Original subtitles

Fred Buscaglione, 'Ničija žena'.

Sviđa li ti se?

Oprosti!

Nije previše plavo?

♪ Bio si potpuno sam

♪ Ničija žena ♪

♪ Previše željeti... ♪

- Bok, Francesco. - Bok, Marija.

♪ Uvijek si govorio ne svom srcu ♪

♪ Ničija žena ♪

♪ Sam sa svojim snovima ♪

♪ Prezireš stvarnost ♪

♪ Ali ti tražiš sunce u tami ♪

♪ Uskratio si sebi sreću

- Mama! - Evo me.

Dolazak!

♪ Plačeš zbog svoje prošlosti

♪ Nisi ničija žena ♪

Evo me.

♪ Sam sa svojim snovima ♪

♪ Prezireš stvarnost ♪

♪ Ali ti tražiš sunce u tami ♪

♪ Uskratio si sebi sreću u mladosti ♪

♪ Ničija žena ♪

♪ Plačeš zbog svoje prošlosti

♪ Ničija žena ♪

♪ To si ti... ♪

Znam što misliš o meni, ali nisam luda, Lucia.

Radim, uzdržavam svoju djecu... čekaj.

Tišina, molim te, malo mira i tišine.

Ići na spavanje!

Podržavam svoju djecu, jer ako bi bilo gore njihovom ocu... znaš ga.

Što se tiče ostalog, što radim? Izlazim van. subotom navečer, u čemu je problem?

Uvijek govoriš istu stvar, onda to ponoviš.

Spustimo slušalicu, razgovarali smo telefonom pola sata.

Ne prekidaj vezu, želim da mi kažeš što misliš o meni.

Ti si moj najbolji prijatelj, Želim da mi kažeš istinu.

Želiš istinu?

Ali nemojte se uvrijediti kao i obično.

Ne, neću. Reci mi.

Previše se lako vežeš.

I što je s tim loše? Laku noć, dušo, dobro spavaj.

Nismo svi isti, hvala Bogu.

Što misliš?

Ništa, hajde.

Spustimo slušalicu, uho mi vrije.

Ne, objasni mi to.

Pa, jednostavno si takav rođen, neki to vole raditi puno, drugi manje.

Rođena si plavuša

Tmurno, mračno, napeto.

Dakle, ja sam napet, onaj tmurni, mračni?

A drugi se rodi mekan, pozitivan, vedar,

živahno!

S potlačenom obitelji odakle dolaziš, to je sasvim normalno.

Jako volim muškarce, Marija, I ja bih volio/voljela imati partnera/partnericu,

ali sam izbirljiv, neću se zadovoljiti za prvog tipa koji naiđe.

I misliš da se zadovoljavam za prvog tipa koji naiđe?

Želiš da ti kažem istinu? Malo si slut...

Rob ljubavi.

Htjela si reći kurvo, čula sam te!

Ali rekao sam rob ljubavi.

Što je s tim loše?

Ako mi se sviđa neki muškarac, spavam s njim. Ne tražim osjećaje.

Preferirate govor tijela.

Tako je, sigurnije je i jasnije.

Bok, dušo.

Šališ se? Jesi li zaboravio/la? svi oni puti kada sam te spasio?

Jesi li zaboravio/la?

Požuri, Lucia, ubit će me!

Ubit će me! On je ovdje!

Je li naoružan? Ima li pištolj, pajser?

- Jesi li zvao policiju? - Previše me je sram.

Što ako im kaže što smo učinili?

Što si uopće mogao/mogla učiniti?

Ništa! To bi išlo u izjavu...

Kako da objasnim da sam ga pustio unutra?

Nisam ga baš dobro pogledao/la.

Ogroman je, građen kao tenk i prekriven tetovažama.

Sigurno znaš kako ih odabrati.

Voliš se igrati skrivača, moj mali leptiriću?

Ne, sinoć je bilo stvarno mračno u klubu.

Dobro?

Što se događa?

Tko je ovo?

- Tko je to započeo? - Jest.

- Brojat ću do tri. - Bila je to ona.

To nije istina.

Sinoć sam sjedio za šankom uz mirno pivo

i uhvatila me je za vrh i gurnula mi jezik u usta.

To nije istina.

- Nije se čak ni predstavila. - Ona se nikad ne predstavlja.

Zove se Marija i ima dvoje djece.

To mi nije rekla.

- Kako se zoveš? - Gianni.

Gianni, Mariji treba stabilan tip.

Netko odgovoran,

ali i zabavno, snažno, a ujedno i vrlo slatko.

Ja sam slatkiš.

To se vidi.

- Osjećam to... - Pokazuje...

Mariji treba partner/partnerka koji je zaštitnički nastrojen, ali ne guši,

tko je čini dobrom s roditeljima za Božić,

tko je tu za svoju djecu, ali nikad u sukobu sa svojim pravim ocem,

tko ide na plesne koncerte, satovi plivanja,

običan tip.

Kakav je govor tijela?

Sigurnije? Jasnije?

A onda ujutro, sretneš se i moraš razgovarati

i sve postaje kompliciranije, Radije bih ostao ležati.

Digli smo se na noge prije milijuna godina.

Znam, ali govor tijela je važan,

pomaže ti da shvatiš hrpu stvari.

Znaš li Zašto sam odlučila udati se za Sergija?

Zbog načina na koji je utrljavao losion

Mogla sam osjetiti njegove vibracije.

I što ti je to reklo?

Da će se brinuti za mene.

- Šališ se? - Ne.

U početku je to činio, bio je sladak, brinuo se o djeci.

Ali onda je počeo briga o dadilji,

nisi li primijetio/la Nedostajala ti je losion za tijelo?

Govor tijela je pun o nesporazumima,

to ne funkcionira s ljudima.

S tuljanima, da, baš tako,

savršeno funkcionira s brtvama.

Kada se vraćaš? Nedostaješ mi.

Subota, ali imam koncert.

Hoćemo li prvo jesti zajedno?

Naravno, kao i obično.

- Laku noć. - 'Noć.'

Ničija žena.

To si ti...

Što nosiš sutra?

- Je li elegantno? - To je rođendanska zabava.

Ali moraš pronaći pravu stvar,

kao da si upravo navukla haljinu u posljednjem trenutku,

samo slučajno.

Nešto mračno zbog čega izgledaš mlađe,

pripijena, ali ne pretjerano seksi,

široki džemper, za pokrivanje, ali i pokaži nešto,

rabljene čizme, tamne čarape, ne puno šminke, stari te,

kosa nije svježe uređena, nemoj to pokvariti s kosom.

Magdalena ide ravno iz teretane, ona će pokupiti Annu

i nađimo se tamo.

Ali naći ćemo se vani, Sram me je ući sam/sama.

Kamo ideš?

Zabava u Cindynoj kući, želiš li doći?

Obično je zabavno.

Lucija se vraća sutra... Tko dolazi?

Valentina i Silvia, možda Francesca, ako se pojavi dadilja.

- Teresa, želiš li prijevoz? - Ne.

Sutra izlazim s Giuseppeom.

Moj rođak iz Barlette.

- To je što jest. - Laku noć.

Mama se vraća sutra, ona će te srediti.

- Flavija, zašto nisi muškarac? - To je sve što mi treba.

Lucia, danas na probi si bila... Još me prožima jeza.

- Jesi li bolestan ili što? - Ne.

Svi ćemo nešto pojesti, želiš li doći?

Ne, hvala, umoran/a sam.

Zaboravi to.

Znate li tko joj je bio bivši muž?

Ne.

Mu?

Svirao je saksofon kao bog.

Svaka nota je stenjala i urlala, bilo je magnetsko.

Bljeskovi, iskre, bljeskovi.

Kad je ušao u sobu, raspoloženje se promijenilo,

žene su poludjele.

On je svirao, Lucija je pjevala, bili su savršeni,

onda su prekinuli.

Koliko dugo smo sami?

Pričaš velike stvari, ali na kraju još uvijek smo u istoj situaciji.

Ne baš.

Ali s vremena na vrijeme, ne bi mi smetalo odmor od sebe samog,

i gledati muškarce od vrata nadolje, onako kako ti to radiš,

bez traženja njihova imena i prezimena.

Pitaš li muškarce sve to? kada ih upoznaš?

Klasični uvod, sjećaš se?

Bok, ja sam Marija, bok, ja sam Guy.

Pozdrav, drage dame.

Bok, Karlo.

Što ti mogu donijeti?

Uzet ću dnevni specijalitet.

Što je stvarno ukusno?

Imamo pitu od bundeve to će te izluditi.

Dakle, izluđuj me.

Što nije u redu?

Opet si to učinio/la.

- Opet si to učinio/la. - Što?

- Taj pogled "tvoj sam mijau". - Bio sam pristojan.

Pristojno je "Hvala, Volio bih probati",

ne, "Izluđi me".

To više ne radim, možda sam prije radio/radila. ali sada sam oprezniji.

Mogu izdržati cijeli tjedan bez dodirivanja čovjeka.

Zvučiš kao viski.

Što radiš večeras?

- Ništa, djeca su kod tate. - Upravo tako.

Savršena noć za napraviti nešto glupo.

Ostat ću kod kuće i gledati televiziju,

lijep film, svi su udobno smješteni na kauču.

- Dobro. - Udobno.

A sutra, kao nagrada, kapučino zajedno, u redu?

Zbogom.

- Kamo me vodiš?

U redu, nije me briga, odvedi me u krevet.

- Više me ništa ne zanima.

- Bio sam mrtav.

Mrtav...

Čekaj, što je s Johnnyjem?

Ljuta si na njega,

osveti mu se tako što ćeš me iskoristiti,

i ostavi ga

U redu, neće ostati ništa

Tko je to?

Gdje je on? Nije ovdje.

Tko je to?

Sranje, kasno je!

O, Bože!

Kakva katastrofa.

Lucija...

O, Bože!

Gdje si bio/bila?

Bok.

Bok! Kako si?

Dobro.

Što si radio sinoć?

Ništa.

Samo pogledajte ovo, zašto ne pospremiš?

Pretvaraš se u urednu nakazu kao tvoja majka,

kad djeca nisu ovdje Ne radim ništa.

Dakle, vidim, ne radiš baš išta.

Baš ništa.

Bili su na rubu da se zapale.

Otišao je bez donjeg rublja.

- Kunem se, upravo sam ti htio reći. - Što?

Nevjerojatno je, mislim da sam ga pronašao/pronašla.

- WHO? - Gospodin Pravi.

- Kada se to dogodilo? - Sinoć.

Poznaješ ga već neko vrijeme, Uvjeren sam.

- On je zgodan muškarac. - Zgodan, onda je u redu.

Samo naprijed, profesija, osobnost, oženjeni, rastavljeni?

- To je bio prvi put da sam ga upoznao/la. - Eto ga...

Upoznala sam ga u klubu i shvatila sam bio je čovjek iskustva,

zreo, ali mladolik. Duhovit, ali ljubazan,

lijepe ruke, možda liječnik.

Liječnik?

Samo sam pomislio, način stavio je ruke na moje tijelo.

- Stavljao je ruke posvuda. - Previše informacija.

Ideš li na još jedan spoj?

Ne, kad si zujao/la Shvatila sam da je otišao.

Imamo li barem ime?

Marija... ime.

Jednostavno ne mogu pitati sve te stvari.

Sve te stvari?

U redu, moraš staviti prigušivač za sve

i tjeraju me da se osjećam grozno.

Što radiš? Kamo ideš?

- Idem po peciva. - Ići ćemo zajedno.

Ne, ne moram te vidjeti na nekoliko minuta.

Moram skupiti malo samopoštovanja, obično ne traje dugo.

Taman dovoljno dugo za kavu.

Oprosti.

Ne spominji to. Gdje si bio/bila?

Probudio sam se okružen robotima i plišane životinje,

Otišao sam u drugu sobu, krevet je bio prazan.

Eto ih, oprostite.

Bok, dobro jutro.

Luka.

Lucija.

Nismo se čak ni predstavili.

Ne, sigurno ne.

- Što se dogodilo? - Što se dogodilo?

Toliko sam popio/la.

Nemoj me krivo shvatiti, Obično to ne radim.

- Tko zna što si moraš misliti. - Prvi put te vidim.

Znaš što? U pravu si.

Kao da te vidim također prvi put.

- I ti si se stvarno napio, zar ne? - Ja?

- Mogu li biti iskren/a? - Da.

Ne sjećam se ničega, baš ničega.

To je...

Plesala sam...

Plesali smo, čini mi se da se sjećam.

Stavio si ruke...

Ne, ne, čekaj!

- Došlo je do nesporazuma. - Ne moraš se opravdavati.

- Stariji si od mene... - Hvala.

- Znaš toliko toga napraviti. - Drži se tu!

Skuhao/la si kavu.

- Kako slatko. - Da, kava.

Vau, što smo sve radili sinoć.

Srećom se ničega od toga ne sjećaš.

Ne sjećam se tvog lica,

ali sve ostalo... gdje sam ja završio, ti si počeo.

Gdje sam ja završio, ti si počeo.

O, Bože, previše sam popio/la sinoć također!

Ne sjećam se ničega, hoćeš li mi reći o tome?

Želim znati koliko sam daleko stigao/stigla.

Mislim da sam zaspao/la u svom autu dolaziš ovamo,

Nemam pojma kako sam se popeo uz stepenice.

Znam koliko i ti.

Koliko smo puta to učinili?

Bila si tako zagrijana za to,

počeo si pjevati dok si me milovao po leđima.

Previše informacija.

- Pjevao/la sam? - Da.

Bilo je mračno i osjetio sam tvoje ruke na sebi,

tvoj pijani mali glasić pjeva,

U šumi ima gljiva

Boja kave

Mala gljiva

Duboka i značajna pjesma.

Činiš se drugačijim.

- Ozbiljnije, zar ne? - Da.

- Kontrast nije loš. - Vruće noću, a hladno danju.

Ali sada ćeš me morati ispričati, moja djeca se vraćaju.

Bolje ti je da ideš.

Djeca?

Nisi mislio da skupljam robote i plišane životinje?

- Ali si mi ipak rekao jednu stvar. - Jesam li?

Bolje da se toga ne sjećaš. Idi.

"Učini da zaboravim tko sam, učini da se osjećam kao druga žena."

Luca, ovo je Maria, moja prijateljica.

Marija, ovo je Luka, ozbiljan i pouzdan čovjek

Sinoć sam se upoznao/la.

Mislio sam da je stariji.

Ne, on je savršen za osnivanje obitelji.

On se ne sjeća bilo što u vezi sinoć,

nije znao odakle je počeo i gdje sam završio...

- Ti? - Ja, da.

- Drago mi je. - I vi, gospođo.

On se može sjetiti samo vrlo detaljni tjelesni podaci

i mala pjesma o gljivi boje kave.

O, Bože, onaj jedan moja baka je uvijek pjevala.

Lijepa stvar za napraviti uz bakinu pjesmu.

Zašto si u spavaćici?

Ne, nije spavaćica, to je haljina.

Haljina.

Znaš, ona je...

Pjevač, umjetnik.

Malo su ekscentrični.

U svakom slučaju, Luca je upravo odlazio.

Super, ti si pjevač.

Da.

- Jazz pjevačica, zar je ne prepoznajete? - Ne znam puno o jazzu.

- Jesi li slavan/slavna? - Ne...

Da.

To je za ljubitelje jazza.

Rekao sam joj to jutros kad sam se probudio, a tebe nije bilo tu,

Mislio sam da si otišao/la,

ali je otišao spavati u dječju sobu.

- Zašto si spavao/la tamo? - Jer tamo pripada.

Ne, jer tvoj prijatelj hrče.

Ne da mi smeta žena koja hrče.

Naravno da ne!

Zapravo, siguran sam da žena Spavao si hrčući kao divlja svinja.

Prijatelji su joj rekli... rekli su mi tisuću puta,

ali nisam htio vjerovati, ali...

U svakom slučaju, bolje da sada ideš.

Želite li pecivo?

Da, molim vas, umirem od gladi.

Ubrus...

- Svježi su. - Oboje ste tako dragi.

- Dvije prekrasne, zrele žene. - Dosta više s tim "zrelim"...

Drži ovo.

Slušaj, sad stvarno moraš ići.

- Pusti me da završim s tijestom. - Ne, djeca će uskoro doći.

Inače ćeš se morati igrati s njima, obožavaju starije suigrače.

- Djeca se vraćaju večeras. - Čiji su oni?

Znam kada moja vlastita djeca dolaze kući, zar ne?

Da.

Nebesa, sinoć nisam dobro te pogledati.

Ne znam kako sam imao/imala hrabrosti da te dovedem ovdje.

- Koju veličinu cipela nosiš? - 47,5, mama ih je posebno napravila.

- Razumijem! - Njegova mama ih da napraviti.

- Idi, uzmi svoje stvari. - Izbacuješ me?

Nakon svega što se dogodilo?

Draga, vjeruj mi, ništa se nije dogodilo među nama.

- Hoću li te opet vidjeti? - Ne.

Ići.

- Hoću li te opet vidjeti? - Ne, bok.

Ovaj put si stvarno uspio.

Shvaćaš li on bi gotovo mogao biti tvoj sin?

Gotovo.

Zašto si uopće pustio tu emisiju?

Jer je mislio da sam ti, Pomogao sam ti da ga se riješiš.

Puno hvala.

Puno hvala.

Hvala.

Luka!

Mama, što želiš? Studiram.

U redu, onda te neću gnjaviti.

- Kako ti je bio dan? - Sve dobro.

- Izlaziš van? Jedeš kod kuće? - Izlazim van.

- S Matilde? - Ne.

- Jeste li se posvađali? - Ne.

- Pa s kim onda izlaziš? - Sam/a.

Je li sve u redu s Matilde?

Mama!

U redu, to nije moja stvar.

Kad dođeš kući, Zaključaj vrata i nemoj ostati vani do kasno.

Brinem se zbog tvog diplomiranja srednja škola, trebaš li podučavanje?

Mama!

U redu...

Bok!

Što radiš ovdje?

Ništa. Htio sam vidjeti Luciju.

Lucija?

Ne, Lucija, ne, djeca bit će ovdje svakog trena.

Opet? A što ti ovdje radiš?

- Što radim? Posjećivao sam je. - I ja ću doći.

Ne, možda ne razumiješ.

Moraš zaboraviti na nju.

Ne mogu zaboraviti što smo učinili.

Hvala.

Ali seks nije najvažnija stvar, ima puno drugih stvari.

Kao?

Kao...

kao...

Najvažnija stvar jest da odeš.

Nema šanse, moram je opet vidjeti.

Nakon onoga što smo učinili, Sljedećeg jutra bila je tako hladna,

pomalo kučkasto.

- Nećeš joj to reći? - Ne, može se činiti kučkasto.

Samo želim znati više o njoj.

- O njoj? - Da.

- Koliko dugo je poznaješ? - Od srednje škole.

Mi smo kao sestre.

Kakva je ona?

Ona je sasvim drugačija žena od one koju si upoznao/la.

- Upravo suprotno. - To jest?

Emocionalno je osakaćena, napeta.

- Napet/a? - Da, napeto.

Uopće je ne zanima seks.

To je nevjerojatno.

Samo zamisli koliko Mora da je pila sinoć,

ona obično ispituje muškarci koje upoznaje.

Što?

Pita ih za ime i prezime, adresa, socijalno osiguranje, sve ostalo.

Ona ih sve tjera u bijeg,

nakon njenog razdvajanja, odustala je od muškaraca.

Ludo je ako razmislim o što mi je učinila.

Odjednom je bila potpuno gola ispred mene,

dodirujući me posvuda.

- Previše informacija. - Oprosti, ne bih ti ovo trebao reći.

Ne, ne bi trebao/trebala.

Ta kučka od djevojke od mojih je uvijek bilo riječi da sam tužan/tužna,

ali pogledajte kakav učinak imam na žene.

Luca, mogu li ti dati jedan savjet?

Lucija nije žena upoznali ste se sinoć,

zaboravi na nju, samo ćeš se razočarati,

puno vremena.

Zašto te je djevojka ostavila?

- Ona zna što želi, ja ne. - To jest?

Imam teoriju o ženama.

Tako mlad/a?

Žene znaju što žele od kad su mali.

Na primjer, još od vrtića, Matilde oduvijek je sebe doživljavala kao liječnicu,

na odjelu sa stetoskopom oko njenog vrata.

Onda će za 20 godina završiti kao moja majka,

tko je izbacio mog oca jer nije ispunio njezina očekivanja.

Dakle, mislim da žene provode prvo dio njihovih života praveći planove

a drugi dio ih poništava.

O, Bože, priča mog života.

- Koliko imaš godina? - 19.

Samo 19? Sveta Majko, mamac za bijeg.

Gotovo 20.

Učinio/la sam ono što se dogodilo sinoć traumatizirati te?

- Ne! - To je sve o čemu pričaš.

Možda ti treba pomoć, Razgovaraj s psihijatrom, neke tablete?

Nećeš reći svojoj majci?

Kao da!

Molim te, nemoj nikome reći.

Tvoja djevojka te ostavila, zato Pao si na staricu poput Lucije,

ali zaboravi na nju i pomiri se sa svojom djevojkom.

- Ona je sada s nekim drugim. - Netko drugi?

Ona je s nekim drugim,

ali si imao/imala važno iskustvo s izvanrednom, senzualnom ženom,

to bi ti trebalo dati samopouzdanje sa svojom djevojkom.

- Ona je s nekim drugim. - Čuo sam te.

Ali možeš je vratiti, ionako Moraš zaboraviti na Luciju.

Zašto?

Izgubila je glavu na jednu noć ali znaš li što joj treba?

Ne.

Reći ću ti što joj treba.

Provjerio/la sam,

punoljetan je.

- WHO? - Luca, taj dečko.

Jesi li ga opet vidio/vidjela?

Našao sam ga ispred svoje kuće, tražim te.

Kladim se, nakon onoga što si mu učinio...

Pa što si mu učinio/učinila?

Kao što se sjećam... Mora da sam mu nešto učinio/la.

Znaš, mi trošimo prvi dio naših života pravljenje planova

a drugi dio ih poništava.

Što?

Luca je to rekao, klinac.

Rekao sam ti da izgleda starije.

U svakom slučaju, bio je tu liječnik.

Liječnik?

Djevojka koja ga je ostavila kruži okolo sa stetoskopom na vratu.

Pravo...

Ne brini, neće se vratiti.

Zašto ne?

Učinio sam ono što mi ti radiš,

Rekla sam mu da sanjaš pronalaska Onog Pravog,

ljubazan, nježan, snažan čovjek koga možete povesti kući za Božić.

Kad sam stigao na školski recital, skočio je na bicikl...

i pobjegao.

19 godina, možeš li vjerovati?

- Zamalo si završio u zatvoru! - Ne, ošao bi u zatvor.

- Ja? - Da.

Svake noći zatvaram oči i vidjeti te golu.

Opet? Slušaj, lud si, Došlo je do greške.

Znam što kriješ iza ovog napetog ponašanja.

- Napet/a? - Marija mi je rekla, pusti me da se popnem.

- Hoćeš li maknuti ruke s mene? - Svidjele su ti se one večeri.

Ne, vjerujte mi, nisam.

Moraš zaboraviti na sinoć, to se nikada nije dogodilo.

U javnosti smo, Ti si tinejdžer, odlazi!

Nisi takav/takva, činiš se sigurnim u sebe,

ali nije istina, znam.

Začepi!

Ne mogu učiti, ne mogu spavati.

Ne mogu izbaciti iz glave što smo učinili.

Hoćeš li prestati vikati?

Učinili smo to četiri puta za manje od dva sata.

Koliko?

Potez.

Krenimo ispočetka: ime, prezime, zanimanje.

Što je tako smiješno?

Sve me to pitaš nakon onoga što smo učinili.

Nismo ništa učinili. Ime i prezime.

Luca Morini, posljednja godina srednje škole.

- Obitelj? - Jedino dijete, moja majka je rastavljena.

- Tvoj otac? - Otišao je kad sam bio mali.

On je liječnik, ali ga nikad ne viđam.

- Liječnik? - Da, zašto?

Ne, ništa, koliko ima godina?

50.

Zašto se ne događaju normalne stvari više?

Što radim s djetetom kada Mogla sam upoznati čovjeka u bijelom mantilu.

Moj otac je depresivan, Puno sam bolji od njega.

Nikad ne bi došao kući s tobom nakon onoga što si mi učinio u klubu.

Hoćeš li to zaustaviti?

Luca Morini, Moram ti reći istinu.

- Što je tako smiješno? - Luca Morini?

Zvučiš kao moj učitelj.

Lud sam za tobom. Marija mi je rekla.

Što?

Da ispitujete muškarce.

- Je li to ono što je rekla? - Sjedili smo tamo.

Što je još rekla?

Te noći si sigurno puno toga imao/imala za piće, obično si blok leda.

O, stvarno?

- Ali si se rastopila sa mnom. - Prestani.

- Odlazi, svi me ovdje poznaju. - Idemo k meni.

- Moje majke nikad nema kod kuće. - Molim te!

Dakle, Marija ti je rekla puno drugih stvari o meni?

Da, ona apsolutno nisam htio da te ponovno vidim.

O, stvarno?

Ali svejedno sam to učinio.

Što je točno rekla?

Da si odustala od muškaraca,

da te seks ne zanima

i prema kojem bih se uputio za veliko razočaranje

kad bih te opet vidio/vidjela.

Je li to rekla?

Ali nisam joj vjerovao.

Hajde, idemo k meni.

- Ovo je greška, idem. - Hajde.

Jesi li siguran da je na poslu?

Mama?

Ne, odlazim odavde.

Ti ostaješ.

Ne!

Vrlo je uredna, tvoja majka.

Manijak.

Ona sve organizira, kontrolira sve, zna sve.

Imam teoriju o ljudima koji uvijek pospremaju.

Što je to?

U prvom dijelu njihovog života, bili su neuredni.

Onda su se dočepali usisavača čistač i sve očistio.

Pospremaju tako da se ne vidi nered koji imaju iznutra.

Dolaziš?

Spavao sam u njenom krevetu dok nisam imao 12 godina.

Zato voliš starije žene.

"Nikad te ne vidim, provedimo malo vremena zajedno..."

Jednom je vodoinstalater bio na vratima, "Gdje je čovjek kuće?"

Pojavljuje se i kaže: "Postoji samo jedna čovjek u ovoj kući, a to sam ja."

Shvaćaš?

Čestitam ti kako si ispao/la, bez štikli i ruža za usne!

Nevjerojatan/na si, idemo.

Moja majka ne dolazi ovamo, zadnja svaki put kad je pokušala, razvalio sam vrata.

- Stvarno? - Nikada to više nije učinila.

Izgleda kao da je ovdje eksplodirala bomba.

- Tko je to, tvoj otac? - Da.

- Zgodan tip, taj doktor. - Bolje mi je.

- Baviš se japanskim hrvanjem? - Korejski, taekwondo.

Imam crveni pojas, znam sve pokrete,

ali još uvijek moram učiti malo samokontrole.

Što radiš?

- Bojiš li se mene? - Ne.

Ali bolje da ti to objasnim.

- Nisam onaj/ona/koja me misliš. - Znam.

Tražiš Onog Pravog.

Ali druge noći, kad si me podigao/la...

Učinimo to ponovno!

Zašto jednostavno ne sjednemo i lijepo porazgovarati?

Sram te je jer si stariji/a.

Kolika je razlika od 20 godina?

Dodirni me kao što si me dodirnuo one noći.

Dodirni mi bradavice.

Ne bi li radije da ja očistim pospremiti tvoju sobu? Dobar sam u tome.

Lucija...

Nemoj se sramiti.

Već smo to učinili.

Da, četiri puta.

Ne znam mogu li to ponoviti.

Kako to, dovraga, poništavaš?

Druga udica.

- Jesi li ga opet vidio/vidjela? - Čekao me je dolje.

Počeo je vikati na ulici, što sam mogao učiniti?

- Vrlo je strastven. - Strastveno? Što si učinio/la?

Ništa,

Pitao sam ga o njegovoj obitelji.

Dakle, kako si ostavio stvari?

Ništa, oprostili smo se.

Što očekujete da će se dogoditi između dvije osobe s 20 godina razlike u godinama

Tko je jednom greškom spavao zajedno?

Ispričajte me na trenutak,

Želio bih te podsjetiti učinio je to sa mnom.

Naravno, s tobom, oprosti.

Moram reći da je sladak.

Rekao sam mu da odlazim zbog posla,

ne turneja, jer ti si pjevač.

Smiješ li se?

Ne možeš nositi

Znaš što mi je rekao?

Da sam bio/bila poduzetan/poduzetna tijekom dana kao što sam bio te noći,

bio bi uplašen i pobjeći.

Je li to ono što je rekao?

Da, upravo to je i rekao.

- Nema signala, ne čujem vas. - Čujem te.

Ne čujem te, Nema usluge, bok.

Zbogom!

Kuja!

Tvoja stroga mama?

Ona misli da sve što mogu učiniti s muškarcima je imati seks.

Zašto, pronalaziš muškarce za seks?

Ponekad.

Fantastično, bravo za tebe.

Ali također mogu vidjeti čovjeka i čak ga ni ne dotaknuti.

Što je tu tako teško?

Što je tu tako teško?

Razmišljao sam o tvojoj teoriji o planovima.

Ti si prva osoba koju sam upoznao/la

Tko može napraviti rendgensko snimanje svih mojih grešaka u tri riječi.

Kakve zajebancije?

Oprosti.

Što kažeš?

Želite li otići?

Htio sam to predložiti, ali nisam te htio uvrijediti.

Za mene je ova glazba malo...

Naravno, pjevam je,

ali razumijem to za neupućeno uho,

nije najbolja zabava.

Djeco, malo tišine, molim vas.

Žao mi je.

Oprosti.

Znaš što? Idemo odavde.

Što kažeš? Idemo li?

Polako, zbogom, oprostite što vas uznemiravam.

Prekrasna glazba, zbogom.

Oprosti.

Tamo.

Eno ga kreten.

- Tko je on? - Njen bivši...

- Moj bivši muž. - Njega?

Da, njega.

On je takav kreten.

I udala si se za njega?

Da, znaš, jedan od onih planova koje pravimo?

Svirao je fantastičan saksofon, imao je smisla sa ženama

i zaljubila sam se u njega, kako kažu.

U tvojim godinama bila sam luda za dečkima.

Sasvim točno.

Ali mislili su da sam previše laka.

Mislite li da muškarci Bojiš li se nekoga poput mene?

Dobro...

možda se boje.

Zapravo, ponekad sam pretjerao, Bio bih s dvoje ili troje odjednom.

Nisi znao/la koji/koju odabrati.

Zapravo, imao sam lošu reputaciju

i tako sam postala dobra djevojka,

Oženio/la sam se da se skrasim, ali nekome tko nije bio prikladan.

Saksofonist.

Da, njega.

A onda smo imali dvoje djece.

Imate dvoje djece kao Lucija?

Svi imaju dvoje djece, jednostavno svi to rade.

Onda sam, kao što kažeš, počeo poništavati cijeli moj život, dio po dio

i dok sam ga poništavao neki komadi su se razbili.

Trebao/la sam te upoznati prije nego što ste počeli planirati.

Ali ti još nisi bio ni planiran.

- Baš volim razgovarati s tobom. - Razgovor je vrlo važan.

S tobom razumijem mnogo toga.

I ja također.

Budi ljubazan, makni ruku.

Hvala.

- Oprosti. - Ne brini.

Hoćemo li ići?

- Hoćemo li se opet vidjeti? - Bolje ne.

- Razgovarati, samo razgovarati. - Samo da razgovaramo.

Sviđa ti se to, ha?

Moj vrat!

Slušajte, ne možemo.

Žao mi je, ali ručna kočnica je zabija mi se u leđa.

Ne mogu ovo učiniti.

Ne možemo, hajde.

Ovo nisam ja.

- Idemo gore u moj potkrovlje. - Tvoj tavan? Hajde...

Žao mi je, ne, kasno je.

Koliko je sati?

Sranje, ponoć je! Moram ići.

- Želiš li da te otpratim? - Na biciklu?

Sutra imam test iz latinskog.

Nemoj to više govoriti.

Zbogom.

Dakle, tvoj tata je samac i liječnik?

Želiš znati što mislim o njemu?

Da, ali ih je tako malo lijevo... nemoj ga previše potiskivati.

Kao dijete ga se sjećam ovako:

Došao bi kući kasno, nakon što bismo jeli,

moja majka bi sjedila ispred televizora

i rekla bi mu u kuhinji je bilo hrane.

Došao bi u moju sobu samo da pozdravim

i iz druge sobe uvijek bi je čuo kako doziva,

"Pusti ga da spava, Sutra ide u školu."

Radim istu stvar s mojom djecom.

Zašto svi mi pretvoriti se u takvu gnjavažu?

Nikad nije imao hrabrosti reći išta njoj i znaš li zašto?

Jer je već znala kako sve napraviti.

Zarađivala je više od njega, bio je pametniji,

Što joj je trebao muž?

Ali meni je bio potreban otac.

I sada se ona žali jer je sama.

Možda ju je uvijek ostavljao samu, nikad nije bio tamo,

Puno je radio, možda je varao na nju s dadiljom.

Kakva dadilja?

Tko je to?

Tko su oni?

- Mora da je prijatelj njenog sina. - Njena najstarija ima osam godina.

Ne znam, vjerojatno moji obožavatelji,

obožavatelji, znate, s koncertima...

- Nećak? - Naravno, to je očito.

Neki nećak!

- Možda su te vidjeli kako pjevaš. - Možda.

Reci zdravo, povrijedio si im osjećaje.

Da, povrijedio sam im osjećaje.

Ne gledaj je.

Bok!

Ona šalje poljupce, izgubila je nit radnje.

Kava... hvala.

Stvarno te želim čuti kako pjevaš.

- Ja? - Nisi li snimio CD?

Znaš, s jazzom improviziramo.

Bit ću u prvom redu na tvom sljedećem koncertu.

Puno pjevam izvan grada.

- Hajde, ovdje ima djece. - Što te briga?

Lopta!

Lopta!

Evo ga!

Što on radi, igra nogomet?

S djecom?

Bok.

Žao mi je što kasnim.

- Kako je prošlo? - Što?

- Obilazak. - Da, dobro.

- Što čitaš? - Dao mi ga je prijatelj.

- A tko je taj prijatelj? - Tip s kojim volim razgovarati.

Dobro!

Ali možda ga više ne bih trebala viđati.

Zašto? Konačno netko s kim možeš razgovarati...

- Ali što ako spavam s njim? - Ako to učiniš, onda to učiniš...

- Poznajem li ga? - Ne, on je tip iz ureda.

Suradnik/suradnica.

Dobro jutro.

Što je danas dobro?

Donijet ću ti neke jelovnike.

Hvala.

U svakom slučaju, bio si u pravu,

Bila sam s dosta muškaraca,

ali tko sam ja, što želim, da ne znam.

Seks ti ne pomaže razumjeti bilo što.

Dobro...

Može vam dati neke tragove.

Što je s tobom?

Viđam se s nekim.

Ne!

Spavala sam s njim prvi put kad smo se vidjeli.

- Ti? - To je sve što radimo.

Dobro, zapravo, nekako sam i pretpostavio...

- Ali moram to prekinuti. - Zašto?

Jer nije ispravno.

- Ali to je vrlo ispravno. - Nije u redu, on je previše...

Previše...

Slušaj, prekrasna si, opušten/a si, smiješ se...

Ne znam tko je on, ali ne dopusti Bježi, čini ti dobro.

Tamo.

Misliš li tako?

Toliko sam zaljubljen/a u tebe, Lucia.

Znaš da si pomalo drolja?

Ne usuđuj se, ili ću otići.

Hajde.

Rekao si mi da su frcale iskre s bivšim mužem,

da je bio pastuh.

- Zašto ste prekinuli? - Ne želim o tome razgovarati.

Luca? Jesi li kod kuće?

U ovo doba? Što je dovraga? Je li ona kod kuće u ovo doba?

Što ja, dovraga, radim ovdje?

Jesi li tamo?

Tvoji su.

Da, znaš li pokucati?

Oprosti, uvijek zaboravim.

Kako si? Još ti je hladno? Jesi li završio/la išta za učenje?

Studiram.

Oprostite, neću vas uznemiravati.

Tanja mi je rekla savjetovali su njezinoj kćeri

usredotočiti se na eseje, to je ono što impresionira učitelje.

Kako si s esejima?

Kakva šteta!

- Jesi li kod kuće za večeru? - Ne.

- Izlaziš li s Matilde? - Ne.

Više je ne viđaš?

Ona je tako fina djevojka, bila je dobra za tebe, ona te je smirila.

Idem pripremiti večeru.

Vidiš? Bila je dobra za tebe, rekla je da te je smirila.

Moramo prestati da se viđamo.

Ponekad je želim ubiti.

Ne pretjeruj.

Bok, mama.

- Kako stvari stoje? - Dobro.

- Posao? - Zašto pitaš?

- Zašto si tako ljubazan/ljubazna? - Nema razloga.

Isto staro, isto staro.

Prolazim kroz nova faza u mom životu.

Pjevam.

- Što, pjevaš? - Pjevam.

- Nije to tako teško. - U tvojim godinama? Mislim, u našim godinama?

Ne možeš ranije početi, glasnice moraju odbaciti kaput.

Kao psi?

Da, nisu spremni i potrebno je vrijeme je da pronađete svoj vlastiti glas.

- A taj dječak? - Otkrio je moj talent.

Na amaterskoj večeri, On je moj vokalni trener.

- Tako mlad? - Ne, on je već prilično star.

Treneri su obično puno mlađi.

Ali jesi li ti...?

Stvarno?

Ne, on me tjera da radim vježbe, vokalne vježbe,

arpeggi, trileri, On me tjera da otvorim dijafragmu,

moj prsni koš...

udahni, izdahni, udahni, izdahni,

udahni, izdahni.

I ja to želim probati.

Pjevati.

Onda pokušaj.

Vidiš? Gdje da to bacim, oprosti?

- Samo si ga stavio tamo? - Naravno.

Naravno?

Bok.

Baš kao što si bio blok leda.

Spavaš li?

Dva tijela se privlače jedno drugo sa snagom i intenzitetom

izravno proporcionalan umnožku njihovih masa

i obrnuto proporcionalno...

Što radiš ovdje?

Nastavite s distancom, hvala.

Udaljenost, hvala.

Univerzalni zakon gravitacije...

Luka?

Ne, stani, upravo sam se opet obukao.

Bože, kad bi me majka vidjela!

- Tvoja majka? - Svi imaju jedan.

- Znaš li zašto te Matilde ostavila? - Sviđa joj se netko drugi.

Ne, jer nisi znao/la kako se nositi s njom.

Značenje?

Trebao si je pustiti da govori, ali i da joj kaže da bude tiho,

razumjeti je, istražiti njezine osjećaje,

ali i uzmi je i vodi ljubav njoj na primitivan način.

Udaraš se u prsa i vičeš, "Ja Tarzan, ti Jane!"

Ja Tarzan, ti Jane!

S njom, ne sa mnom, a onda radi stvari da znaš kako to učiniti.

Misliš li da možeš upravljati ovo putovanje u kameno doba svake noći?

Skini joj stetoskop kada vodiš ljubav

i pusti je da priča, priča.

Hajdemo malo razgovarati. Kakav si bio kao dijete?

Ne znam, kakva sam bila?

Bio sam nesiguran,

Mislila sam da sam ružna.

Kad sam bio tinejdžer, moja majka uvijek me strogo pazio.

Gledala bih se u ogledalo, kosa raspuštena? Ne, pazi,

jer bi to privuklo dječake.

Grudi su mi rasle, prsa u prsa, jer je bilo provokativno.

Jednom, dok se presvlačila plahte na njihovom krevetu,

moja majka je zapravo rekla,

"Tvoj otac smrdi, smrdi na ljude, kloni se toga."

Vjerujete li u to?

Što si učinio/la?

Ništa.

Smrdim!

Mama je bila u pravu!

Pronašla si svog muža u krevetu s dadiljom?

Da, i nije bila čak ni toliko lijepa.

I nisi ga prevarila?

Rekao si da voliš zezati se kad si bio mlad.

Kad sam bio samac, ne kad Bio sam oženjen, dao sam zavjet.

Postao sam ozbiljan, radio sam naporno,

Ostao sam do kasno.

Rekla bih mu: "Nađi dadilju." da ostanem i pružim ti ruku."

- Naravno. - U redu mu je pomogla.

Kad sam ih uhvatio u krevetu Mislio sam da je moja krivnja.

Tvoja krivnja?

Moja je krivnja.

Uvijek mislim da postoji nešto nije u redu sa mnom.

Kada ste prekinuli s prvim mužem?

Bio je kreten.

Pričaj mi o njemu.

- Ne, ne želim. - Zašto ne?

Kad sam izgubila bebu.

Što se dogodilo?

Ne volim razmišljati o tome.

Želim znati.

Stalno sam putovao zbog posla, mijenjanje gradova, hotela,

bili bismo zajedno jednu noć, a onda bi on odlazili, bili smo slobodni, bili smo sretni.

Onda sam zatrudnjela.

Bio sam tako sretan, nikad prije nisam osjetio sreću kao i prije.

Moj trbuh je rastao,

beba se kretala.

Rođen je...

lijepa, zdrava.

Pojavio se dan nakon poroda s buketom cvijeća,

ali nije ni pogledao u kolijevku.

Tjedan dana kasnije otišao je na svirku.

Ne mogu zaboraviti osjećaj moje bebe usne dok sam ga hranila

i moj muž nas gleda bez...

bez želje, bez prijateljstva.

Jednog jutra sam otišao po njega od svoje kolijevke,

Bio je dobar, nikad nije plakao.

Spavao je,

ali bio je sav hladan.

Je li umro tek tako?

Da,

događa se ponekad, liječnici ne znaju zašto.

Kako se zvao?

Kakva je zvijer bio tvoj muž, Nikad te ne bih ostavio/la samog/u.

Jer si samo dijete.

Želiš reći da su svi muškarci isti? Nisam.

Jer si još mlad/a.

U svakom slučaju, bio je sjajan glazbenik ali kreten, mali čovjek.

- Glazbenik? - Da.

Svirao je saksofon. Zbogom, veliki čovječe.

- Saksofonist je bio vaš muž? - Da, rekao sam ti.

Što nije u redu?

Što nije u redu?

Ništa.

Dakle, misliš li da su svi muškarci Jesu li kreteni poput njega?

Ne, svi su takvi.

Gdje je druga vrsta?

Gdje se skrivaju?

Izaći!

Jesi li lud/a?

Da, tu si ti.

Pjevaj nešto za mene.

Sram me je.

Je li ti neugodno? Jesi li pjevač ili nisi?

Da, ali moram se zagrijati. Moram trilati.

Ne trilaj, pjevaj!

- Ali ne ležeći. - To!

Nemoj me daviti, pjevat ću.

Zbor, ipak.

Što radiš?

Što radiš? Ne, ne ležim...

- Možda... - Želiš to učiniti stojeći?

Ne, ne ustajanje.

Ne ustajući.

Skini ovu majicu.

Daj, o moj Bože...

Luka!

Na treningu smo, moraš se opustiti.

Ako ne možeš kontrolirati sebe, promijeniti sport.

Učini to još jednom i vani si natjecanja.

- Pratiš li me? - Želim ti nešto reći.

Što?

Nikad se nisi odlučio/la o bilo čemu, išlo mi je na živce,

ali ne znam ako još uvijek želim sve te stvari.

Sačuvaj to za računovođu.

Ne znam ni zašto ga viđam,

ili zašto smo prekinuli.

Reći ću ti zašto, Matilde.

Jer znaš što želiš učiniti, ali želiš muškarca koji je siguran,

odlučan.

Znam kamo da te odvedem na odmor, kamo sutra ići, koji ću posao raditi.

Jesi li uplašen/a? Možeš se osloniti na mene.

Tvoja prokleta ideja sigurnosti.

Sve što radi je da me spušta, uplaši me.

Zato si me i ostavio/la.

Viđaš li se s drugom ženom?

Ne.

Dvoje od njih.

Moram ići.

Djeca?

Tako je.

- O, Bože, moram trčati. - Na probe?

Tako se dobro slažemo, zašto se ne bismo uselili zajedno?

Jesi li lud/a?

- Moramo prestati da se viđamo. - Ti to kažeš...

Ne, ovaj put ja to radim, ili ću završiti u zatvoru.

Trebao bi biti s djevojkama svojih godina.

Cure ne znaju toliko stvari.

O, Bože, ako mislim da jesi samo deset godina starija od svoje djece...

nego moja djeca...

I što ću reći svojoj djeci, možeš li mi to reći?

Istina je, s obzirom na nedostatak stvarnog Muškarci, birate mlade dečke.

Da?

Posjekao/la sam se prije...

Bok.

- Bože, jesi li zvao čistače? - Ne, ja sam očistio/la.

Kolači.

- Kako si? - Dobro.

Ovdje.

- Jesi li kuhao/kuhala? - Da, pečena tjestenina.

Tako se možemo družiti i razgovarati.

Izgledaš dobro tako odjeven/a.

- Turneja? - Dobro.

- Djeca? - Dobro su.

Dobro su.

Slušaj, Marija...

Moram ti nešto reći.

Što?

Znaš tog dečka, tog tipa...

ta osoba s kojom...

Jeste li još uvijek zajedno?

Da, zapravo.

Znao sam da je ozbiljno! Je li to razlog zašto nisam čuo/čula od tebe?

Pa, zato što si bio/bila tako...

s novim džemperom, mačkice!

Super, drago mi je, nisam te vidio/vidjela ovako već godinama.

Izgledaš dobro, potpuno opušten/a,

nekako vjetrovito.

Ali kao i obično, sve sam zeznuo.

Zašto?

Zapamtite da b...

ta osoba?

Pokušao sam da sve bude usmjereno na povezivanje, o dijalogu,

ali onda na kraju...

Spavala si s njim?

Na kraju...

To je normalno, samo u određenom trenutku.

Ne, to nije normalno.

- Je li oženjen? - Još gore.

Još gore, ne želim o tome razmišljati.

Kakav je on?

Problem nije kakav je on.

Tko je to?

Da?

- O, Bože! - Dobra večer.

Kamo ideš? Rekao sam ti da ne dolaziš ovamo.

Zbog djece, znam.

Ugodna večera među prijateljima.

Dobro.

Čije je ovo?

Ti lukava kučko! Kad si mi namjeravao reći?

- A što je s tobom? - Što ja?

Htio sam ti reći, Pokušavao/la sam.

Uvijek mi propovijedaš, zbog čega se osjećam grozno,

za promjenu sam te poslušao/la i to radiš s djetetom?

Moje dijete!

Tko je odlučio dovesti ovo dijete kući?

Istina je da nije ostao nitko, sve si ih bio napravio/la.

Uvijek znaš kako se ponašati, uvijek si spreman suditi.

Možda sam malo drolja ali barem sam živ!

Ništa nisi jer ništa ne osjećaš, nikad greška.

Pa, konačno sam zeznuo stvar.

Rekao si da sam hladan, napet, pa, zagrijao sam se.

Propovijedaš mi a onda odeš i ukradeš mi čovjeka.

- Kada? - Kad si došao živjeti sa mnom.

- Nisi dobro. - Gledao si Sergija.

Nisi primijetio/la, ali mi je rekao/la.

Jesi li sišao s uma?

Ne bih to učinio s tvojim jadnim idiotom muž čak i da sam mrtva,

tip koji pobjegne s dadiljom, potpuni kreten.

Sjećaš li se one svinje koju si odabrao/la?

"On je genije, svira sjajan saksofon, Volim ga, on voli mene."

Sve gluposti, nikad nisi znao s kim si imao posla.

I oduvijek si znao/la s kim si imao posla?

Liječnik s određenim iskustvom,

čovjek određene dobi.

Dijete!

Mogao je biti bilo tko drugi,

izmislio/la bi sve ionako,

jer za tebe je svaki muškarac onaj pravi, i onda upadneš u nevolju

i zoveš me u suzama, i onda to opet napraviš.

To je tako prokleto dosadno, Marija!

Smiri se.

Barem sam te natjerao da kažeš stvari nikad jedno drugome niste rekli.

Kloni se ovoga.

Ti si samo dijete koji se zaglavio između nas

u vrlo teškom trenutku naših života.

Sad mi je jasno...

Što?

Mali kučkin sin je sve znao.

Jesam. Jeste li oboje u braku? saksofonistu?

Nikada niste jedno drugome ništa rekli. Dobri prijatelji...

Trebao bi mi biti zahvalan,

prije mene nisi imajte muškarca između vas.

Ušlo mu je u glavu.

Ponašaš se žestoko, Lucia, Usamljen/a si kao i ona.

Slušaj, Luka.

O čemu ja ovo raspravljam s djetetom za?

Prestani me zvati djetetom!

Polako, odmakni se.

Ostani na svom mjestu.

Razumijem da ste nas možda odveli za par ludih žena.

I bio bi u pravu.

Ali uhvatili ste nas u vrlo osjetljivoj situaciji

trenutak u našim životima, inače Nikad ne bismo spavali s djetetom.

Zašutite, oboje.

Izgubili ste glasove, Ne zoveš me više djetetom?

Mogao bih te povrijediti!

Sa 14 godina sam mogao cijepati daske, Jedan udarac i oboje biste zašutjeli!

Hoćeš li prestati pričati? Ovo je ono što želiš.

Pokušao/la sam, pokušao/la sam ti reći Bio sam drugačiji od svog oca,

od tvojih muškaraca,

ali sve što radiš je pričanje.

Govoriš, sudiš, ali ti ništa ne znaš.

Zašto nas gnjaviš? sa svim tvojim prokletim planovima?

Moramo upotrijebiti svoje mišiće na tebi,

ili ćemo završiti na prostirci, kao moj otac.

"Ti si samo dijete, ništa ne znaš..."

I što dovraga znaš li za mene?

Uvijek sam znao da prije ili kasnije Loše bih završio zbog tebe.

I ti si spavala s njim.

- Kad se djeca vraćaju? - Sutra.

Bio je tako sladak i divan dječak.

Čitala sam o slatkom i divnom dječaku

tko je dobio sjekiru i istrijebio cijelu njegovu obitelj.

Što govoriš? Bez šaputanja.

Ništa.

Obećavam, ništa.

I onda počneš plakati.

Bojim se.

"Jadna ja, bez muškarca,"

što sam učinio/la da ovo zaslužim?"

Ono što si pogriješio je to što nisi razumjeti išta o meni.

Želiš me kontrolirati kao da sam dijete,

onda želiš da budem jak/a.

Onda želiš da te jebem, ne, nemoj.

Želiš da pričam, budi tiho.

Želite raditi cijeli dan

i znaj što se događa kod kuće!

O, Bože!

- Ozlijedio se. - Čekaj.

Možda je to tekvondo plač, daje mu energiju i vraća ga natrag.

Moje stopalo! Učini nešto!

Ozlijeđen je.

Gdje Vas boli?

Tamo.

Čekaj, idi.

Trpi to.

Oprosti. Jadno malo stvorenje.

Trebam li to držati ovako? Radim li to ispravno?

Otiče, donesi malo leda.

Uzmi malo leda.

Dođi ovamo.

Moraš držati nogu gore.

- Boli. - Naravno da boli.

Stvarno moraš naučiti neku samokontrolu.

Čekati.

Misliš li stvarno da je ovo snaga?

Daske za razbijanje i vikati na japanskom?

- Korejski. - Što god.

Ovdje.

- Stavljaš mu grašak? - Nisam imao leda.

- Zar nikad ništa nisi dobio/la? - Mogu li si pomoći?

Evo, budi dobar, popij ovo.

I u svakom slučaju, i ti imaš plan, dragi moj Luka.

Jadnik, pusti ga na miru, zar ne vidiš da ga boli?

Što misliš?

Želiš udariti sve djevojke s stetoskope oko vrata,

koji su sposobni, ambiciozni i znaju što žele.

I još jedan udarac za sve one zrele žene koje su usamljene i pune kajanja,

i koji su se riješili muškaraca kao tvoj otac.

Moraš odrasti, Luca.

Ali on ima samo 19 godina.

Ovih dana rastu sporije, kasne deset godina.

Nemoj to reći, to je 30 godina mlađe od nas.

Prestani!

- Što si mu dao/dala? - Lijekovi protiv bolova, u kapima.

Dajem ga i djeci.

Koliko si mu ih dao/dala?

Cijela boca.

On je muškarac, zar ne?

Inače se ne bi smirio.

Jesi li me drogirao/la?

Jest je to učinila.

Danas mi je rođendan.

Sretan rođendan.

Sretan rođendan, trebali bismo slaviti.

20!

Dvadeset je već dobra dob.

Osjećam se puno starije.

Mnogo si stariji, zreliji/a si i inteligentniji/a

nego mnogi muškarci koje sam upoznala.

Sjećam se noći kada smo se spojili.

I ti si prepušten/a sam/a i trebaš ljubav baš kao i mi.

O, Bože, Marija!

Začepi, Lucia, pusti me da komuniciram.

Ne.

Nema šanse, to je previše.

Mogla bi biti ideja.

Oprosti.

Hajde, Luca, vrijeme je za školu.

- Ali nedjelja je. - Moraš studirati da bi diplomirao/la.

Već si prilično daleko ispred onako kako je, ipak.

Sad idemo po kapučino, kao što radimo već 20...

još od prije nego što si se rodio/rodila.

Razgovarati o tome što bi se moglo dogoditi nama, ali nikad ne čini.

- Mogu li poći s tobom? - Ne!

Dakle, recite mi, čija su to djeca?

Naša, kao i kuća.

Nikad nećeš znati i to je nešto inače moraš razumjeti,

uvijek dobiješ dva za jednog.

O, Bože!

Luka?

Matilda.

Mogu li s tobom razgovarati na trenutak?

Da, sigurno.

Što radiš ovdje?

Djevojka.

Jesu li njih dvoje...?

Ne, oni su...

Mi smo...

Njegove tete.

Drago mi je, ja sam teta Lucija

a ona je teta Marija.

Drago mi je.

Moraš biti...

Onaj sa stetoskopom oko njenog vrata.

Da...

Naš nećak nam je rekao toliko o tebi.

Matilda.

Žao mi je, dame, mislila sam...

Mislio sam...

Mislio sam...

Pomislio sam na nešto stvarno smiješno.

U redu.

Što ona radi, smije nam se u lice? Kako se usuđuje?

"Nešto sam mislio stvarno smiješno."

Zašto, kako biste to nazvali?

Čekaj me.

Pušta je da priča.

Puno.

To sam ga naučio/la.

To sam ga naučio/la.

Ti? Ja sam ti pripremio put.

U redu, što god, bolje je ovako.

Što ćemo dobiti?

"Kremasta mozzarella iz Andrije."

Znaš što me stvarno živcira?

Sav taj posao završava u rukama dvadesetogodišnje djevojke.

To je samo normalno.

- Ovdje su sise. - Začepi.

"Salata od škampa."

Samo zamisli kakav će on biti za 20 godina.

- Nemoj razmišljati o tome. - U pravu si.

Vruće.

Nema mesa, prebogato je.

Dobro?

Gdje ti je djevojka?

Više volim svoje tetke.

Nije dobro za tebe družiti se s curama naših godina.

O, da, jest.

Dobro je za vas dvoje.

- Pjevaš li? - Pusti me na miru, volim to.

- Ne, nemaš sluha. - To mi ubrzava puls.

Sve smo krivo shvatili.