otrovati."

- "Tako ćemo te uhvatiti."

- "Nikome nećeš nedostajati."

- "Goniš laž."

- "Samo ćeš pogoršati stvari."

"Tako će umrijeti."

Sam, morate biti mirni.

- Mislim da sam pogodila živac.

- Ne možemo nastaviti u ovom stanju,

za pacijente sa shizofrenijom sedativi pomažu.

- Ne, ne želi anesteziju.

- Onda je ovaj zahvat gotov.

- U redu, u redu.

- Napokon su mi odobrili pretragu za Sama,

ali je gotovo nemoguće zabiti mu iglu u kralježnicu

a da mu glasovi u glavi ne vrište.

- Neuspjela lumbalna punkcija. Svi smo to prošli, zar ne?

- Ja nisam. - Ja sam odlična u tome.

Što ako ja radim sa Samom,

a ti odeš igrati kickball s Katie i njenim prijateljicama?

Idemo. Sport + nepoznati = mir.

Dana Dang ima socijalnu anksioznost.

Osim ako...

... želiš doći.

- Ne. - Hmm!

- Ne, žao mi je. Vrijeme je bitno.

Ne znam koliko dugo mogu zadržati Sama u bolnici.

- Što je s glasovima u mojoj glavi?

Onima koji govore: "Smijat će ti se"?

- O, moj Bože, Dana. To je to.

Rekla sam Samu da ignorira halucinacije,

ali kako mogu očekivati da to učini

ako ne znam što sluša?

Ako želim da mi Sam vjeruje,

moram saznati što čuje.

Ha!

- Drago mi je da su moje nesigurnosti

nekome pomogle.

- Idem s tobom.

Samo da znaš: malo sam natjecateljski nastrojena.

- Stvarno? Igrala bi kickball za mene?

- Da. To mi je bila omiljena igra u srednjoj školi.

Te kučke neće znati što ih je snašlo.

- U redu. Ali bolje da ih ne zoveš "kučkama".

- Polako, Bobby Fischer.

Napredujemo do skakača.

Kad bi ploča bila bojno polje, pješaci...

"Nikoga nije briga."

- Žao mi je.

Pješaci su najmanje moćne figure.

- Sam, što ste upravo čuli?

- Ponekad se čini kao da deset radijskih postaja svira

istovremeno.

Ovo mi pomaže da ih utišam.

- Mogu li pitati što glasovi govore?

- Ne razaznajem lako.

Osim ako je Lawrence.

On je najglasniji.

Sad kaže da sam ja pješak.

Da sam slab, nepotreban, traćenje prostora.

Rekao je da nema smisla raditi pretragu,

jer ako umrem...

...nikome neću nedostajati.

Znam da to nije stvarno, ali...

- ...ako dovoljno puta čujete istu stvar, počnete vjerovati.

Lawrence?

Zdravo. Slušaj pažljivo.

U krivu si.

Sam nimalo nije slab.

Hrabar je.

Hrabar je što je sada ovdje.

Hrabar je što traži pomoć.

Ako mu se nešto dogodi...

Ja bih ga oplakivala.

- Možda bismo mogli ponovno napraviti pretragu.

To je to!

Možda ovaj put imam način da ti pomognem da to prebrodiš.

- Znate li koja pjesma mi je stalno u glavi?

- "Golden" od... - K-Pop Demon Hunters!

Opsjednut sam.

- Sviđa mi se!

- Tom, zašto se ne smjestite?

Čim čujete pjesmu, javite nam.

- Moglo bi potrajati, ne znam što pokreće epizode.

- Prokletstvo. Kako ćemo provesti vrijeme?

A, znam: pričajući o dr. Wolfu.

Recite mi, Tom, kakav je bio u mladosti?

- Oprostite. - U redu, pomalo intenzivan.

Zgodan, ali nije to znao.

Nažalost, neupućen u pop kulturu.

Kad sam ga napokon uspio navesti da se otvori,

osjećao sam se kao da sam riješio Riemannovu hipotezu.

- Čudno. Sada je otvorena knjiga.

- Događa se.

- Pjesma je napadaj.

- Mozak mu se prži, dr. Wolf.

Sreća što nije umro.

Tehničar Kev...

- Imam napadaje?

Zar ne bih to trebao osjetiti?

- Nisu svi napadaji isti.

U vašem slučaju, iktalni događaj se manifestira

kao ova pjesma u vašoj glavi.

Svaki put kad čujete pjesmu,

to je još jedan napadaj.

Zovemo ih "glazbenim halucinacijama".

- Većina njih proizlazi iz psihijatrijskih problema.

Zapravo, vrlo je rijetko da se napadaji manifestiraju ovako.

- Ako danima imam nekontrolirane napadaje,

u opasnosti sam od oštećenja mozga, u najmanju ruku.

- Istina je da je učestalost vaših napadaja ekstremna,

ali došli ste na vrijeme i pažljivo ćemo vas pratiti.

Odmah ćemo vam dati antikonvulziv,

ako prihvatite to liječenje.

- Možemo isprobati nekoliko lijekova dok ne nađemo

pravi za suzbijanje napadaja.

- Stavit ćemo ovo pod kontrolu, Tom.

- Hvala.

Znao sam da mi trebaš.

- Idete li u ured dr. Nicholsa?

- Da, na konzultacije o pacijentu.

- Konzultacije o zgodnom Britancu iz 311,

za kojeg sam čuo da je i vaš bivši.

Nisam znao da ste takav, Wolf,

ali ovo je očito prilika.

- Eh... ne razumijem.

- Da želim napraviti bivšeg ljubomornim, rekao bih mu da je moj

drugi bivši došao k meni posebno zbog svojih napadaja.

Pogotovo ako nisu britanski napadaji...

...ali to sam samo ja.

- Da, to ste vi,

jer ja to nikad ne bih učinio.

- U redu.

- Imaš li vremena za konzultacije?

- Što ima? - Pacijent s

glazbenim halucinacijama

koji ima napadaje.

EEG otkriva epilepsiju

lijevog temporalnog režnja.

- Glazbena epilepsija?

Zanimljivo.

Poznato je da lokalizirani događaji u temporalnom režnju

mogu aktivirati glazbenu memoriju u korteksu.

Koliko su česti napadaji?

- Česti. - Reagira li na lijekove?

- Dao sam mu Leveracetam, ali mislio sam

da bi ga možda htio upoznati.

Ovo bi mogao biti jedinstven slučaj u životu.

- Da, naravno.

- Samo da te obavijestim, ne želim da bude neugodno,

pacijent je moj bivši.

- Ovuda, gospodine. - Što se ovdje događa?

Dobrodošli u kazalište lumbalne punkcije.

- Jeste li ovo napravili samo za mene?

- Istraživanja su pokazala da opuštajuća aktivnost,

kao što je film, može pomoći smanjiti intenzitet

glasova koje čujete.

Stari klasik. Puno dijaloga.

- Nakon zahvata,

otvorit ćemo snack bar.

- Kokice, čokolada. - Gumeni medvjedići.

- Ima li kiselih štapića?

- Otvoreni bar.

- Idemo na vaše sjedalo

u prvom redu?

- Ah, Tom.

Ovo je dr. Nichols,

naš šef neurokirurgije.

- I glavni liječnik. - I to.

- Drago mi je.

Oprostite što se svlačim pred vama.

Morao sam se osvježiti nakon svih tih pretraga.

Iako pretpostavljam da to nije ništa što Oliver već nije vidio.

- Naravno. Wolf je spomenuo da ste nekad bili u vezi.

- Bio je to samo poljubac prije sto godina.

- Jedan. Jedan poljubac. - Jedan poljubac prije sto godina.

- Iako je ostavio snažan dojam.

- Kod plavo u 311.

S tobom sam. Tu sam.

- To je progresivni napadaj temporalnog režnja.

- Miligram Ativana, odmah!

- Tom!

Tom! Tom!

Morate me slušati.

Prestanite, ozlijedit ćete se.

- Wolf, njegovo uho.

- Bio je to smrtonosni toničko-klonički napadaj.

Obično bih mu nastavio davati lijekove.

- Ovaj iktalni događaj bio je očita eskalacija.

Operacija mora biti opcija.

Znam da se ovo manifestira uglavnom

kao glazbena halucinacija.

- Sljedeći put kad čuje tu pjesmu,

moglo bi biti posljednje što čuje.

Nažalost, vaš mozak ne reagira

ni na jedan od lijekova koje smo probali,

i čini se da se vaši napadaji pogoršavaju.

- Vjerujemo da imate epilepsiju otpornu na lijekove,

što znači da uobičajeno liječenje neće pomoći.

- Jedan od putova koje želimo istražiti je resekcija

temporalnog režnja koji uzrokuje napadaje.

- Operacija mozga? - S tako intenzivnim napadajima,

rizik od trajnog oštećenja mozga, ili još goreg, je visok.

- Ne želimo ići ravno na operaciju.

Provest ćemo nešto poznato kao "Wada test".

- U kojem se deaktivira svaka strana mozga kako bi se otkrilo

gdje su uglavnom smješteni jezik i pamćenje.

- Znamo da je izvor vaših napadaja lijevi

temporalni režanj.

Moramo vidjeti koliko je to vezano

za to područje vašeg mozga.

- Tata! Tata!

Djeco!

- Tako mi je žao.

- Stigli smo najbrže što smo mogli.

- Ne mogu vjerovati.

- Mora da je dobar prijatelj.

- Gdje su mi maniri?

Ja sam Rashid, Tomov muž.

- Dang!

Dođi! Dođi se opustiti.

Nemoj da ti tetiva pukne.

- Opustiti se.

Jebeno opuštajuće!

- Hej, drago mi je da ste ovdje.

U redu. Idemo.

Dobro, dođite svi

da biramo timove.

Andy i ja smo kapetanice.

- Hej. - U redu.

- S mojim prvim izborom,

igrat ću na sigurno.

- Ova osoba je brza, smiješna, briljantna,

s lampicom-olovkom i nizom pobjeda

od šest utakmica.

Lex.

- Da budemo jasni,

moj niz pobjeda se ne ograničava na kickball.

Prestani.

Dobro, vi ste na redu.

- Sve negativno.

Slike, lumbalna punkcija.

Dr. Wolf je potvrdio da ovdje nema ničega,

samo lažna nada.

- Ne slažem se.

Dala si Samu

pravu dijagnozu.

- Da, i čemu?

Sada ga šaljem u svijet da nastavi proživljavati

isti dan, istu traumu.

Kako mu to pomaže?

- Možda nije bio rezultat

koji si htjela, ali ljudi žive

sa shizofrenijom svaki dan.

Uspjela si da ti Sam vjeruje.

Spreman je uložiti trud.

Tvoj je red da vjeruješ da može

upravljati svojim životom i liječenjem.

- Voljela bih da mu ne mora biti tako teško.

- Ne možeš nekome magično promijeniti život

čarobnim štapićem.

Ne može se izbrisati prošlost.

Liječenje zahtijeva vrijeme, rad i priznavanje stvarnosti.

Ponekad je to jednako teško liječnicima kao i pacijentima.

- Hej, Van, misliš li da mi možeš pomoći s pacijentom?

Zapravo, trebam Michellinu pomoć.

Nazovi me.

- Zdravo.

- Dobro si obavila. Je li sve u redu?

- Čudno je što me nije izabrala za svoj tim.

- Da, jest.

- Hvala. Wow, prijateljice, super.

- Misliš li da je bila s Katie?

- Ne. Mislim da je bila s njima.

- Kime, Lex?

Ne, mislim, sa svima njima.

S cijelim timom.

- U redu, približite se bazi.

- Razumijem, trenerice.

- Idemo, Dani, možeš ti to.

Pokaži im tko je gazda. Idemo!

- Da! Bod!

- Čekaj, ne, ne, ne, nemoj ustajati.

Ah... ovaj... je li dobro?

- Wada test je pokazao da u vašem slučaju, jezik

i pamćenje dolaze iz oba temporalna režnja mozga.

- Rizik bi bio manji da dolaze iz suprotne strane

od temporalnog režnja koji uzrokuje napadaje.

- Mnogo veći ako su pohranjeni uglavnom

na istoj strani; razumijem.

- Dakle, u sredini je.

Što da radimo?

- U ovom slučaju, s obzirom na agresivnost

vaših epizoda, mislim da se rizik

operacije isplati.

- Temporalna lobektomija će izliječiti

ili značajno smanjiti vaše napadaje.

Iako postoje rizici: moždani udar, paraliza, infekcije,

a u ekstremnim slučajevima, poteškoće s jezikom,

mogući gubitak starih sjećanja

i nemogućnost stvaranja novih.

- Znači, mogao bih se probuditi s amnezijom.

Mogao bih zaboraviti obitelj, prijatelje, prošlost.

- Radio sam ovaj zahvat stotine puta,

i ne hvalim se kad kažem da ćete biti u najboljim rukama.

- Otkad je ovo počelo, sve mi se poremetilo.

Sad bih možda trebao izgubiti pamćenje?

Zaboraviti one koje volim?

Zaboraviti...?

Jednostavno ne znam.

- Čujem da ste odlučili odbiti operaciju.

Mogu li pitati zašto?

- Jer ne želim prestati čuti ovu pjesmu.

- Tom, pjesma je važna.

Ovi napadaji su ozbiljni,

opasni su po život.

- Možda se događaju s razlogom.

Otkad sam je počeo slušati, vratio sam se

u vrijeme koje smo proveli zajedno.

Više od sjećanja, osjećaj.

Jednako intenzivno kao prije toliko godina.

- Sjećaš li se, Olivere? - Da, naravno da se sjećam.

- To je kao povratak u jednostavnije vrijeme

kad je sve bilo moguće.

- Bi li pošao sa mnom na jedno mjesto?

- Hej. Dobre vijesti.

Michelle je našla mjesto gdje

čuvaju krevet za Sama.

Morat će se voziti autobusom,

ali dao sam mu tvoj broj

i nazvat će te s detaljima. - Nevjerojatno.

- Stvarno se trudiš za ovog pacijenta.

- Da.

Mislim, znaš kakva sam. Hvala ti puno na ovome, Van.

- Mogu li te zamoliti za nešto zauzvrat? - Da.

- Malo je neugodno, i možda se neće ni spomenuti,

ali ako se dogodi, možeš li reći Michelle

da više nema ničega među nama?

- Da. Naravno. Mislim, to je istina.

Jeste li se pomirili?

- Još nismo službeno razgovarali o tome, ali da, opet smo skupa.

- Zvuči odlično. Zaslužujete to.

- Stvari idu na bolje za oboje.

Pogledaj se, prava superdoktorica.

Nadmašit ćeš Wolfa.

Iako ćeš ti biti funkcionalna ljudska verzija.

- Sportovi nisu moja stvar.

- Kao ni truditi se

slagati se s mojim prijateljima.

- Bilo je previše.

- Udaranje po stražnjici i odmjeravanje pogledom.

Što je sa svim onim koreografijama?

Organizirani sportovi su doslovno kult.

U redu. Može biti previše.

Valjda sam te mogla upozoriti.

Oprosti.

Malo je lakše slagati se s mojim prijateljima.

- Lakše ili kritički nastrojeni?

Način na koji je Ericka reagirala kad si joj rekla

da si prijavila dr. Pierce.

- Ja sam bila ta koja joj je lagala.

Otkad ti se ne sviđa Ericka?

- Ne da mi se ne sviđa.

Nitko nije tako savršen.

Nešto je čudno kod nje.

- Sam, pregledali smo vaše nalaze,

i nema dokaza o strukturnim abnormalnostima.

Fizički ste potpuno zdravi.

- Vaš problem je psihijatrijski.

- Da.

- Iskreno, ne iznenađuje me.

Hvala vam što ste pokušali.

Pretpostavljam da to znači da moram ići.

- Moramo vas otpustiti,

ali to nije kraj vaše brige.

Od sutra bih vas voljela viđati tri puta tjedno

s ciljem, ako se slažete,

da vas počnem liječiti niskom dozom neuroleptika.

- Lijekovima? - Nisu svi isti.

Uz terapiju, možemo pronaći

nefarmakološke intervencije koje će vam pomoći

da bolje živite s glasovima.

Što kažete?

- Da. U redu.

- Mislite li da mogu ponijeti neke stvari?

- Ovo se neće ponovno koristiti, zar ne?

Sve je vaše.

Dr. Kinney će se pobrinuti za vaš otpust,

a ja vas očekujem sutra.

- Super. Hvala vam.

- Hvala, dr. Pierce. - Aha.

- I ja sam iskoristila par usluga.

Osigurala sam vam boravak u privremenom smještaju.

Ne samo za jednu noć.

Morat ćete se ponovno prijavljivati svaki tjedan,

ali osigurano je za prvi tjedan.

Ova mapa sadrži sve što vam treba.

Prijavni obrasci,

pismo preporuke iz bolnice

i ime vašeg kontakta tamo.

Jedina loša stvar je što je u Queensu.

Trebat će vam novac da stignete.

Uzmite.

- Što? - Uzmite ovo.

- Ne, ne, ne, to je previše.

Neću. Neću uzeti vašu kreditnu karticu.

- Da, možete, jer znam da ćete se vratiti sutra.

Dr. Chavez...

Vjerovali ste mi dovoljno da ostanete.

I ja vama vjerujem.

- Želite li vaniliju? - Hvala.

Hvala. - Hvala.

- Hvala, gospodo.

- Ovdje smo došli tog ljeta.

- Neke se stvari nikad ne mijenjaju. Čak ni za 30 godina.

Posebno u New Yorku.

- Mislim da nas Britanci pobjeđuju u tome da ostanemo

zarobljeni u povijesti.

Na tome se temelji moja karijera.

- Da, ti si svjetski poznati povjesničar i predavač,

oženjen divnim čovjekom,

i imaš dvoje predivne djece.

- Ah, shvaćam.

Ovo je bio sladoled da me nagovoriš da se predomislim.

- Istina je, Tom.

Nisi onaj koji si bio tada. Nisam ni ja.

- Postao si pametan i zgodan liječnik.

Ono što sam uvijek znao da ćeš biti.

- Ne poznaješ me, Tom.

Ne znaš tko sam sada.

Sjećaš li se da sam ti pričao

kako je moj otac umro?

- Da. - Pa, ispada da nije umro.

S njegovim bipolarnim poremećajem,

on i moja mama su mislili da je najbolje

da izađe iz mog života,

pa su izmislili laž

da je umro.

- O, moj Bože. - Nestao je na 30 godina

i onda se pojavio niotkuda...

... i baš kad sam bio spreman ponovno se povezati,

ostavio je poruku i ponovno nestao.

Jesi li dobro?

- Ne pričam ti ovo zbog sažaljenja, Tom.

Govorim ti jer ta jednostavnija vremena ne postoje.

Ne mogu ponovno postojati ni za koga od nas.

Ne možemo se vratiti u prošlost.

Život nas mijenja.

To nije loše, ali to je život.

Jedina opcija koju imamo je ići naprijed.

Zato se pokreni. Idi naprijed.

- Jesi li uzela moje tablete?

- Uh... što?

Nisam ih dugo trebala,

ali razmišljala sam o Katie i kickballu,

i... uh...

Znam koliko mi je trebalo ostati.

- Što se događa? - Što?

Što želiš da kažem?

Da, uzela sam par tvojih tableta.

- Trebale su mi samo dok... - Dok što?!

Nakon sve drame koju si mi priredila o tome kako

trebaš tablete i o prijavljivanju dr. Pierce,

sad ležerno uzimaš benzo?

Imaš li pojma koliko je to opasno?

- Ne radim ništa "ležerno".

Misliš da mi je zabavno osjećati se ovako?

- Nemam pojma što radiš,

jer čini se da mi lažeš mjesecima.

U redu. Želiš istinu?

Istina je da sam katastrofa.

Otišla sam na wellness odmor u Meksiko da se osjećam bolje

i ni to nisam mogla dobro napraviti.

Pa sam završila s 200 mg benzoa u torbi.

- Ericka... - Da.

Ja...

... pustila sam Celiju da umre.

Izašla sam...

Prva sam izašla...

... i gledala je kako umire.

Trebala sam...

... ja biti na njenom mjestu.

Pretpostavlja se...

...da trebam nastaviti dalje.

Da trebam biti dobra, i pametna, i dobra doktorica,

i da trebam ostati smirena,

i da se trebam snaći,

- i samo... - Hej, ne, ne.

Ništa se ne događa.

Sve je u redu.

Ništa se ne događa.

Ne znam što mi je!

Tom.

Izašao si iz operacije.

Doktor Nichols je

vrlo zadovoljan rezultatom.

- Mislim da ga ne poznajem...

...Olivere Wolf.

Nema šanse da bih te mogao zaboraviti.

- Već smo pričali o ovome: ne možemo...

- Olivere.

Više ne čujem pjesmu.

- Nadam se, to je bio cilj operacije.

- Tako sam ti zahvalan što si mi pomogao.

Jer volim svoj život.

Volim svoju obitelj, volim Rashida.

Iako su i stari prijatelji ugodni.

Možda se zato ovo dogodilo.

Možda sam učinio onog kirurga malo ljubomornim.

- Dr. Nicholsa?

- Nemoj se praviti iznenađen.

Jako si loš u tome...

...i znam da sam u pravu.

- Pa, iskreno, ne bi mi smetalo da jesi.

- Što god da se dogodilo u tvom životu,

uvijek sam znao da ćeš raditi najčudesnije stvari.

Pogledaj se, tu si.

- Svi imamo glasove u glavi.

Glasove ljudi koji su nas oblikovali.

- Je li Sam došao na pregled?

- Uvijek postoji sutra.

Nikad nije kasno tražiti pomoć.

- Da. Uvijek postoji sutra.

- Glasove koji nam govore da nismo dovoljno dobri,

bez obzira koliko se trudili.

- Wolf, zdravo.

- Samo sam ti se htio zahvaliti za ono što si učinio za Toma.

- Rečeno mi je da tako stvari stoje.

Znam da ti Tom nešto znači.

Drago mi je što sam mogao pomoći.

Pa, značio mi je nešto davno,

ali razmišljao sam o tome što želim za budućnost.

Razmišljao sam o tome kako...

... sam se osjećao kad smo bili zajedno,

i volio bih ponovno pokušati.

- Čekaj, Wolf. - Ako je zbog toga što sam šef,

razumijem, ali možemo se snaći.

- Nije to; stvar je u tome...

Izlazim s nekim, Olivere.

- Tko? Ah!

- Bio sam s njim prije nas.

Ponovno smo se sreli nedavno, i htio sam ti reći,

ali nisam znao kako, i jednostavno se dogodilo.

To je...

...lako, ako razumiješ?

Lako? Naravno.

Ne znam.

Jer to sam ja.

Ali zvuči dobro.

- Žao mi je. - Ne, ne.

U redu je.

Moraš biti sretan...

...Josh.

- Onda su tu glasovi koji nam govore

da ne zaslužujemo biti voljeni.

- Mogu razumjeti kako se osjeća. - Aha.

- Razumijete kako se osjećam?

Koliko smo imali, dušo?

- Nisam brojao dane. - Pa, ja sam ih sve izbrojala.

Posebno se sjećam posljednjeg.

Divlji kraj...

- Usvojena sam.

Nisam puno znala o svojoj biološkoj majci,

ali...

...znam da je imala shizofreniju.

- Nije mogla...

Nitko joj nije mogao pomoći.

Jednostavno se izgubila.

- Neki od nas ne možemo biti jednostavni.

Znam da se to može činiti kao prokletstvo...

...ali kunem se da je ponekad to dar.