Original subtitles

NJEMAČKE TRUPE PRELAZE BELGIJU KAKO BI STIGLE DO FRANCUSKE.

U FLANDRIJI SU ZABORAVLJENA SELA PREPUŠTENA SVOJOJ SUDBINI.

Pogodite ih.

Kome sam se cijelo vrijeme molio?

Bila si moje utočište. Moje mirno mjesto u kaosu.

Moj predah u oluji.

Sjećanje na tebe prati me kao sjena.

Tvoja odsutnost je teška,

ali u svakoj sjeni vidim tvoj lik.

Sa svakim sutonom, svaki dan više je između nas.

Sve te stvari bit će ovdje. Sve te savršene slike.

Jednog dana bit će zaboravljene,

ali danas će biti vrijedne.

Pridružit ćeš mi se u priči koju smo napisali ti i ja?

Kako priča završava?

Vjerujem da imate kuharicu i sluškinju. -Samo kuharicu.

Ali u kući je žena koja pomaže u kućanskim poslovima.

Tu je i dečko. -Pascal.

Da, Pascal. Obavlja sitne poslove. -Pascal obavlja svačije poslove.

Plaćen je da obavlja naše. -Nisi znala ni kako se zove.

Adrien, prestani. -Reći ćeš i da je dio obitelji. -Adrien.

Pogledaj ti to. -Izgledam li kao princeza?

Moja Pariška kraljica.

Moram ići. Neki moraju raditi. -Mogu pomoći.

Uznemirili smo je. -Nismo. Samo gnjavi. -Svejedno smo je uznemirili.

Kad ćeš reći svojim roditeljima? -Kad ćeš ti reći svom ocu?

Bojiš ga se? -Ne. Naravno da ne.

Vjenčao se mojom majkom pa ne može ništa reći.

Ona te je naučila da budeš pjesnik?

Siguran sam da nije htjela da budem farmer.

Sve je u redu?

Vidjela si svog brata? -Ne znam.

Ne znaš? -Ličio je na njega, imao je glas kao on,

ali nije se ponašao kao on.

S djevojkom je?

Kako priča završava?

Završava tako što si shvatila zašto se sve dogodilo.

Način na koji se dogodilo.

Dođi. Imamo posla.

Mislim da je vrijeme da se zaputiš kući.

Oprostite, gospodine Lambert. Ja sam kriva. -Sumnjam u to.

Adrien.

Nemoj ići. -Sve je u redu. Pretrpi to.

Izdajico. -Zaljubljeni kretenu.

Tvoja zaljubljenost u malog Lamberta.

Tata, on me usrećuje.

Kad mi se obraća i kad me gleda, ne vidi obrazovanje niti status.

Vidi me i voli me. -Prestani.

Nemoj plakati. Ako si pogriješila,

ako si obećala nešto što nisi trebala, sredit ćemo to.

Mama, ne razumiješ. Vrijedan je. Jest.

Postoji li nešto što bih trebala znati?

Naravno da ne.

Otkad si počela razgovarati ovako, više te ne prepoznajem. -Harolde.

Što god učinio ili rekao to neće promijeniti.

Morat ćeš se pomiriti s time.

Nije za tebe.

Ne pripada ovdje.

Kao i moja majka?

Vjenčati se s njom bilo je nešto najsebičnije što sam ikad učinio.

Volimo se.

Voljeli smo se tvoja majka i ja. Nije bilo dovoljno.

Ne poznaješ Louise.

Ne, ali znam što život i rad na farmi učini ženi.

Biti vjenčan s čovjekom poput mene. Čovjek koji ćeš postati.

Uništava ih malo po malo.

Isprva to ne primijetiš.

Onda ih više nema.

Pustit ćeš je ako je voliš.

Ne mogu. -Možeš.

Ne. Stvarno ne mogu.

Moram li razgovarati s njenim ocem?

Sigurno nisi zet kojeg je htio imati.

Učini što želiš. Neće ništa promijeniti.

Adrien.

Adrien.

Adrien.

Ispričavam se, gospodine. -Ne sada.

Imate li vremena, gospodine?

Laurentz?

Poručniku Von Rauch naredili ste da belgijske zarobljenike odvede zapovjedniku u Steinerov logor.

Pogubio ih je.

Ratujemo.

Nisu to obični zarobljenici, gospodine.

Muškarci, žene, djeca.

Sve zbog jednog civila, mlade žene koja je tek postala punoljetna.

Što je ovo? Malo opijanja?

Pozdraviš višeg časnika, poručniče.

Večeras ideš izviđati.

Ne brini se. Ovo je posljednje.

Zar te nisam odgojio da budeš gospodin? -Jesi.

U ratu i miru. To je izbor.

Možemo poštovati naše neprijatelje. -Dopustit ćemo im da nas ustrijele u leđa?

-Ili možemo biti nepotrebno okrutni.

Danas je poginuo jedan moj čovjek. Zamalo su pogodili i mene.

Štitili su ono što su mislili da je njihovo.

Čuo sam

da si naredio svojima da ubiju civile.

Bili su buntovnici. -Ne, bili su žene i djeca.

Rat ima pravila.

Tvoje odluke i izbori dovode nas u opasnost.

Učinio sam što sam morao da spasim živote i ponovit ću to.

Moraš prestati s time prije nego što ode predaleko.

Prekasno je za to. -Nisam te čuo.

Rekao sam, kakvog to smisla ima? Pozvat će me u vojsku i poginut ću.

Svećeniče, istina je da car dolazi? -Ne, Camille. Ne car osobno.

Liječniče.

Louise.

Leonard.

Razmišljao sam o liječnikovom novom autu. -Da.

Lijepi i novi. Ima dovoljno veliku staju za auto,

ali ipak ga parkira ovdje na trgu.

U slučaju hitnih slučajeva, kaže.

Želim ti pokazati nešto. -Sada? Imam posla.

Nedjelja je dan odmora, Leonard. -Možda za tebe.

Čuo si što se sinoć dogodilo? Pucnjava na cesti prema Bruxellesu.

Netko je možda lovio zečeve.

Ljudi napuštaju sela. -Da, bogati.

Siromasi su prepušteni sami sebi.

Kuda idu? -Većinom u Francusku.

Zašto bi netko napustio dom? -Zato što su prestrašeni.

Svi smo. Ne vidiš li?

Što ćemo ako se Nijemci pojave?

Odakle ja dolazim, opiremo se i uzvraćamo.

S čime? Lovačkim puškama i vilama?

Ili možemo prebjeći u Francusku.

Možeš to učiniti, ali ja ne mogu. Ne mogu ostaviti farmu.

A djeca? -Nisam dijete.

U pravu si. Dovoljno si star da se boriš.

Ali nisam dovoljno star da radim što želim.

Mlad je, Leonard.

Mogu li dobiti jednu? -Djevojke ne puše. -Ova puši.

Budale.

Vjerujem da su bili isti u tim godinama.

Vjerojatno te sažalijevaju. I ja te sažalijevam.

Ja tebe sažalijevam.

To je najljepši osjećaj na svijetu.

Osjećam se nepobjedivo. -Ne izgledaš tako.

Što se dogodilo?

Gdje su drugi?

Samo smo mi preživjeli. Naletjeli smo na belgijski vod, gospodine.

Što se to događa?

Trebao si biti ondje i zapovijedati.

Okupi ljude. Krećemo.

Ići ćemo za njima. Nisu otišli daleko. -Što je ovo?

Previše si pijan da vodiš ljude. Previše pijan za svoj posao.

Narednik Schultz je sposoban čovjek.

Zbog tvoje arogancije i samodopadnosti

brojčano smo nadjačani. Shvaćaš li?

Eno Leonarda.

Posjećuje svećenika Michaela. -Došao je razgovarati o svojoj napaćenoj duši.

Bilo je i vrijeme.

Dođi.

Sjećaš se ovoga? -Teško ću zaboraviti.

Kad Nijemci dođu ovo će biti najsigurnije mjesto za sakriti se.

Zašto mi to pokazuješ? -Ljudi ti vjeruju, Leonard.

Očekivat će da ih vodiš.

Mogu očekivati koliko žele. Nikoga nigdje neću voditi.

Gledaj. Nitko ne zna da je ovo ovdje.

Nije ni čudo.

Koliko su stare?

Kad su zadnji put očišćene? -Ne znam. Ne razumijem se u oružje.

Zato sam ti htio pokazati da su ovdje ako dođe do toga.

Ako dođe do čega?

Koga da pitam? Liječnika?

Gradonačelnik i većina župljana već su otišli.

Nema nikoga drugoga.

Ljudi su uvijek zadnja nada.

Ljudi te poštuju, Leonard. Iako ti to ne znaš.

Ne mogu ja to. -Tko će onda moći?

Lijepo izgledaš gore. -Kao supruga pjesnika?

Kao gospođa Lambert. -Što? Sad se ženiš? Malo je prerano.

Nemoj reći tati. -Što imam od toga? -Šutnju.

Inače ću te baciti u najdublji dio jezera i držati te ispod.

Dobro. Nije me briga što ćeš mi učiniti

niti ti gospođice umišljena. -Usuđuješ joj se tako obraćati?

Johanna.

Tata, Louise i Adrien će se vjenčati.

Tata, gdje si?

Vjenčat će se, tata.

Zbog čega treba biti uznemirena? -Misli da te gubi.

Ne bi trebala biti ovdje. -Donijeli smo sijeno, Leonard. Trebala mi je pomoć.

Nigdje ne ide. -Adrien, nemoj stvarati problem.

Nije vrijeme za to. Trebala bi biti kod kuće s obitelji.

Mi smo njena obitelj.

Ti si njena obitelj.

Bože. -Čekaj.

Ne. Tata. -Pustite je. -Ne.

Tata.

Pustite je. Plašite je.

Možete li reći svojim vojnicima da puste moju kćer?

Nismo došli ozlijediti te niti tvoju obitelj.

Ne. Prestani.

Sve je u redu. -Boli me. -Neka dođe meni.

Ovo je tvoja farma? -Jest. -Lijepa je.

Koliko je velika?

Johanna, budi mirna. -Boli me. -Smiri se.

Uzet ćemo samo što trebamo. Moji ljudi trebaju vodu i zalihe.

Kad bolje razmislim, mislim da ću zaklati tvoju svinju.

I uzet ću konja.

Ne mogu to dopustiti.

Želiš da tvoja djeca odrastaju bez oca?

Ne. -Molim vas.

Laurentz, spusti pištolj.

Znaš, možda, samo možda,

možda ću uzeti djevojku. -Ne.

Zaboga, zašto?

Pusti ga. -Adrien.

Ne. -Nemoj to raditi.

Žao mi je. Mlad je.

Adrien.

Sve je u redu.

Tata.

Ne, Adrien. Tata.

Umri.

Tiho. Moramo biti tihi.

Želiš se igrati sa mnom? -Poručniče, povuci se.

Povuci se, poručniče.

Da. Povući ću se.

Bježi. -Idi.

Bježi.

Makni se.

Gospodine.

Jesi li poludio? -Umalo mi je slomio nos.

A djevojka?

Bila je pogreška. -Što se dogodilo s tobom, Laurentz?

Kako si postao takvo čudovište? -Nisam čudovište.

Vojnik sam.

Uvijek sam znao da si sposoban za ovako nešto.

Nadao sam se da ćeš me razuvjeriti.

Mislio sam da te mogu zaštititi od samoga sebe.

Gospodine. -Kad dođemo u Reims bit ćeš oslobođen zapovjedništva.

Oče. -Poštedjet ću te poniženja na vojnom sudu

tako što ću ti dopustiti da odstupiš sa službe.

Znaš da si oduvijek bio sentimentalna budala

i zbog tebe ćemo svi poginuti. -Ti si sramota za našu državu.

I za našu obitelj.

Leonard, dobro si? Što se dogodilo?

Leonard. Što se dogodilo?

Ubili su mog sina.

Onda su ubili moju kćer.

Ustrijelili su ga preda mnom.

Ništa nisam učinio. -Gdje je Louise?

Pusti ga. -Bila je kod tebe?

Harolde. -Gdje je?

Zaboga. -Reci mi gdje je? -Ne znam.

Leonard, gdje su Nijemci?

Ne znam. -Ubili su Adriena i njegovu sestru.

Harolde, gdje je Louise?

Potražit ću je. Vrati se unutra. Zaključaj vrata.

Nemoj nikome otvarati dok se ne vratim.

Ne.

Ne.

Zaustavi motor.

Pokaži mi ruke.

Nisam naoružan. -Odakle si došao?

Iz sela. Moram pronaći kćer.

Ima li vojnika u selu? -Nema.

Gospodine.

Otpratit ćemo te natrag.

Moram pronaći... -Odvest ćeš nas u grad.

Nećeš reći ni riječi.

Hej. Johanna.

Hej. Sve je u redu.

Sve je u redu. Živa je.

Louise, živa je.

Hajde.

Dobro. Louise, moramo je odvesti tvom ocu.

Hajde.

Sve je u redu. Bit ćeš dobro.

Leže gdje su pali. -Vratit ćemo se i pokopati ih kad ovo završi.

Ponestaje nam vremena. Moramo odvesti ljude na sigurno.

Neće nas dirati. Civili smo.

Možemo se boriti protiv njih. -Ne. Ne možemo ugroziti druge živote.

Leonard. -Skrijmo se u polja. Nije li to najsigurnije?

Nećemo. Ništa neće učiniti. -Žele vodu i hranu. To je sve.

Trebamo braniti svoje domove.

Ako ćemo umrijeti, bolje nam je da umremo časno.

Nitko neće umrijeti. -Već su umrli.

Teško su naoružani. Nije ih briga. Vjerujte mi.

Nicolas, drugi će umrijeti.

Možete se skrivati, ali ja ću se boriti.

S čime? Sa svojim mesarskim noževima? Sa starim oružjem? Dođite.

Što se događa? -Prokleti gadovi dolaze.

Idemo na sigurno. Dođite s nama. -Ne mogu ostaviti majku. Bolesna je.

Zaključaj vrata. Zabarikadirajte se.

Imate li oružje? -Imam. -Dođi. -Pratite nas.

Ovuda. Uđite. Dođite.

Svi uđite. -Hajde. -Peter.

Idi dolje, Leonard.

Ne ideš s nama? -Ostat ću u crkvi za svaki slučaj ako je netko ostao.

Onda ću doći za vama.

Budi snažan, Leonard.

Koliko ćemo biti ovdje? -Ne znam.

Louise.

Sve je u redu.

Sve će biti u redu.

Što je?

To je... Moj otac.

Netko im je rekao da dolazimo.

Gospodine, nisam ja. -Znamo. Ne moraš se bojati, liječniče.

Ako bude snajperista, prvi ćeš znati.

Miroljubivi su i nenaoružani. To su samo civili.

Izlazi.

Izađi iz auta.

Schultz, postavi ljude na svakom uglu. Odmah.

Pazite na snajperiste.

Stanite po jedan na ugao. Idemo.

Pazite na snajperiste.

Žao mi je.

Tvoj auto je sada naš.

Gdje možemo nabaviti još goriva?

Laurentz, idi s njim.

Odmah.

Povedi Schultza.

Pusti ga. -Spusti pištolj.

Brigitte, zaboga. Spusti oružje.

Ne želim je ozlijediti.

Gdje je moja kćer?

Spusti oružje.

Ne želim ozlijediti vašeg supruga.

Brigitte. -Zasjeda.

Ne.

Ne.

Doveo si nas u zasjedu. -Ne.

Ti si iz otpora?

Morao sam razgovarati s njom.

Što se događa? Gdje je Schultz?

Ostavi se toga, oče. Ovaj je moj.

Prestani. Molim te.

Sine.

Nema potrebe za još ubijanja.

Reci mi tko je vođa otpora i neću.

Ovo je selo. Nitko vas neće ozlijediti.

Laurentz, prestani.

Nema otpora, Laurentz. Sve je u redu.

Nema otpora.

Tko je vođa?

Želiš umrijeti? -Rekao sam da ne znam. Molim vas.

Molim vas. -Trebam ime. Daj mi ime.

Imam kćer, gospodine.

Glasnije. Reci njegovo ime.

Imam kćer. -Tko?

Pitat ću te još jednom. Daj mi ime.

Lambert. -Glasnije.

Farmer Lambert.

Vas dvojica. I vi. Idite ondje. Pretražite svaku zgradu.

Nije me briga koga ćete ubiti da ga pronađete. Samo ga pronađite.

Sad nemam ništa za izgubiti. Zar ne, oče?

Tiho.

Leonard.

Leonard.

Ne poznaju grad.

Zadržavat ćemo ih do mraka. To neće biti dugo.

Odupri se, starče.

Spremni ste?

Razdvojit ćemo se kad izađemo. Nemojte bučiti dok se ne vratimo.

Otvaraj.

Tu je.

Stani.

Pogodi ga.

Prozor.

Bože.

Ne sada.

Weber, crvena vrata. Drugi kat.

Skloni se, oče.

Odlazimo. -Ne odlazimo dok ne nađemo farmera.

Neću dopustiti da moji ljudi ginu kao riba u bačvi. -Oče.

Barem jednom me poslušaj.

Ovo je neprihvatljivo.

Uperit ćeš pištolj prema meni, sine?

Tata. -Ne.

Sagni se.

Louise.

Louise.

Imala sam joj priliku reći, a nisam.

Bit će dobro. Nije pogodio organe.

Krvarenje je prestalo za sada.

Johanna.

Ja sam. Tata. -Gdje si bio?

Bio sam u kući djeda i bake.

Mama je bila ondje? -Bila je.

Mama je bila ondje.

Moramo ići. -Hajde. -Mogu hodati.

Louise, uzmi medicinske zalihe koje pronađeš.

Hranu i vodu. Sve što možemo nositi. -Da.

Otići ćemo do rijeke. Stabla će nam biti zaklon.

U crkvi ima ljudi. -Leonard, što više ljudi, to veći rizik.

Idu s nama.

Bog mu blagoslovio dušu. Ustrijelili su Enza.

Netko dolazi.

Svi su spremni? -Johanna.

Ona je čudo svećenika Michaela.

Idemo u Francusku. Bit ćemo na sigurnom. Znamo put.

Bit ćemo kao patke ondje. -Ako ostanete, svejedno ćete umrijeti.

Odmah moramo krenuti. Dođite.

Ne idete? -Ovo je naš dom, Leonard. Ostat ćemo.

Krenite.

Ne želimo vam zlo, gospodine.

Spusti je.

Gdje je farmer?

Koji farmer? Ima ih mnogo, gospodine.

Gdje je on? -Ne znamo.

Gdje je farmer?

Idu u Francusku.

Molim vas. Nemojte.

Molim vas. Nemojte.

Gospodine.

Farmer ide u Francusku.

Želiš li ići za njim? -Naravno.

Naređeno nam je da se pridružimo bojni.

Želiš li objasniti Schultzovom ocu zašto nisi uhvatio njegovog ubojicu?

Ubila ga je liječnikova supruga.

Farmer je odgovoran za sve ovo. Znaš to.

S tim čovjekom i njegovim ljudima pozabavit ćemo se kasnije.

Mi, a ne ti. Razumiješ li?

Savršeno.

Što god da se dogodi, odreći ćeš se službe.

Kako želiš, oče.

Žao mi je. -Zbog čega?

Trebali smo više šetati. Trebao sam se bolje truditi.

Hej. Ima dosta vremena za to.

Stisni moju ruku.

Bog nam je dao svoj duh, a ne strah,

već snagu, ljubav i samokontrolu.

Zadrži to.

Sve ovo sam trebao predvidjeti.

Sve. -Nema ničeg sramotnog u tome.

Samo se osjećam kao budala. -Budala zbog koje smo nas troje sigurni.

Moja budala.

Moramo je odvesti u bolnicu.

Večeras ćemo se odmoriti ovdje.

Makni se. Ne mogu disati. -Tko si ti? Zašto nas pratiš?

Odgovori. -Samo sam gladan. Tražio sam hranu.

A puška? -Bježim od Nijemaca. Molim te.

Miči se. Ubili su moje roditelje.

Dođi.

Idemo prema francuskoj granici. Možeš poći s nama.

Ti si u otporu? -Ne. Samo sam farmer.

Odakle ti ovo? -Adrienova je.

Od mog sina.

Nijemci ratuju istočno odavde. Prošao sam kraj kola tražeći hranu

nedaleko od njihovog tabora. Sačmarica je bila iza.

Moj konj i kola.

Idem po njih.

Znaš da ne smiješ. -Brže ćemo doći u Francusku. Johanna će imati veće šanse.

Konj i kola će upola smanjiti putovanje. -Teško su naoružani.

Ne žele poginuti. Ovo je naša najveća prilika.

Krenut ću u cik zore.

Ostat ćeš s nama? -Da.

Zovem se Leonard. Ovo je moja kćer Louise.

Htio sam ti zahvaliti zato što si spasila Johannu.

To je bio Fergal.

Samo sam bila ondje. -Ne. Više od toga. Bila is hrabra.

Suosjećajna. Učinila si to jer voliš mog sina.

Jesam. Vrlo.

Voljela bih da su moji roditelji znali. Za sve sam kriva.

Trebala sam... -Sve si učinila ispravno.

Ponosili bi se tobom kad bi te vidjeli hrabru.

Ponosio sam te tobom.

Jeste li smislili ime?

Da. Jesmo.

Ako bude djevojčica,

ime tvoje supruge. Elise.

Ako bude dječak,

želim ga nazvati Adrien.

Misliš da ćemo preživjeti? -Moramo.

Zbog sebe i njih.

Sanjariš.

Sve to krvoproliće,

ali šuma ostaje ravnodušna.

Pogledaš gore i vidiš čisto nebo

tako beskrajno udaljeno od zemaljskog života.

Pogledaš dolje i vidiš kako se svijet sam uništava.

Svu ljubav i nadu uložimo

u taj krhak, čudotvoran život. Zbog čega?

Pogledajte.

Nemoj, Leonard.

Da bi ratovali

i poginuli od zalutalog metka u tuđem ratu.

Ne želim ratovati.

Želim ostarjeti. Živjeti u miru.

Ne možeš živjeti u miru

ako ne povjeruješ u njihove laži. -Koje laži?

Da nam je suđeno mrziti se.

Vidjeti najgore u duši drugih ljudi.

Kreni.

Oče.

Možda je zbog toga taj čovjek pustio Leonarda.

Da učini što je ispravno.

Oče.

Ne.

Odmorila si se? -Malo, ali dobro sam.

Kako si ti? Ozlijeđen si? -Nisam.

Ubio sam njihovog zapovjednika. Oca.

Sin će nas potražiti. Neće prestati. -Moramo dalje.

Natovarite kola.

Hvala.

Vidio si čovjeka koji je ubio Adriena?

Vidio sam.

Ubit ćeš ga?

Laurentz, zašto te je tama obuzela?

To je zbog opijajućeg poziva moći?

Otrov okrutnosti ulijeva se u tvoju dušu.

Stojiš ispred mene, moj sine, ali ne poznajem te.

Taj nevini dječak sa osmijehom u očima je nestao.

Zamijenila ga je ljuštura, koju pogoni mržnja.

Moramo stati nakratko. Johannina rana se otvorila.

Mislim da je to zbog kretanja kola.

Blizu smo Francuske granice. Što misliš?

Nekoliko sati? -Otprilike.

Onda ćemo nastaviti.

Zašto čekamo?

Neka se približe granici.

Neka misle da su sigurni.

Leonard.

Nešto je ondje.

Henri.

To su oni. Na rubu su šume.

Koliko još do granice? -Sat vremena. Možda više.

Ima vrućicu. Gubi svijest.

Onda ćemo ostati i boriti se.

Koliko misliš da ima ovdje? -Sto litara.

Iskrcajte.

Molim te. Nemoj.

Odvedi Johannu u bolnicu u Parizu.

Idi s njima. Ostani uz djecu. -Mene traži.

Nastavit će dolaziti ne zaustavimo li ga.

Nastavite bez nas ako do zore ne dođemo do granice.

Moraš biti snažna, Louise.

Idite.

Maria. -Brini se za naše sinove. -Bolje ti je da se vratiš.

U napad.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje.

Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.

Ovo je za tebe, sine moj.

Pucajte.

Probijaju se.

Sranje.

Fergal. Nemoj umrijeti. Hajde.

Idemo.

Idemo.

Čekajte. -Thomas.

Dobro si? -Dobro sam.

Gdje su ostali? -Dolaze.

Henri.

Pogođen je.

Ne.

Henri.

Rekao sam da ću se vratiti.

Da se nisi vratio, već sam bila odlučila

da ću brinuti o Johanni, mojoj mlađoj sestri.

Adrien je poginuo za ono što je vjerovao da je ispravno.

Za obitelj se vrijedi boriti i umrijeti.

Hej. -Moj otac je dobro? -Jest.

Svi smo.

Bojao se da će te razočarati.

Kako bi me razočarao? Izabrao je tebe.

Ideš? -Brzo ću. Idi bez mene.

Neću dugo.

Došla si se oprostiti. I mislio sam da ćeš doći.

Brini se za našeg sina.

Brinut ću se za našu kćer.

Uvijek ćeš biti uz mene.

Posvuda.

POSLJEDNJA NADA