Original subtitles

Uhvati ga.

Ako čekate autobus, upravo ste propustili zadnji.

Hvala.

- Trebala bi prestati. - Ovo je posljednji paket.

Oh, da? Koliko ste puta ovo rekli?

- A ti? - To mi je najdraža laž.

- Ozbiljan sam. - Ja kad god mogu.

Zašto to ne učiniš?

Kreativna kontrola.

Nemam priliku biti besmrtan,

najmanje što mogu učiniti je odabrati svoj uzrok.

- Ne znaš o čemu govoriš. - Zašto?

Očito je bolje umrijeti spavajući nego umrijeti od raka.

- Misliš li tako? - Ne znaš?

- Umrijeti, a da to ne shvatiš? - Bez patnje.

Ali ti to ne shvaćaš.

- Zašto baš taj kaktus? - A te naočale?

Idem na maškare.

- Tony Hawk? - Ne.

Djevojka Rocket Power?

- Dijete? - Ne.

Amelia Earhart, naravno.

Zar ne vidiš moj radio i moj avion?

Je li to tvoj avion?

Bilo je zadovoljstvo razgovarati s vama.

- Hugo. - Hugo.

Moram ići sada. Ale će me ubiti ako opet propustim njegov rođendan.

- Da je ovdje rekao bi mi da te pozovem. - WHO?

Ali.

Prisilio bi me na to čak i da ne želim.

- Moram čekati sljedeći autobus. - Natjerao bi me da inzistiram, Hugo,

jer će ta kutija cigareta vrlo brzo ponestati.

I ostat ćeš sam i tužan i bez cigareta čekajući osam sati

žaleći što nisam došao na ovu nevjerojatnu zabavu.

Stvarno, ne mogu. Ne mogu ga izgubiti.

Onda će vam ovo sigurno trebati.

Jer kad se predomisliš.

BOK!

- Još nisi popušio cigarete. - Nisi mi rekao svoje ime.

- Momo je. - Zove se Adolfo.

Drago mi je, gospodine.

- Je li to tvoje pravo ime? - To su mama i tata rekli.

Ali rekli su i da Djed Mraz postoji.

Stoga im ne možemo vjerovati.

- Izgledaju užasno. - Ne možete zamisliti.

Neko sam vrijeme padao na sve njihove zamke sve do jednog dana

sa pet godina rekla sam: Dosta je bilo, dragi moji.

Kao što mi je rekla učiteljica kad me izbacila s nastave.

- I prestao si vjerovati u... - Sve.

Čak i malom Isusu.

- Što, s pet godina? - Vidjelo se da je sve to povezano.

Drago mi je da si došao.

Da Aleu čestitam rođendan.

Evo ga.

- Strašna Momo!

- Ovo je Hugo, a ovo je Adolfo. - Sretan rođendan, Ale.

Jako sam sretna što si došao. Piće?

- Ne, hvala, dosta mi je. - Hajde, rođendan mi je.

- Da, hajde, rođendan mu je, James. - Zove se Hugo!

- Ali on je prerušen u Bonda, Momo. - Da! Istina je!

- Mislio sam da si ti onaj iz "Mad Men." - Ne, ovo nije maska.

- Pa tko bi ti trebao biti? - Ne, ne, stani, stani.

Želim pogađati, čekaj. Hm, tko bi ti mogao biti?

Tko nosi haljinu? Specijalni agent.

- Daj nam savjet. - Idem na sprovod.

- Idite na sprovod. - Sprovod?

- Vau. Ide na sprovod! - "Četiri vjenčanja i sprovod?"

- To je to! - Ah, mislim da jesam.

Želiš li plesati

- Nije uopće loše. - Zapravo, jako dobro izgledaš!

Ne mogu ovako na sprovod.

Pivo? gdje si

jesi dobro

Vas?

Što je to?

"Pronađi novi dom za Adolfa."

Tata mi je ostavio samo ovo.

Je li ovo njegov sprovod?

Sama.

- Sada ti. - Ne, ne želim vrištati.

- Poslije ćeš se osjećati bolje. - Dobro sam.

Sef?

U redu.

Ali nemoj sve držati unutra ili ćeš popiškiti zeleno.

Prvi put kad sam pročitao kartu,

Mislio sam da je Adolfo pas,

ali pas se zvao Toby, ili se barem tako čini.

Krava.

Žao mi je

Ne brini, bilo je sranje.

Bio je tvoj tata.

Dođi, skoči sa mnom.

Što se toga tiče, leopard je boja koja vam odlično stoji.

- Leopard nije boja. - Apsolutno da, naprotiv.

- Ne, leopard print je uzorak. - Tko si ti Sudac za boje?

- Ne. - Pa?

- Studio za dizajn. - Stvarno?

Industrijski. jesi li

- Što? - Što to radiš?

- Ja sam pilot. - U stvarnom životu?

Ne.

U stvarnom životu bio sam u zajednici za oporavak, danas sam izašao.

Hugo, moramo skočiti zajedno da odemo više, u redu?

- U redu. - Pa.

- Jedan, dva... - Trebala bi to učiniti.

- Pronađite novi dom za Adolfa. - Što to govoriš?

Zašto? To je posljednja želja tvog oca.

Pomoći ću ti.

Stavi svoje stvari u moj ruksak.

Kamo idemo

Ne znam, da si kaktus, gdje bi volio živjeti?

U pustinji.

Znao sam da je tvoj odgovor dosadan.

Zašto? Da ste kaktus, gdje biste živjeli?

U zgradi u kojoj sam prije stanovao. Na terasi se nalazi prekrasan povrtnjak.

Da sam kaktus, sigurno bih volio živjeti tamo.

A onda mogu dobiti svoje stvari natrag. I savršeno je jer tamo nema nikoga.

Tako izbjegavam neugodne razgovore između bivših sustanara.

O čemu ste ti i Ale razgovarali?

On mi je dao ovo.

Čuvat ću ga kao simbol našeg prijateljstva.

Za sjećanje na lijepa vremena koja smo dijelili.

Možda ti je tvoj otac želio reći istu stvar s Adolfom.

Ali Adolfo ima trnje.

- Kako ti to uspijeva? - Što?

- Idi na skateboard. - Svatko to može.

- Ne znam. - Naravno da želim.

- Uvjeravam vas, ne mogu. - Vidimo.

- Ne želim ti razbiti avion. - Ne brini, nećeš ga slomiti.

- Ne možeš znati. - Mora da si stvarno impresivan.

Ako vas želi impresionirati, u redu je.

Dobro, ali nemoj se previše truditi jer je ovaj skateboard poklon.

- Čiji? - Nečiji.

Izgleda kao dečko.

- I ovo se čini kao pitanje. - Nisi mi odgovorio.

Nisi pitao.

Mogu li te još nešto pitati?

Zašto si me pozvao na zabavu?

Da te otmu.

- Lažni odgovori se ne računaju. - da

Da, oteo sam žrtvu. Ponavljam, oteo sam žrtvu. Kraj i van.

Je li ti dečko bio na zabavi?

Osjećao sam da ti treba društvo

a Adolfo nije izgledao zainteresiran za razgovor s tobom.

- Mislim da mu se ne sviđam. - Kaže da si pomalo dosadan.

- Je li ti Adolfo rekao? - Da, prije, kad nisi slušao.

Prokleti bezobraznik.

Mislim da bi mu trebao dokazati da nije u pravu.

Ovo je vaša prilika.

- Bojim se. - Možeš ti to.

- Kojom nogom guram? - S tim. Ili s drugim.

Ne, čekaj, promijenit ću.

Momo, to je to! Sad da, to je to!

I kreni!

- Momo, to je to. - Da! Dakle, idi!

Wow! Mislio sam da ti to ne možeš.

- Pazi na rupu. - da

- Kamo ideš? - Na ulazu.

Ali ovdje je.

Gdje?

- Zar nemaš vrata? - Da, ali nemam ključeve.

Može li nam netko otvoriti vrata?

Leo sada radi noću, nema ga.

Je li Leo cimer o kojem ne želite razgovarati?

- Jesam li to rekao? - Ozbiljno?

Bivši cimer, bivši dečko, to je u biti ista stvar.

- Ne. - Pa, skoro.

- Nimalo. - Možemo li doći gore za vas?

Ne.

Čekaj, ovdje sam.

- Što to radiš? - Želim te podići.

- Šališ se, nadam se! - Ne.

- Momo. - Što ima?

Ne možeš to učiniti.

- Momo. - Nazivaš me slabićem?

Ne, ali ja sam veći od tebe.

- Hoćeš li se kladiti da to mogu? - Deveta. To nije utrka.

Pa zašto si tako uplašen? hajde

- Čekaj. - Ne, prestani. Ne možeš to učiniti.

Pomoći ću ti, u redu? Ovdje.

U redu.

Prevario si me!

Sjednite, bit ću brz.

Tip?

Momo, jesi li dobro?

Bacio je moje stvari, taj idiot.

Želiš li da ti pomognem?

Samo želim kameru, mora biti ovdje.

Evo ga Pogledaj, gore je.

Shvaćate li?

Ne, previsoko je.

- Popni mi se na ramena. - U redu.

Jedan dva tri.

Sranje!

Je li Leo tamo?

Ja ne znam

Zar nisi rekao da je na poslu?

- Je li ti slobodan dan? - Mene pitaš?

Pozdrav, Mango!

Mango!

Nedostaješ mi, bucmasto.

Ne bih ga ostavio ovdje.

- Zašto ne? Ovdje bi imao prijatelje. - Čak i previše.

Leo pokušava, ali ne može se pobrinuti ni za što.

- Je li to to, zar ne? - Što?

- Što radite u stvarnom životu. - U stvarnom životu?

- Da, je li to to? - Trči na krov.

Čekat ću te gore pužu.

- Ideš li gore? - da

- Oprostite. - Nema problema.

Čekati.

Zašto to imaš?

Leo.

Što si još ukrao, kopile jedno?

- Što radiš s mojim stvarima? - Pomažem Momo.

Tip.

- kako si Je li on dobro? - Da.

- Vjeruješ li ti ili je on dobro? - Nisam siguran.

- Žao mi je. - tko si ti

Moje ime je Hugo.

Reci Momo sljedeći put da me nazove.

I... tako mi je žao zbog nosa.

Bravo! Zadnji si došao, pužu.

- Ne računa se. - Zašto?

- Leo. - Što znači?

- Sreo sam ga u liftu. - Je li ljut?

- Mislim da je zabrinut za tebe. - Što se dogodilo?

- Smatrao me lopovom. - Nije istina.

Ne mrdaj. Što?

- Nema filma. - Kako znaš?

- Kako radi? - Čekaj, da vidim.

Tip.

Želiš li da ga držim?

Hej, znaš što je bolje od vrištanja?

Ne.

Moj omiljeni sport.

- Ne voliš sport. - Ali ovaj, da.

Malo je poznata jer se igra samo u Luksemburgu.

Zove se...

Uzmeš zelenu salatu, baciš je i poslije će ti biti bolje.

- Što ako ne uspije? - Uvijek upali.

- Da vidimo jesi li u pravu. - Jeste li spremni?

- Apsolutno da. - Onda kad izbrojim do tri. Stani tamo.

Jedan, dva...

- Ne vjerujem! - Gdje je nestalo?

- U susjedovoj kući. - Ne, to nije istina.

Umjesto toga, da. Jesu li ozlijeđeni?

Zelena je salata, ne boli.

Sakriti!

Spusti se ili će te vidjeti.

Ne mogu sve pokvariti prve noći, Hugo.

Nećeš ništa pokvariti.

- Jeste li čuli? - Što?

Što je Adolfo rekao.

Nije ništa rekao, ti si lažljivac.

Onda mi ne vjeruj.

U redu, reci mi što je rekao.

Ne ostavljajte ga ovdje jer se boji susjeda.

- Idemo? - Gdje?

Tražim novi dom za Adolfa.

U redu.

WHO?

Osjećao bi se usamljeno.

Previše nepristojno.

Previše kiča.

Ovdje je previše buke.

Previše je tiho.

- Ovdje? - Previše je lažno.

Krist?

- Pogledati? - Ne, zaboravi.

Da? Da, znam, Adolfo.

Adolfo kaže da nikada nije sreo nekoga tako kukavičkog.

Reci mu da nikad nisam sreo nekoga tako agresivnog.

Ti mu reci, bolje je.

- Hajdemo. - Jedan, dva...

Zašto nisi rekao "tri"?

Želite li malo tacosa?

Oni su najbolji.

- Lijep pozdrav. - Zdravo, dobra večer.

- Možete li mi dati dva goveđa tacosa? - Svakako.

Zašto to radiš, Hugo?

Zašto koristite taco poslužitelje?

Ja ne znam

ništa ne razumijem.

Rekao sam da mi je jako žao jer Adolfo ne može jesti.

Da jadničak.

Jeste li kojim slučajem pali na ispitu iz mimike?

Ne. Nikad nisam volio te obiteljske igre.

- Što se dogodilo s vašim djetinjstvom? - Što se dogodilo s vašim filterima?

Filteri su za cigarete, a ne za ljude.

Kad sam bila mala voljela sam raditi razne stvari.

Koje stvari?

Čitaj, crtaj.

Izrada origamija.

Jako ste čudni.

Nemojte mi vrijeđati djetinjstvo, kad sam imao pet godina vjerovao sam u Djeda Božićnjaka.

Ne, siguran sam da si rođen već star kao Djed Mraz.

I ti, kćeri đavola.

- Istina ili izazov? - Istina.

- Koja ti je najdraža boja? - Onaj crveni.

- Omiljeni broj. - Njih dvoje.

- Pismo. - X.

- Koju laž najčešće ponavljate? - "Ha ha ha"!

Omiljeni emoji.

Koji? Koji?

Zašto želiš otići?

- Ne želim. - U to vrijeme?

- Moram ići na sprovod. - Kako ti se zvao tata?

- Guillermo. - Guille ili Memo?

Guillermo.

Koja mu je bila omiljena pjesma?

"Žuta podmornica".

Zašto si tako ljuta na njega?

Ja nisam

Jeste li se svađali?

- Nismo razgovarali jedno s drugim. - Zašto?

Ja ne znam

- Zašto ovo radimo? - Sjećamo se Guillerma.

- U autopraonici? - Ovo je žuta podmornica.

I dalje mi nije jasno zašto mi plaćaš da mi perem taksi kad je već bio čist.

- U čast svog oca. - Ne razumijem.

- Upravo je umro. - A kakve to veze ima?

Ništa, zapravo.

Bolest ili nesreća?

Još jedan slučaj kreativne kontrole.

Pucao je sebi u glavu.

Oprostite.

Nisam htjela piškiti zeleno.

Predozirao sam se.

Boli li

Leo je bio taj koji me pronašao.

Da nije bilo njega...

ja ne znam

- Ozbiljno, praonica? - Ozbiljno.

Mislim, misliš da je pustinja loš dom za kaktus, ali...

Je li praonica dobra ideja?

Ovo nije za Adolfa, idiote, to je za tebe.

Ne možeš ići tako obučen na očev sprovod.

- Jajoglavac. - Što?

- Tako se zove knjiga. - Zaista?

Uistinu.

- Hej, da ti kažem tajnu? - Jesi li jajoglavac?

Ne, ali kad sam bio mali glava mi je bila tako velika

da sam nosila samo košulje na kopčanje jer mi one s uskim ovratnikom nisu pristajale.

- Ma daj, to nije istina. - Da! zapela sam.

- I tata me ismijavao. - Znam da to nije istina.

To je istina.

U redu, okreni se. Stanite uspravno.

Podigni lice. Manje.

Sad se okreni.

Podignite ruke.

Štoviše.

- Izgledate identično. - Daj da vidim.

Čak ni u snovima.

Ejla ti i dalje nije dala da ga skineš.

Znate li kakve biljke vole?

Sunce.

Glazba.

- Reci mi što još ima. - Gdje?

- U ovom baru. - Samo glazba.

- Reci mi istinu. - Zašto misliš da postoji nešto drugo?

Javi.

- Još jedan bivši dečko? - Ne.

- Vaš muž? - Ne.

Prijatelj u kojeg ste potajno zaljubljeni?

Ne!

Pa tko je to?

Ovo je netko kome sam prodao neke stvari koje bih želio vratiti.

- Zašto? - Zato što nisu bili moji.

Što kažeš

Trebao mi je novac.

- Momo vrag. - Javi.

- Leo večeras ne dolazi na posao. - Da, znam.

Da te ne poznajem, rekao bih da imaš nešto za mene.

Možda imam nešto.

Zadnji put kad si došla sve si mi prodala, draga.

Ali ne i svoju dušu. Jer si ga prodao vragu.

- Što želiš? - Želim svoje stvari natrag.

Mi nismo zalagaonica, Momo. A ionako ga nemam.

- Imaš moj radio. - Da, ali nije na prodaju.

Hej, donesi mi par piva.

Ne vjerujem! Kaktus.

- Čini mi se malo suhoparnim, zar ne? - Da, zar ne?

- Hej, prestani! - Natjeraj me da prestanem.

- Prestani, kopile jedno. - Što ako ne prestanem? sta to radis

osjećaš li se dobro

U redu. Predstava je gotova. Vrati se svojim stvarima.

Ale uvijek govori da nije važno što radiš, samo to radi s milošću.

- Što to znači? - Pao si vrlo graciozno.

Hvala.

Drugi.

Za tvoje oko.

Tip.

- Što sam sad napravio? - Sljedeći put ću te izbaciti.

- Krava. - Krava.

O kakvom se kaktusu radi?

- Ne znam, ali zove se Adolfo. - Rodolfo?

- Adolf. - Alfonso.

- Adolf. - Alonso.

Momo, jesi li ovdje?

Momo, gdje si?

- Momo, osjećaš li se dobro? - Odlazi, Hugo.

Momo, što to radiš? jesi dobro

Ti izađi van!

Momo, zar stvarno želiš sve pokvariti prve noći?

- Što te briga? - Ne budi idiot, Momo.

Pusti me na miru.

Ne, ostajem, neću te ostaviti ovdje da se ubiješ. Otvori mi se.

Dobro si prošao s ocem, zar ne? Učini to ponovno.

Nemojte mi zamjeriti, nisam imao ništa s tim.

Hugo, ono što možeš učiniti ovdje neće promijeniti ništa kod njega.

Misliš da ne znam?

Pa koji kurac želiš?

Ništa mi ne duguješ, Hugo.

- Odlazi. - Ne, ne mogu.

Zašto? Otići!

- Zato što sam obećao Alejandri. - Što?

Zamolio me da ostanem s tobom.

Hajde, Hugo.

- Ne treba mi dadilja. - Pogledaj kako se ponašaš.

Jebi se.

Tip.

Jebi se, Hugo, hoćeš li me ostaviti na miru?

Oprostite.

Ne, ne brini, pusti to na miru. Ništa se nije dogodilo.

Nisam to učinio namjerno.

Momo, što to radiš?

Ne protraćite sve što ste učinili.

Znate, nije to tako lako.

Zašto ne?

Ja ne znam

Pokušajte mi objasniti.

Doći?

Pustio si riječi. slušam te.

Koliko god se trudio...

ili koliko dana prođe...

na kraju će mi sutra uvijek biti isto.

I znate što?

Nikoga nije briga.

Tip.

Dakle, želiš odustati?

Jako sam umorna.

Tip.

Imate li upaljač?

Sretan prvi dan izlaska. Zaželi želju.

- Sjećaš li se mog radija? - da

Mislim da ga moram ukrasti.

Koji je tvoj problem? Upravo smo imali jako dug razgovor.

- Možete li mi pomoći? - Naravno da nisam.

Ali to je bila moja želja.

- Želiš me uhvatiti u zamku. - Zašto? Ugasio sam i svijeću.

Od koga si ga ukrao?

Mojoj mami. Bio je od njegove majke.

Momo, ne razumijem zašto mi to radiš.

Stvarno, moram mu to vratiti. Molim te pomozi mi.

Što želiš da učinim?

Ovaj put ćete nadmašiti sami sebe.

Trčanje.

Moj autobus uskoro kreće.

Ti dođi. Imamo još jednu posljednju stanicu.

Daj mi Adolfa.

- Vau! Imate li Tamagochi? - Da!

Moj cimer mi ga je dao kad sam prvi put stigao u zajednicu.

Rekao je da...

briga o tome bio je jedini način da si odvratite pažnju.

Mislio sam da više ne postoje.

Jednom sam pročitao da žive do osam godina.

Hvala.

- Hoćemo li podijeliti posljednju cigaretu? - Da

Jeste li još uvijek ljuti?

Uz čaj?

S tvojim ocem.

Zašto?

Više nije važno.

Mislim da jesam.

Znate li zašto je ovaj radio tako poseban?

Jer pripada tvojoj majci.

Jer ga je kupio u Luksemburgu. Glavni grad.

Kad je bio mlad, jednog dana je otišao na put. I...

Ok, to je jako duga priča, ali bitno je da je bilo uputa...

mala knjiga. Rekao je da to stavim na kanal četiri

- bilo bi ti bolje. - O, da?

- Mogu li vidjeti? - Mala knjiga?

Pokazao bih vam, ali ne biste ništa razumjeli, jer je na luksemburškom.

A tko kaže da bi trebao odgovarati?

Osoba koju preferirate.

Prekasno je, Momo. Sada je mrtav.

Evo ga.

Hugo za tatu. Hugo za tatu.

Kako bi ovo trebalo funkcionirati?

Kao.

Bok, tata. Ja sam, Hugo.

Kako ste?

Dobro sam, dobro sam.

Gdje si Nemoj mi reći, ozbiljno?

Zvala sam te da te pozdravim.

Ali i da ti kažem da mi je žao.

Žao mi je što nisam riješio stvari s tobom prije isteka vremena.

Ne znaš koliko sam puta pokušao. Ali tako je išlo.

Svaki put kad napišem tvoj broj, ne zovem te, ne mogu to učiniti.

Ne mogu razgovarati s tobom jer imam knedlu u grlu i...

Ne mogu ti reći kad je toliko narastao.

Ali ovaj je čvor toliko velik da više ne propušta nikakav zvuk.

I sad kad nisi tu...

Shvaćam da riječi ostaju u meni.

I iako ih ima mnogo, svi su nestali.

Ne trebaju mi ​​više.

Ne mogu ih koristiti da ti kažem da mi nedostaješ.

I čak i kad te mrzim, volim te.

Ali, znaš, tata, sada moram ići.

Propustio sam zadnji autobus. Moram čekati sljedeći.

Ne, nije prošlo loše. Upoznao sam osobu.

Ne, tata, dosta je. hej Sramotiš me.

Vidiš, tata? Zato ti neću ništa reći.

Tata, sad ću poklopiti, u redu?

Ne, da, stvarno, moram ići.

Volim te, tata.

Slušaj, za tvoj kaktus... Našao sam mu novi dom.

Volim te Kraj i van.

Hoćeš li zaliti Adolfa?

Obećavam da ću se pobrinuti za to.

Čuvajte i sebe.

- OK? - Ok.

Što voli raditi?

Voli šetati kad je sunčano.

Što ako ga nema?

Radije ostaje kod kuće i sluša glazbu.

Kakvu glazbu voli?

Sve osim metala.

Oh, da?

Što još, reci mi?

Voli čavrljati.

Što znači...

Zapravo, ne.

Uopće nije dobar u razgovoru. Ali on zna slušati.

Zapravo je najbolji.

Voli da mu se čitaju knjige i da ga s vremena na vrijeme posjećuju prijatelji.

Je li ti on ovo rekao?

Da, rekao mi je te stvari kad ga nisi slušao.

Vrijeme je.

Znam.

Oklreni se.

Hvala.

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

SVRŠETAK

✰ RTNNJ ✰