Original subtitles

PRIJE ZABORAVA

Rez.

Rez. -U redu. -Minutu, molim vas!

Gotovo, zar ne?

Molim te, reci da je gotovo.

Sad mi je sinulo što nedostaje...

Što nedostaje?

Mora mu dodirnuti lice.

Ne, to ne piše u scenariju.

Znam, ali sad kad to vidim...

Mora ga dodirnuti!

Društvo, jesmo li gotovi?

Ne, ne, čekajte...

Meni je bilo sjajno.

Molim te, ne izmišljaj više. -Što je bilo?

Trebamo još nešto.

Molim? -Što? -Jednu radnju.

Samo malo. -Kakvu radnju?

Nije li ovo zadnja klapa? -Rekao si da je zadnja. Ne možemo dalje.

Jasno vidim, Paolo.

Što ću?

Ništa, ostani tu.

Pierre! Daj nam trenutak.

On ga dira, ti se okreneš... -Kasnimo.

Prelazimo na Jakoba i to je sve. -Dosta je.

Mati, rekao si da je zadnja klapa.

Ljudi su napeti, predugo rade.

Dobro, ali danas je zadnji dan.

Koji smo već produljili za šest sati! -Samo još tri minute.

Neće biti tri minute!

Kraj je idealan za tu scenu. Pogledaj iznova!

Juan, ponovno pusti scenu.

Nema potrebe, tratimo vrijeme!

Hajde, idemo. Idemo!

Dođi, Mati. Ovako...

Što je? -Hej.

Scena ima idealan kraj.

Imaš sjajnu klapu i mnoštvo izbora.

Imaš.

Hej!

Imaš.

Imaš, da.

Da, hajde. -Dobro.

Dobro, dobro. -Tako.

Da čujem, reci.

Snimanje gotovo. -Tako je!

Tako je.

Da, da, da!

Hvala svima! Hvala!

Matías? -Da.

Misia, iz Poljske. Drago mi je.

Matthew iz New Yorka. -Lola iz Engleske.

Kakav ti je bio let? -U redu.

Vidimo se na predstavi. -Može.

Pala? -Da, soba 12.

Što je Pala? -Skraćeno od Pallazine.

Jedan od brojnih domova u Duinu.

Zbunjujuće. -Kamo ćete?

U Palu. -Ne možete u Palu.

To je moje pivo? -Počinje u 17.30, a ne 18 h.

Moramo krenuti! -Što si to sve ponio?

Idemo. -Soba broj pet.

Moramo ići. Hajde, hajde.

Svaku večer... -Federico. Što radiš ovdje?

Uvježbavam. -Kasniš!

Kako to misliš? Ja sam Federico.

Predstava je u 17.30, a ti prvi izlaziš!

Samo sjedni i uživaj.

Moramo ići. -Bok.

U početku bijaše kaos.

I panel za selekciju na državnoj razini!

Mjesto radnje je Duino!

Brucoši!

Službeno ste zarobljeni iduće dvije godine!

Bit će pjesme, bit će plesa.

Bit će noći ispunjenih pisanjem i nerealnim rokovima.

Bit će nepoznatih jezika

i mirisa kakve niste nikad očekivali.

To je za mojeg cimera.

Prvi put na UWC Adriaticu,

studenti druge godine Duina!

Idemo!

Cazzo. Merda. Puttana!

Strašno mi je žao, ali moram. Dođi.

Ne, molim te. -Dođi, u redu je.

Ne. -U redu je. Pljesak za njega!

Hajde.

Ne grizem. Dođi.

U redu je.

Matías iz Argentine!

Jedan brucoš uvijek nastupi.

Koji je tradicionalni argentinski ples?

Ne znam.

Naravno da znaš! Tango! -Tango, tango, tango!

Svi žele tango! -Tango, tango, tango...

Ne mogu. -Hajde, možeš ti to.

Slušaj.

Nitko ti se neće smijati.

U redu je, imamo i glazbu.

Tango, tango, tango...

Daj, u redu je. Može?

Pa, samo...

Stavi ruku ovamo.

Zažmiri i prati mene.

Bio si super!

Matías, Matías!

Matías, Matías!

Lijepi pokreti.

Super, stari!

Bok, oprostite. Pozdrav.

Ja sam Alexander, prva godina. Bok. Prva godina? Ja isto.

Hej. Alexander iz Švedske.

Nevjerojatno! Ti si argentinski Astaire.

Nisam ja Astaire. -Jesi. Moramo se sprijateljiti.

Čekajte, kamo ćete?

U Yohaninu sobu.

Tko je Yohana?

Idemo? -Idete?

Da. -Dođite.

Hoćemo li? Idemo.

Jesi li gledao Smisao života?

Nisam. -A ti?

Ovaj, nisam. -Gledat ćemo Smisao života.

Već ima s princezom,

no dobit će i pernicu s bojicama,

onu veliku i skupu. -I onda ću ga ja razmaziti.

Uspori, dušo. -Kako si, kamikazo?

Moram kakati.

U redu, hajde. Tata će te odvesti.

Žao mi je, na tebi je red.

Utrka? -Da! -Hajdemo.

Baš je sladak.

Strašno dražestan.

Počeo je crtati junakinje

s velikim sisama, mačevima, štitovima, kosom koja se vijori.

A vi?

Zadovoljni? Je li remek-djelo?

Još je u nastanku.

Moram ići.

Kako hoćeš.

Idem s tobom. -Može.

Javier, zar ne?

Da.

I snimamo. Tišina, molim.

Spremni.

I klapa!

Luda lokacija.

Lud je bio zli vitez koji je ovdje živio.

Tko je bio zao?

Zli vitez!

Pazi, sklisko je.

Dođi, da vidiš kako je gore.

Ali pazi, ne želim odgovarati za tvoju smrt, stari.

Priča se da je nekada davno

u ovome zamku obitavao zli, ljubomorni vitez

s predivnom i i dragom suprugom,

Esterinom da Portole.

Žitelji Duina voljeli su je.

Svi su voljeli nju i ona je voljela njih.

Zbog čega je vitez izludio od ljubomore.

Stoga, jedne noći,

odjenuo ju je u predivnu bijelu svilu

i namamio kroz zidine zamka,

uza stube do najvišeg tornja.

Ovog tornja.

Privukao ju je k sebi, ovako.

I rekao:

"Ako ne možeš voljeti mene

i samo mene,

onda nećeš voljeti nikoga."

I bacio ju je kroz prozor!

Strovalila se!

Ne!

No prije nego što je pala u vodu,

voda je postala stijenom.

Bijelom stijenom koja se sada nalazi ispod nas.

Dama Bianca.

Sereš. -Ne, to je istinita priča.

Izmislio si to! -Nisam!

Noću hoda po Duinu kao duh.

"Ma che fai? Non mi uccidere, cavaliere. No!"

Čekaj, čekaj!

Daj, ovdje sam deset minuta.

Ne odvajaj se od mobitela.

Kamo ćeš?

Nećeš me pustiti unutra?

Ne, ufurao sam se. Što je? -Svejedno si budala.

Začepi. Što hoćeš?

Nisi ručao? -Nisam.

Čekaj, imamo rok za festival.

Dvadeseti svibnja, može? -Može.

Kad ću nešto vidjeti? -Ufurao sam se, radim.

Za dva mjeseca.

Slasna piletina.

Za dva mjeseca! -Hvala, Paolo.

Meso nije pečeno.

Meso nije pečeno.

Meso nije pečeno.

Nije pečeno. Meso nije pečeno.

Htio bih imati spolne odnose s tobom.

Htio bih te ševiti.

Htio bih te ševiti.

Je li bilo dobro? Dobro?

Španjolski mi je sve bolji.

Ti odlično govoriš engleski.

Ne baš. -Zbilja dobro govoriš.

Ti ga sjajno govoriš. -Mama je Britanka.

Kako si ga naučio?

Gledam američke filmove s engleskim podnaslovima.

Čarolijom si po sluhu naučio jezik?

Zar mi ne bi trebao pomoći?

Gle.

"Na prvi pogled ja se,

duše mi, zaljubih u te."

Ono, što znači taj "te"?

Tebe.

To znači "zaljubih se u tebe".

"Te" znači "tebe"?

Da, to znači "volim te".

Kako ide na španjolskom?

Te quiero?

Recimo.

No doslovan prijevod toga bio bi "želim te".

Na talijanskom?

Ti voglio bene.

Dobro te želim! -Dobro te želim!

Onda, što znači "te amo"?

To je bremenito.

Isto kao kad kažeš "volim te"?

U španjolskom to znači mnogo više od "volim te" na engleskom.

To ne govoriš svakome.

Još nešto?

Znaš kako mačke ostavljaju dojam kao da ne vole nikoga?

Ovo mora biti dobro, Mati.

Čekaj.

Ako odaberu tebe,

pogledaju te izravno u oči.

I trepnu.

Zbilja? -Da.

Ne vjerujem. -To je istina.

U Argentini?

U Argentini.

Kako si, Paolo? Jesi li dobro? -Da.

Kako si putovao s presjedanjima? Sve u redu?

Kao što si rekao, sve po planu.

Rekao sam ti da sam sad svjetski čovjek!

I dalje si budala. -Začepi!

Jesi li jeo u avionu ili želiš u menzu?

Što je to? -Studentska kantina.

Biraš između tjestenine, piletine...

Piletine, tjestenine... -Sjajno.

Bok. -Bok, Jenny. Super koncert. -Hvala, Astaire.

Kamera. -Da.

Što je s tražilom?

Znam, znam.

Ne podsjećaj me. Evo.

Reci im gdje se nalaziš.

United World College of the Adriatic!

Bok.

Bok, Matíase. -Bok, Gume.

Bok. -Hej.

Gum.

Zašto su tako srdačni?

Kao reklama za Bennetton. Baš čudno.

Izvoli.

Tata ti šalje. Zamolio je da ti ovo dam.

"Bok, sine. Nadam se da uživaš

s Talijankama u školi."

Kako se ovo mjesto zove?

Nazvano je po poznatom njemačkom pjesniku,

autoru Devinskih elegija.

Zvao se Rilke i zato... -Rilke!

"Uminuo bih od njegova jačeg opstanka.

Jer ljepota nije drugo do početak užasa,

početak koji još možemo podnijeti."

Ti si sigurno slavni Paolo. Drago mi je.

Koliko ostaješ?

Što? -Pita koliko ostaješ.

Tjedan dana.

Tjedan dana. Ljetni su praznici.

O, kamera...

"Pitam se gdje je riba nestala."

"Je li u ormariću?" -"Riba je neuhvatljiva."

"I posvuda me pratila". -"Posvuda me pratila".

Čuj. Svi su u Cernizzi, a ja želim tebe upoznati, Paolo.

Dođi. -Molim?

Za mnom. Na plaži u Cernizzi je tulum,

često se ondje okupljamo.

Stigli smo.

Prijatelji!

Jedan, dva, tri, sad!

Abebi, Abebi, Abebi, Abebi!

Abebi, Abebi!

Moram plesati, žao mi je. -Idi.

Smijem? Ne smeta vam? -Ne.

Idem plesati.

Jedan, dva, tri, to!

Što to radi? -Ne...

Hajde. -Mati! -Misliš?

Hajde! -Da, ja ostajem ovdje.

Idi, stari.

Jedan, dva, tri, to!

Gledaj kako ja plešem. Da!

Mati!

Onda sam se 50 sati vozila u vlaku.

I sad sam ovdje. Pa... To je moja priča.

Više nikad neću prigovarati zbog nečega.

Možeš misliti. -A ti, Alexndere?

Zašto si ti došao?

Nemam dramatičan razlog poput tebe.

Obitelj mi ima vilu dva sata odavde.

Novac!

Ali UWC me oduvijek fascinira

i odavno ga želim upisati.

Unatoč očevim željama da upišem vojnu akademiju.

Ti u vojnoj akademiji?

Aha.

U njegovu obranu, oduvijek sam grozan.

Bio jednom jedan mladić iz Skandinavije.

Možda će vas začuditi kad vam kažem

da obrazovanju i visokom rodu usprkos,

bio je mali seronja na svaki mogući način.

To si rekao ravnatelju?

Recite da nije duhovito. -Što?

Što je bilo? -Pa...

Alexander je napisao e-mail kao ravnatelj.

Piše: "Dolazak je obavezan."

Reci točno kako ide.

"Uminuo bih od njegova jačeg opstanka,

početak koji još možemo podnijeti,

prilikom čega vas pozivam u svoju tamnicu.

Bit će grupnih aktivnosti, poput...

Pušenja krastavcima, klitorisnih golicavaca i...

Izrade dilda.

Što je dildo?

Recite da nije duhovito. -Dobio si opomenu.

Ti si lud, Alexe.

Možda.

Ti si na redu, Puttana.

Ne...

Hajde!

Nisi nam rekao.

Tango!

Tango, tango!

Tango, tango, tango!

Hajde!

Ne znam.

Valjda nisam volio život u Argentini.

Zašto?

Jer se oduvijek zamišljam

kako počinjem ispočetka

gdje me nitko ne poznaje.

Kad sam saznao za ovo mjesto,

prijavio sam se bez riječi obitelji.

Rekao sam samo njemu.

Tata je stolar a mama radi tri posla.

Nisi mogli odbiti

punu stipendiju u Europi pa...

Da. -Istina.

Jesu li svi sa stipendijom?

Da. -Samo ja seronja plaćam?

Da.

Ne. Ne "to-to-to-ro", nego...

Allora... -Allora...

Ne, ne... Ne, ne, ne.

Što je to? -Gle!

Studenti ne smiju ovdje,

ali ovo je najbolje mjesto u Duinu.

Fora!

Čini se da je vlasnik bio gadan tip

u braku s ljepoticom.

No bio je ljubomoran.

Čekaj!

Da snimam.

Nastavi. -Jedne ju je večeri nasamario,

ali ona je njega istinski voljela...

Znaš što?

Možda da snimimo dokumentarac o zamku,

ti ćeš prikazivati svjedočanstva

mještana koji znaju za legendu o ovom zamku. -Ne.

Onaj tip iz bara koji izgleda kao luđak može pomoći, on...

Dosta!

Jesi li dobro?

Što je bilo?

Ništa.

Jesam li ja nešto skrivio?

Nema veze s tobom.

Nego?

A s onim što si jučer rekao?

Što?

O Argentini.

Ne.

Čini se kao da ti je život ondje bio užasan.

Ne znam.

Ovdje imam slobodu koju ondje nisam imao.

Ovdje se osjećam kao svoj na svom.

Mati!

Hej, Mati! Dođi, smjesta!

Zašto si to učinio? Zašto uvijek izigravaš klauna?

Samo sam se šalio. -Zašto si opet poslao e-mail?

Poslao sam ga kad i prvi, kunem se.

Poslao si dva?

Poslao si dva?

Zašto?

Što ću reći roditeljima?

Paolo! Daj!

Očekuješ oprost?

Pišeš e-mailove u moje ime!

To je podmuklo! -Žao mi je, gospodine.

Moram zaštititi ovu zajednicu.

Neće se ponoviti. Nije duhovito.

Sada sam trebao biti na sastanku sa studentom iz Etiopije,

iz izbjegličkog kampa!

Žao mi je. -Van!

Ti i tvoji odurni e-mailovi.

Oprostite. -Van, rekoh!

Strašno mu je žao. -Ovo nije tvoja bitka.

Ja ću odgovarati za njega! -Odlazite.

Idite na ručak.

Potpisat ćemo peticiju, obratiti se Odboru.

Gotovo. -Prikupit ćemo hrpetinu potpisa!

Svi će te podržati, nedužan si. To je sve.

Dosta! Ne guraj me!

Imam kameru! -Budalo jedna!

Koliko ti puta moram reći da prestaneš?

Hoćete?

Hoćete li potpisati za Alexandera?

Gotovo je. -Ljudi, molim vas.

Hoćete li potpisati? Hoće li netko potpisati?

Dajte, ljudi.

Pitam se gdje je riba nestala.

Želiš znati?

Nikad nisi sišao dolje?

Otišao sam po hranu, po namirnice.

I? -Što?

Još mjesec dana.

Samo što nije...

Ali ništa nisam vidio.

Oprosti, ali nije dobro da ti pokažem napola gotovo.

Uostalom, mišljenja drugih još me ne zanimanju.

Mišljenja? -Da.

Ja sam producent, upamti.

Idemo do tebe pa ćeš mi poslije pokazati.

Nema šanse.

Hej.

Što je bilo?

Moram ti se ispričati.

Zašto?

Loše sam se ponio prema tebi u Duinu.

1997.?

Da, nisam bio dobar prema tebi.

Sad nisi dobar, Mati...

Oprosti mi?

Što ti je?

Ne znam.

Malo sam osjetljiv.

Hajde, u redu je.

Kao prvo, ne ispričavaj se, bilo pa prošlo.

Kao drugo, triput si se ispričao.

Mjesec dana nakon povratka, deset godina poslije

i kad si napisao scenarij. U redu je.

U redu je. -Da, u redu je.

Šteta.

Zbog čega?

Jer si ti sve snimao.

Opet o spaljenim snimkama...

Odlično bi poslužile.

Ali više ih nema!

Ovo je fikcija i tako je snimljeno.

Snimljeno je, ali...

Što?

Moramo ponovno snimiti neke prizore.

Matíase, jesi li poludio? Znaš li koliko to košta?

Nismo uhvatili taj trenutak.

Ti si producent, produciraj!

Hej.

Kasno je izašao, oprostite.

Kako si?

Zdravo, maleni. Bok, dušo. Kako si? -Dobro, ti?

Hej, što je bilo? -Zašto?

Kad si se zadnji put istuširao? -Tuširam se svaki dan!

Ne vidi se, počešljaj se malo. Jesi li dobro? Grozno izgleda. -Da.

Pogledaj ga.

Dobro. Tebe želim vidjeti.

Propustio sam ti rođendan, ali...

Amazonski kostim!

Vidi!

S mačem i ostalim.

I štitom! Gle! -S malim štitom.

Može zagrljaj? Zagrljaj.

Zdravo!

Kako si, ljubavi?

Dobro sam, Roma.

Uđi. -Hvala.

Paolo!

Paolo! -Da.

Paolo!

Kako su svi? -Vidi ti njega.

Kako si? Bok.

Za tebe, srce. -Kako si? Drago mi je da te vidim.

Jesi li dobro? -A ti?

Hajde, sjedni.

Stišaj televizor, molim te.

I? Sjedni, hajde.

Pričaj! -Bilo je sjajno.

Kako je Mati?

Kako je on? Zavodi djevojke, naravno.

Dali su mu nadimak Fred Astaire.

Tata, unuka ti zovu Fred Astaire!

Ondje je pravi raj. -Raj?

Da. Želite vidjeti?

Snimao si?

Jesam.

Da. -Dobro.

United World College of the Adriatic, tata!

Evo me, Mati!

Nevjerojatno. Pravi raj.

Veliko mjesto. -Mršav je, zar ne?

Da vidite što ondje kuhaju... -Zbilja?

Loše se hrani?

Ne! Puno jede.

"S Talijankama u školi."

Kako se ovo mjesto zove? -Nazvano je po poznatom njemačkom pjesniku,

autoru Devinskih elegija.

Tata, sviđa ti se? Da! -Da.

Tko je to? -Alexander, Šveđanin.

Šveđanin...

Izgleda poput princa.

Da! -Istina.

Istina.

"Onda ide..."

Što radi?

Hajde!

Svi su u Cernizzi, htio bih...

Mati... Baš je sladak.

Beskrajno ga volim.

Pogledaj unuka.

Uvijek plešu. -Izgleda baš slatko.

Mati!

Albumi grupe Village People i izrada dilda.

Što je dildo?

Što kaže?

Recite da nije duhovito. -Lud si, Alexe.

Recite da nije duhovito. -Ne, ti si samo luđak.

Sad ti, Puttana.

Da. -Ne, ne.

A daj!

Kraj snimke.

Što slijedi? -Tango!

Što je bilo? -Ništa.

Nastala je pomutnja i...

Šveđanina su izbacili, to je sve.

Jadničak. -Da.

Baš je bilo fino, Roma.

Hvala, doista. -Nema na čemu.

Doviđenja.

Paolo...

Smijem li pitati što je bilo?

Meni smiješ reći.

Pa...

Mislim da Matías i ja

nismo baš toliko dobri prijatelji.

Kad sam stigao, očekivao sam nešto drugo.

Da će se više družiti sa mnom.

Da ćemo možda snimati kratke filmove kao prije ili...

Ne znam.

Znaš da si njegov najbolji prijatelj.

Da, da.

Paolo, trebam uslugu, molim te.

Reci.

Smijem li zadržati snimku još jedan dan?

Obećavam da ću ti je vratiti.

Da, nema problema.

Hvala ti puno.

Laku noć. -Čuvaj se.

Kamera! Imam je kod sebe! -Glupane!

Koliko ti puta moram reći da je dosta?

Ideš?

Želiš nešto pojesti?

Reći ću instruktoru da nisi ozdravio.

Odmori se.

Što je bilo?

Moram ići...

Kamo moraš ići?

Vidjeti sina.

Što to govoriš?

Moram u Italiju.

Zašto? Smiri se.

Jer tvoj sin nije dobro.

U redu.

Pričekaj da prikupim novac, posudit ću od nekoga.

No prepusti to meni.

Prepusti to meni.

Matíase!

Mati!

Ovo je upravo stiglo.

Što piše?

Što piše?

Daj meni.

"Dragi Puttana, pozvan si za Božić u vilu moje obitelji.

Dođi, molim te. Alexander."

Hoćeš li? Moraš ići.

Hajde!

Ako ti nećeš, mi ćemo.

Moramo. Ako ti nećeš, ja ću.

Mati, ovdje Paolo. Kako si?

Ruben je spreman...

I čuo sam se s predstavnikom festivala u SAD-u.

Žele vidjeti dio.

Odgovori mi...

Rokovi za festivale

Brinem se jer šutiš.

Razgovarajmo. Reci ako ti bilo što treba.

Što god.

I... Ne želim gnjaviti,

ali ne zaboravi da je 20. svibnja krajnji rok.

Šaljem ti zagrljaj.

Riba, riba, riba!

Riba. Riba.

Dođi.

Lijepo je vidjeti te.

Uđi!

Napokon se upoznajemo, Matíase! Dođi, hajde.

Hajde!

Drago mi je. -Također.

Da te vidim.

Da, presladak si. Uđi.

Kradeš mi gosta.

Hajde. Uđi, makni se s hladnoće. Zatvori vrata.

U redu. Dobro došao u naš dom.

Zapravo, u kuću za odmor.

Alexanderova baka Astrid bila je vlasnica,

no mi ovdje provodimo Božić.

Obiteljska tradicija.

Ne boj se, imala je dobar ukus.

Mama, ne treba predavanje iz povijesti.

Ovo ti je prvi švedski Božić, zar ne?

Fred Astaire.

Vidimo se na večeri.

Može? -Hajde.

Moja je soba na prvom katu.

Spavaš sa mnom.

Ne sa mnom, ali u mojoj sobi.

Hajde!

Nemam cijeli dan.

Pokazat ću ti svoju sobu.

Oduševit ćeš se!

Upitao sam: "Sandale?

U Papui Novoj Gvineji? Stradat ćemo!"

Potom: "Ženo,

navuci čizme ako želiš doživjeti sutra.

Nožni prsti njima su kao užina."

Da, tako je rekao.

Jedan je baš gadno izgledao.

Sjećaš se? Čeljust mu je ovako izgledala...

Izgledao je kao da bi nekog pojeo.

Samo sam se tada doista prestravio.

Potvrđujem. -Kako se ti nisi prestravila?

Ja sam kirurginja. Mene ništa ne plaši.

Kad smo kod strašnih priča, reci im za Doru.

Ne mogu. -Zašto?

Odvratno je. -Tim bolje.

Hajde, ispričaj nam. Neće prestati dok ne kažeš.

Bez brige, ja sam sve čula. Odgojila sam ove dečkiće.

Ja nisam dečkić. Ja sam tvoj pastuh.

Dobro, pa...

Pripremali smo predstavu za studente druge godine.

U jednom trenutku Dora, Talijanka... -Da.

Sviđa mi se. -I...

Ona glumi profesoricu matematike,

a ja profesora fizike.

I, ono, trebali smo se poljubiti na pozornici.

Poljubiti pozornicu?

Ne, na pozornici odglumiti poljupac.

Ja sam bila u dramskoj prije preseljenja u Švedsku

zbog udaje za Popaja.

Odglumila sam i ja pokoji poljubac.

Bestidnice jedna! Neka prvo on dovrši priču.

Nastavi. Ljubio si daske na pozornici. -Aha. Ne, ne.

Trebao je biti lagani poljubac zatvorenih usana.

Ja je počnem ljubiti, a ona mi uzvrati jezikom

pred publikom.

Bilo je nelagodno i čudno.

Koja drznica! Što si učinio?

Nije se bunio, naravno. Je li tako? Nadam se.

Je li zgodna? -Nije.

Baš i nije. -Jest.

Ne, bilo je čudno. Bilo je čudno.

Alexander inzistira iako ima dovoljno soba u kući.

Laku noć. -Noć.

Znaš li za Kungliga Akademien u Stockholmu?

Umjetničku akademiju.

Mogu provjeriti prijavu za tebe.

Ne znam švedski, Alex. -Mogu te podučiti!

Udaljena je 20 minuta od vojne akademije.

Vojne akademije...

Da.

Krećem nakon Nove godine.

Nemoj, molim te.

Oprosti.

Samo sam se šalio.

Kad sam stigao u Duino

doista sam htio samo

zadiviti ravnatelja.

Pogledaj me sad.

To nije bilo mudro.

Nego glupo.

Razotkrio sam se.

Previše sam se šalio.

Svima nedostaješ.

Sjećaš li se otvorenja?

Vidio sam užas na tvojem licu.

Prvi dan. Svi gledaju tebe.

No učinio si to.

Isto je s ravnateljem.

Usprotivio si mu se s iznenada odličnim engleskim.

Nikad nisi bio tako elokventan.

Imao si muda.

Zato te toliko volim.

Hej!

Hajde! Večera!

Hej, Matíase.

Ne pitaj otkud mi tvoj broj.

Nadam se da ti ne smeta.

Sigurno misliš da radim za CIA-u ili nešto slično.

Samo me zanima jesi li primio pozivnicu za vjenčanje 14. svibnja?

Pusa.

Dođi.

Kathrine? Dušo!

Mene čekate?

Uđi, hajde.

Kathrine se vratila iz internata u Provansi.

Samo moj koledž u cijeloj Europi drži...

Studente do 22.

Matías? -Da, drago mi je.

Matíase, smiješ se oženiti mojom kćeri

ako si dobar lovac i imaš vinski podrum.

Dobro. Hoćeš lososa?

Jesam li poznata pornozvijezda? -Nisi, mama.

Jesam li udana za nogometaša?

Nipošto. I nemaš više pitanja.

Zašto? -Dalje.

Dobro, sad ja.

Jesam li muško? -Jesi.

Jesam li pametan?

Jesi. -Da.

Jesam li mrtav? -Da.

Ja sam Dostojevski.

A, daj!

Bravo, kćeri.

Varala si. -Nisam.

Virila si.

I dalje mislim da sam pornozvijezda i političarka. Cicciolina!

Ja sam Cicciolina! -Nisi. Diskvalifikacija!

Skol! Za Matíasa! -Skol!

Matías!

Sad si dio obitelji.

Želim vam zahvaliti

što ste kupili kartu i pozvali me u goste za Božić.

Hvala tebi što trpiš njega. Ostao je bez svih prijatelja.

Dragi...

Ponio si se iznimno glupo, sine.

Iznimno glupo.

Ja smatram da nije bilo pošteno, nije to zaslužio.

Pa... -I rekli smo sve što smo trebali.

Nisi ništa skrivio, Alex.

Oprosti, tata. Ništa dobroga nije proizašlo iz Duina.

Hoću reći, osim našeg upoznavanja.

Volim i ja tebe.

Moj emotivni Argentinac.

Nazdravimo muškoj ljubavi.

Oprostite.

Kad si stigao?

U srijedu. -Matías?

Da!

Mama Roma!

Ovdje mama Didde!

Da, Matías je ovdje.

Matíase, tvoja mama. Samo malo, pričekajte.

Mama te zove.

Halo, mama?

Da, vožnja autobusom bila je sjajna.

Nevjerojatno, vrlo su dragi.

Molim?

Kako?

Čekaj, čekaj...

Kupili su avionske karte da dođu ovamo.

Možete doći i provesti Božić...

Kako vi kažete? -Navidad.

Navidad aqui.

Reci da dođu ovamo. Neću prihvatiti odbijanje.

Smijem malo? -Naravno.

Fotografiraš?

Kako znaš?

Jer sam vidjela fotoaparat kod Alexa.

Što fotografiraš?

Pejzaž i...

Lica. Volim lica.

Zašto voliš lica?

Zanima me kako da postanu najljepša.

A ti?

Ja volim svemir.

Volim zvijezde.

Bit ću prva žena na Marsu.

Hoćeš li mene fotografirati?

Zanime me kako vidiš moje lice.

Da, naravno.

Fora.

Što sad?

Sjedni pokraj one stijene.

Može.

Ovako? -Da. Pogledaj preko lijevog ramena.

Da.

Dođi.

Dođi.

U redu.

Možeš pogledati prema meni kao da si...

Mrtva?

Mrtva?

Ono...

Da.

Umjetnici su baš seksi.

Neki bi imali problema s tim.

Takvi su ljudi glupi.

Prekrasna si.

Ti si prekrasan.

Baš smiješno hrče, zar ne? -Da.

Kao malo prase.

Čemu se vi smijete?

Ničemu, mama.

Pogledaj ga.

Hajde, vrijeme za krevet.

Ne, ne. Ostanite, dajte.

Uživajte uz vatru.

Još će gorjeti.

Hajde.

Dođi.

Otkad si tako težak?

Hajde.

Tako, bravo.

Laku noć.

Zdravo.

Sviđa li ti se moja sestra?

Što si rekao?

Sviđa li ti se moja sestra?

Molim?

Ona je tvoja sestra.

Pa?

Čak tvoja blizanka.

I?

Ne! -Sigurno?

Da.

Dobro.

Samo provjeravam.

Gledajte.

Vidite koga sam našla.

Hola! -Roditelji!

Sine! -Mati!

Ljubavi! -Moj Mati! Vidi ti njega.

Ovo je Alexander, moj sin. -Drago mi je.

Drago mi je.

Drago mi je.

Hvala. -Hvala.

Dobro došli. Gunner. -Dobar dan, drago mi je.

Hvala.

Na engleskom?

Ispričao je to bezbroj puta. Oprostite.

Prekrasna je.

Ljepotica.

Ne shvaćam.

Osjećam se glupo jer ne razumijem. -Prekrasna.

O, da! Kako se kaže?

Hvala. -Predivna!

Predivna! -Predivna!

Smijemo li ga posvojiti?

Baš je dobrica. Smijemo ga posvojiti?

Posvojiti? -Da.

Ne. -Pretjerala sam.

Ne, on je moj.

Pošteno.

Bio je doista dobar. Dobar dečko.

Uživamo u njegovom društvu.

Hajde. Da, nastavi.

Kako to ide?

Jedan i dva...

Lijepo.

Znaš li to otprije? -Ne!

Dobra je.

Bravo!

Grijanje je zasigurno skupo.

Smrzavam se. -I ja!

Mati, jesi li vidio auto?

Odvest ćemo te na koledž kad budemo odlazili.

Super. -Voli paellu, pokazat ću joj kako se kuha.

Fora. -Znaš da sam prije mame imao Njemicu za curu?

Hannah! -Hannah!

Ostavio ju je radi mene, nasrnula je na nas autom.

Bila je luda za mnom. -Luda i točka.

Zašto je sad spominješ?

Jer sliči Catalini.

Kathrine! Kathrine... -Dobro.

Nije Catalina! -Ta Kathrine prava je krasotica.

Sviđa li ti se Catalina?

Sigurno. -Ljubavi, je li ti drago što smo došli?

Zar niste gladni? Doručak je odličan.

Ne, odgovori. Ima li tu nečega?

Pusti ga na miru.

Gladan sam. -Zagrljaj?

Prešla sam toliki put.

Idi, majstore. Sin pravog tigra. -Vidimo se.

Vidimo se. -Gladan si, naoštri zube.

Mislim da je meni najdraži Cinema Paradiso.

A meni Spice World. U rangu sa Schindlerovom listom i Pianom.

Gdje si naučio tango? -Obiteljska tradicija.

Kako ide ono kad zakvačiš nogu? -Misliš sacada?

Da. Prekrižim nogu ispred ili?

U redu. Samo prati kako te navodim

rukom na leđima. Može?

Kao kad muškarac zapovijeda ženi.

Dobro. Noge.

Ovako? -Da. Ovom.

Krenem ovako.

Onda se okrećemo.

Baš fora.

Bravo.

Zašto si došla?

Kako to misliš? -Stalno zujiš oko nas kao komarac.

Hej, u redu je. -Nije.

Hej! Hej, hej, hej!

Stani! Hej, stani!

Jesi li dobro?

Koji ti je vrag?

Što radiš? -Kako to misliš?

Koji kurac izvodiš?

Koji kurac izvodiš s mojom sestrom?

Moja obitelj nije prilika za ševu.

Slomiš li joj srce, ubit ću te!

Ideš?

Jedna šalica riže. -U redu, oprosti.

Da, dvije. -Ne, jedna!

Jedna, u redu. Oprosti.

Dobro.

Tako.

Kathrine.

Način na koji gleda Matíasa.

Vidjela sam.

Mislim da se itekako zatreskala.

Kako se to kaže?

Sviđa joj se. Mislim da joj se sviđa.

Znam.

Dečki, oni...

Dečki.

Njihovo je prijateljstvo čvrsto.

Nije li? Vrlo čvrsto.

Da, odlični su prijatelji.

Vrlo su složni. -Da.

Ali...

Misliš li da je to opasno?

Ne.

Ne. -Aha.

A sada...

Što ćemo ovdje?

Bilo nam je drago. Hoćete li doći nagodinu?

Hej, hej, hej.

Što je?

Mislim da sam se zaljubila.

Molim? -Volim te.

Volim i ja tebe.

Da. -Bilo mi je drago.

Sigurno ćemo posjetiti Argentinu. -Bilo nam je lijepo.

Bilo nam je drago. -Nagodinu u Buenos Airesu.

Uz obilazak zemlje.

Da, da. Nemam pojma na što pristajem.

Kažem... -Da.

Posjetit ćemo Argentinu.

Zašto da ne?

Nedostajat ćeš mi, prijatelju.

Čekaj me.

Uživaj u zimi, Kathrine.

Puno vam hvala. -Bok.

Doviđenja. -Sretan put.

Hvala na svemu!

Hvala na svemu!

Što je bilo?

Druga nesreća koju smo ovdje vidjeli.

Kao roditelji često griješimo.

Ne znamo što radimo.

Recimo, odvedemo četverogodišnjaka psihologu

jer se igrao lutkama.

Svojta, braća i sestre, prijatelji,

svi bi rekli da naš sin ima problem

koji moramo na vrijeme iskorijeniti

prije nego što cijeli svijet primijeti.

Psiholozi su nakon pola godine rekli da je sve u redu,

više ne crtaš lutke, samo automobile.

No postao si potišten.

Više nisi bio sretno, nasmijano dijete.

Molila sam Isusa mnogo puta

da te poštedi patnje u budućnosti.

No sad sam sretna što patiš.

Jer patiš zbog ljubavi.

Patiš jer si zaljubljen,

a ne zbog pogrešaka roditelja.

Oprosti mi, sine.

Molim te, oprosti.

Tata?

Hej, mama.

Kako napreduje izložba? Bit će puno posjetitelja.

Bolje da nitko ne dođe.

Zašto?

Nisam spremna.

Ništa nije dobro.

I ti mi nisi nimalo pomogao s ovom izložbom.

Upravo ti pomažem.

To nije pomoć. Molim te već šest godina.

Mama, trebao bih raditi na filmu.

Zašto si onda došao? Još nije gotov?

Htjela si da ovo popravim.

Ovu kramu. Tko zna zašto!

Nisam električar. Što želiš gledati na tome?

Trilogiju o carici Sisi.

Na videokaseti? Mogu ti skinuti filmove.

Ne, želim gledati na videokasetama

koje si mi poklonio s 13 godina

kad si uštedio vlastiti novac.

Pogledaj.

Dobra je.

Mislim da je užas.

Imaš i bolja djela, ali nije ni ovo grozno.

Dobro je.

Hajde. Da čujem o filmu.

Poprimio je oblik.

Poprimio je oblik. -Ali čim nešto pomakneš,

nešto se drugo iskrivi i...

Moram ga isporučiti, a ne znam kako jer nije gotov.

Ne znam, mislim...

Teško je napraviti odmak.

Kompliciraš.

Tvoje djelo ne mari za mišljenje.

Šveđani? Jesu li se javljali?

Nisu.

Tako. Da vidimo...

U redu.

Reci, je li to dijete? Izgleda li kao dijete?

Ide u smeće!

Nemoj baciti, čekaj. -Bacit ću.

Prestani, nećeš baciti. -Hoću!

Dobro je, pogledaj iznova.

Djelo nije gotovo.

Užasno je.

Nije užasno jer ovo što izgleda kao dijete...

Rekao si da izgleda kao dijete! -Nisi bila sigurna.

Noge moraju biti kraće.

Spreman sam. -Što radiš ovdje?

Došao sam pogledati film.

Sada? -Da, sada.

Rekao si do 10., a već je 12. Hajde.

Da vidim što imaš.

Ne želim.

Ne želiš?

Ne zanima me, pokaži mi što imaš.

Neću!

Nećeš? -Neću!

Dobro, znaš što?

Zovem Rubena.

Objasnit ću da smo pogriješili

i da nam ipak treba kao montažer

jer očigledno ne možeš napraviti odmak.

Što radiš? Nećeš zvati Rubena.

Moraš to pustiti!

Nitko ne poznaje taj lik poput mene, Paolo. Ja moram montirati.

Shvaćam da proces nije lak,

no moj je posao osigurati završetak filma.

Znaš što? -Što?

Mislio sam da će film kroz rad izgubiti na intenzitetu, ali nije.

Upravo suprotno.

Ako me boli, znači da funkcionira.

Funkcionira!

Montiram oproštaj u karavanu

i osjetim knedlu u grlu.

Onda gledam prizor u šumi

i grozno se osjećam!

Glumica je predivna

kao i ona prvoga dana.

No kad pređem na noćni prizor u sobi,

nešto nedostaje.

Ti si za to kriv.

Ti si kriv.

Jer uživaš u ovome.

Dobro se zabavljaš.

Dok otvaraš staru ranu.

Možda.

Čuj, Mati, istrpio sam sve tvoje krize.

Zamjenu glavne uloge tjedan dana prije snimanja,

ispade na setu,

čak i zamisao da sam montiraš film.

Mislio sam da možda uspije.

No očito to nisi u stanju. Zovem Rubena.

Ne, nemoj. Daj mi dva dana.

Ne! -Daj mi dva dana, Paolo!

Prekosutra?

Reci kako točno ide.

"Uminuo bih od njegova jačeg opstanka,

početak koji još možemo podnijeti,

prilikom čega vas pozivam u svoju tamnicu."

Hajde! -Daj!

Tango, tango!

Tango, tango, tango!

Hej, Alexandere.

Zbilja?

Posljednje riječi pred kamerom?

Hajde. -Za Matíasa?

Nešto za idući put?

Posljednje riječi pred kamerom?

Hajde.

Za Matíasa?

Nešto za idući put?

Hej, Matíase.

Opet Kathrine.

Sigurno grcaš u poslu.

Bez obzira na to hoćeš li stići na vjenčanje,

dodat ću te na popis uzvanika

ako slučajno budeš u Italiji.

Puno bi mi značilo da dođeš.

Alexander te isto želi vidjeti.

Međunarodna zračna luka

Matíase!

Što?

Da. Ovo?

Kako si? -Bok!

Trbuh do zuba, ne mogu vjerovati. -Znam.

Drago mi je da te vidim. Hajde.

Kako si? -Dobro.

Pročitala sam da snimaš film o Duinu.

Nisi morala dolaziti po mene, mogao sam taksijem.

Nije to ništa.

Nevjerojatna si.

Drago mi je što si došao.

Iskrena sućut zbog roditelja.

Hvala.

Istinski su te voljeli, znaš?

Bio je to samo jedan Božić, ali bio si im poput sina.

Dobro, filmašu.

Vozim te u hotel, sigurno će ti se svidjeti.

Kakvo iznenađenje!

Sigurno je neobično...

Svoj život prenijeti u film?

Da, malo jest neobično.

A u stvarnom životu?

Preselio sam se u London 2000-ih.

Na studij plesa. Da. Da, ali...

Teško je biti Fred Astaire uz skoliozu i spuštena stopala.

Zaljubljivao sam se u svakoga tko me doživljavao.

Puttana.

Da, otprilike.

Onda sam se vratio u Buenos Aires.

Malčice sam izgubljen. -Poznat mi je taj osjećaj.

A ti?

Ja?

Pa, ja...

Diplomirao sam.

Oženio sam se.

Rastao sam se.

Potom sam počeo raditi na poslovima kraljevske obitelji.

I...

To je uglavnom sve. Vrlo uzbudljivo.

To je uglavnom sve? -Da.

Nema puno toga. -Zamolit ću brata za ples.

Naravno, da.

Bila bi mi čast.

A onda će on:

"Kad društvo oboli, nužno je otkloniti prošlost."

Zvuči kao seronja.

Tako me bivša supruga zvala.

Bivša?

Da.

Nego, što je bilo s njom?

Za početak, u 35. godini naš seksualni život

bio je manje strastven od onog mojih roditelja sa 60.

To znaš jer...

Jer smo došli kod njih jedne večeri

nakon nekog dosadnog domjenka.

Najednom, usred noći začuli smo intenzivan lavež.

Preplašio sam se i potrčao na kat.

Lavež se čuo iz sobe mojih roditelja.

No...

Nisu imali psa.

Za Didde i Gunnera.

Neobično je...

Kako se sve tako brzo raspadne.

Godinama sanjam nešto.

I...

U tom snu

gledam sebe odozgo kao da gledam drugu osobu.

Poput miša u labirintu.

I mahnito kopam kroz kontejner

jer sam ondje sakrio truplo nekoga koga sam...

Ubio.

Pa...

Provjeravam

je li i dalje ondje.

Kad ga...

Kad ga naposljetku nađem,

osjetim...

Nevjerojatno olakšanje.

Nikad ne bih ubio...

Nikoga.

Ali...

Bez obzira na sve,

prožme me krivnja.

I ne pušta.

Možda se trebaš riješiti trupla.

Afrički ples!

Sjećaš se. Hajde, daj!

Pleši!

Hajde!

Dobro.

Hvala.

Gdje ti je muž?

Spava kao top u spavaćoj sobi.

Bit ćeš odlična mama.

Nemoj ići.

Sviđa mi se ovdje.

Ostani.

Ne mogu.

U braku je.

I mislim da dijete nije tvoje.

Zašto se stalno negdje motaš? -Nemoj da opet prođu 24 godine.

Pa...

Piši ponekad, može?

Pisao sam.

Mnogo puta.

Čovjek misli da zna tko je kad je mlad.

Ali ne zna ništa.

Jer to je nemoguće predvidjeti.

Što?

To. Taj...

Osjećaj koji te zapanji.

Koji te ostavi bez daha.

Jer dok se događa,

ne znaš da nitko drugi više neće izazvati taj osjećaj.

S vremenom doista poželiš...

Da dođe do toga.

Sjećanje je varljivo.

Netočno.

Jednog dana vidiš prikaz sebe kao dječaka, tog...

Prestrašenog,

blesavog i hrabrog dječaka kakav si bio.

I shvatiš da si u glavi prošlosti pripisivao stvari.

I onda te dočeka, u stvarnosti.

To lice.

Ovaj ulaz, stubište, kuća.

Evidencija stvarnosti kakva je doista bila.

Kakva jest.

Upravo sada.

Moj prijevoz.

Nedostajat ćeš mi.

I ti meni.

Dobro jutro. -Dobro jutro.