All language subtitles for One.Strange.Rock.S01E09.Awakening.720p.HDTV.x264-DHD

�ta trebate da bi pobijedili u �ahu?

Strpljenje, pametne
taktike, dosta ma�te.

Izgleda� nervozno.
Ono �to nas �ini ljudima

je ka�asta masa te�ka
1,3 kg unutar na�ih glava.

�ah. Ona nam omogu�ava da matiramo
na�e prijatelje, gradimo nebodere,

i odvezemo nekoliko nas u svemir.

Osam astronauta sa preko 1000
dana provedenih u svemiru

nam mo�e re�i
kako im je to "biti gore"

pomoglo da istinski razumiju
ono �to se de�ava ovdje dole.

Iz svemira imate veliku sliku.

Zbilja vidite ljudsku civilizaciju

ra�irenu ispod vas.

Koliko znamo,
nema ni�eg poput nas u univerzumu.

Jedini razlog za�to
sam u stanju da shvatim

nevjerovatnu slo�enost Zemlje

je zato jer imam nevjerovatno
slo�en mozak unutar moje glave.

Mi smo jedina vrsta na ovoj planeti

koja mo�e stvoriti
realnost u na�em umu

i onda je stvarno izgraditi.

Tokom milijarde godina,

�ivot �ak nije ni imao mozak.

Pri�a o tome kako je
na� mozak evoluirao

na ovom �udnom kamenu

je ona o �ansama,
slu�ajnosti i nemogu�im izgledima.

Pri�at �u vam o
najnevjerovatnijem mjestu.

�udnim vezama,

dinami�kim silama
koje su nas kreirale.

Vrstama sa mozgom
slo�enim kao �to je va� i moj.

BU�ENJE

Ljudski mozak je jedinstven.

Ne samo zbog veli�ine,
ve� zbog mogu�nosti.

Mo�e se suo�iti sa izazovima
koji su opasni, zahtjevni.

Boji� li se pada?
-Ne!

I predivno apsurdni.

Ako pobjedimo, to �e biti prvi
put da pobjedimo na takmi�enju.

Sretno du�ice. Budite brze,
budite spretne, budite hrabre.

Zna� �ta treba raditi moja ljubavi.
-Bravo bebice.

U �paniji,
hiljade se skupljaju svake godine

da prave kulu od ljudi.

Najvi�a koju smo ikad napravili

je bila kula od deset ljudi.

Deseto-spratna kula od
ljudi sa najmla�ima na vrhu.

Upravo tako.

Klaudija i Marina imaju sedam godina.

Morate biti zbilja jaki

i dr�ati se za nekoga.

Ako se pusti�,

poletjet �e�!

Vjerujem grupi

ali tamo su moje k�erke.

Pa sam zbilja nervozna.

Kula pokazuje
najbolje od �ovje�anstva.

Onda kada se udru�imo,

mo�emo posti�i ne�to
�to bi ina�e bilo nemogu�e!

Ljudi su kao nijedna
druga vrsta na Zemlji.

Radimo te stvari koje
mo�da izgledaju besmislene,

ne zato jer smo glupi,
ve� zato jer smo pametni.

I radimo kao jedan.

Ta sposobnost da zajedno
pove�emo svoje umove

koja je postavila curice na taj toranj

je tako�e poslala
mu�karce i �ene u svemir.

Jedan od njih je Leland Melvin.

Biv�i NFL igra�, in�enjer
ma�instva i astronaut.

Jak, pametan, hrabar,

i prili�no nezaustavljiv.

Ali Leland umalo da
nije uspio sti�i u svemir.

Nesre�a na treningu stavila je
njegove snove na �ekanje.

Jedini na�in da stvarno simulirate
svemirsku �etnju na Zemlji

je u bazenu.

Sje�am se obla�enja odijela,
stavljanja nao�ara, obuvanja �izama.

Molim da obavjestite vo�u testa o
bilo kom znaku mu�nine.

Kada krenete dole
u svemirskom odijelu,

morate izjedna�iti
pritisak u u�ima.

Zadnja provjera komunikacija.
�ujete li?

Tri metra ni�e, shvatio
sam da polistirenski blok,

pritisnete ga nosom
da izjedna�ite pritisak,

nedostaje u mojoj kacigi.

Rekao sam �efu testiranja da
poja�a zvuk u mojim slu�alicama.

Trudio sam se da izjedna�im pritisak.

A onda nisam �uo ni�ta
vi�e osim stati�nog �uma.

Izvukli su me iz vode.

Vidio sam kako ljekar ide prema meni.

Dodirnuo je moje desno uho.

Pomjerao je usne,
ali nisam �uo �ta je govorio.

Onda sam osjetio
kako krv po�inje da curi

niz moje lice.

Pomislio sam
"Ne�to stvarno nije u redu".

Bio sam potpuno gluv.

Ne�to �to povezuje moj mozak i u�i

je bilo o�te�eno,

zajedno sa �ansama da odem u svemir.

Ta nesre�a mi je dala
duboku zahvalnost

ne�emu �to sam
uzimao zdravo za gotovo.

Stvari koja nas �ini
onim �to jesmo, na�em mozgu.

Ljudski mozak nas razdvaja

od svih ostalih bi�a na ovoj planeti.

Mo�da izgleda kao kocka �elea,

ali je najslo�enija
stvar u na�em univerzumu.

Unutra je ogromna
mre�a sa 100 biliona veza.

To je vi�e nego �to ima
zvijezda u na�em Mlije�nom putu.

On sadr�i na�a sje�anja.

Na�e osje�aje.

Na�e snove.

Sve ovo zavisi od malih �elija
koje ispaljuju elektri�ne signale.

Ima ih 86 milijardi.

Zovemo ih neuroni.

86 milijardi.
Vau.

Drago mi je �to je
neko drugi brojio.

Ali �ujte ovo,

ve�ini �ivota na Zemlji
je dobro bez mozga.

Govorim o nekim od
zemljinih najstarijih stanovnika.

Neka stvorenja bez
mozga su tako uspje�na,

da ih mo�ete vidjeti
�ak i iz kosmosa.

Na jasnom, sun�anom danu
gledam dole i nekih 1500 kilometara,

vidim organizovan "grad" korala.

Samo sijaju.

Izgleda kao najljep�e
umjetni�ko djelo na svijetu.

Ova eksplozija boja.

Nikad nisam vidio
�ivopisnije boje ranije.

Pomalo je nevjerovatno da su
korali ogromne, nepokretne strukture,

koje uspjevaju bez mozga.

U svijetu bi�a bez mozga,

onaj sa malo mozga je kralj.

Upoznajte ovog mali�u.

Ima vi�e zajedni�kog sa
nama nego mo�da mislite.

Iznutra, on ima neurone,
samo ne toliko mnogo.

Oko 200.

Neka vrsta po�etni�kog kompleta.

Ovo je morska �trcaljka
koja tra�i dom.

Njegovi neuroni rade
jednostavne stvari,

poput detekcije
svijetlosti i pokretanja repa.

Ali stvar je u ovome:

jednom kad na�e pravu stijenu,
njegovi dani plivanja su gotovi.

Ostatak �ivota ostaje pri�vr��en.

Odbaci rep i konzumira neurone
koji su mu pomogli da se kre�e.

Onda izraste u veliku
staru morsku �trcaljku.

Zna�enje izreke "koristi ili izgubi"
di�e na novi nivo.

Pomalo je �udno da kad su se neuroni
razvili, nisu bili za razmi�ljanje.

Koristili su se za jednostavne
pokrete ili kretanje.

Ali jednog dana,
neuroni kao ovi, oni

unutar na�eg mozga su
pomogli stvaranju stvari

kao �to su raketni
brodovi koji idu u svemir,

gradovi i muzika.

Pravljene pokreta repa da se
ne�to pomjeri par centimetara

tra�i svega nekoliko neurona.

Naprednije stvari ipak

zahtijevaju mnogo vi�e.

�ivot treba da
osje�a svoju okolinu,

ili �e u suprotnom
mlatiti okolo u mraku.

Ne postoji ni�ta
slo�enije od ljudskog mozga.

Ali �to je ne�to komplikovanije,

na vi�e na�ina mo�e po�i po zlu.

Nakon moje nesre�e na treningu,

doktori nisu mogli shvatiti
�ta nije u redu sa mnom.

Sve je fizi�ki izgledalo savr�eno,

ali me nisu mogli popraviti.

Bio sam potpuno gluv.

Moj cilj da odem u
svemir je izgledao osuje�en.

Sve o �emu sam mislio
je da li �u ikada

�uti muziku koju sam ponovo svirao.

Muzika je bila veliki dio mog �ivota.

I tako,
kad se muzika vi�e nije �ula...

Tada sam se slomio i po�eo plakati.

Lelandove u�i su bile u redu.

U njima nije bio problem.

Zato jer ne �ujete
samo sa svojim u�ima,

tako�e �ujete sa svojim mozgom.

Tako je sa svim �ulima,

ona povezuju mozak sa
vanjskim svijetom.

I kroz stotine generacija su se
razvijale da odgovaraju tom svijetu,

bez obzira koliko surov bio.

Ovdje mo�e biti i -40 stepeni.

Lovci ovdje �ive hiljadama godina.

Ali da bi pre�ivjeli
pozajmljuju �ula od stvorenja

koje je ovdje jo� i du�e.

Kako si?
-Dobro moj prijatelju!

Ho�e� da igra�?
-Izgubit �e�!

Mi smo lovci sa
orlovima sa planine Altaj.

Ravnica je savr�eno lovi�te.

Malo je mjesta gdje se
lisice mogu sakriti.

Orlov vid je o�triji
nego na� ljudski.

Da vidimo �iji �e orao uhvatiti.
-Moj, naravno!

Orao je kao naoru�ani teleskop.

Mo�e vidjeti lisicu
udaljenu tri kilometra.

Ovdje je to klju�ni alat u
borbi za pre�ivljavanje.

Kreni!

Ali da vidite kao orao,

treba vam vi�e od orlovih o�iju,

treba vam orlov mozak.

O�i isporu�uju ogromnu koli�inu
podataka o svijetu oko nas,

i svi ti �ivotni podatci

trebaju ne�to sna�no da
izvu�e smisao iz njih.

Prosto, ako ste �ivotinja sa o�ima,

trebat �e vam ve�i mozak
nego morskoj �trcaljki.

O�i su donijele prevagu.

Ali to nisu samo o�i.

Stvorenja su morala razviti niz �ula

koja su sva pode�ena da se nose

sa promjenjivom
okolinom planete Zemlje.

Ne samo neplodne pustinje,

ve� i vrlo guste d�ungle,

prepunih okeanskih grebenova,

i �ak ledenih arkti�kih prostranstava.

Planetin promjenjivi pejza�
je igrao zna�ajnu ulogu

u na�inu kako �ivotinje osje�aju.

Ono �to va�i za njih, va�i i za nas.

Planeta je oblikovala i na�a �ula.

To je ne�to �to mo�da ne primje�ujete

dok ne napustite planetu.

Na�a �ula su se razvila
da rade na planeti Zemlji.

Kada ste u svemiru, unutra�nje
uho ne registruje gore i dole.

Tako da va� osje�aj
orijentacije dolazi jedino od o�iju.

Znate ono �udno
osje�anje u dubini stomaka,

kada idete preko vrha na toboganu?

U osnovi sam se
osje�ao tako �itav dan.

Mi smo Zemljani.
To je ono �to smo.

Evolucija �ula u primitivnom mozgu

dozvolila je �ivim stvorenjima
interakciju sa na�om planetom

na na�in nikad vi�en ranije.

Gledaju�i na na�u planetu iz svemira,

mo�ete vidjeti da nije
samo raznolika, ona je dinami�na.

Ponekad se okolina mijenja brzo,

a kada se to desi,
morate se brzo adaptirati.

Kao kad se nivo
mora podi�e bez najave,

i sada si brodolomnik na ostrvu.

Makakiji su odli�ni sa rukama.

Lju�te vo�e, penju se po
drve�u i rade jedni drugima kosu.

Ali na ovim ostrvima rade
ne�to �to drugi makaki ne rade.

Korsite kamenje kao
alat za lomljenje ostriga.

Makaki ih normalno ne jedu,

ali kada su postali
odsje�eni podizanjem mora,

trebali su im novi
na�ini da do�u do obroka.

Nisu ro�eni sa ovom vje�tinom,

pametan majmun
je to morao shvatiti.

To je ne�to �to jedino
slo�eni mozak mo�e uraditi,

ne samo osje�aj i reakcija,

ve� u�enje,

adaptiranje i rije�avanje problema.

To �to makaki mogu
nau�iti slomiti ostrigu

ne zna�i da �e otvoriti
restoran sa morskom hranom.

Samo �ovjek mo�e
napraviti taj mentalni skok.

Kako to da smo mi tako razli�iti?

Majmuni su bili
prvi primati u svemiru,

ali to ba� nije bila njihova ideja.

U stvari, vjerovatno
su bili protiv toga.

Pa kako to da smo mi
majmuni sa velikim idejama?

Dobro, to je duga pri�a.

Pri�a o ne�emu �to
mo�da ne postoji

nigdje drugo u solarnom sistemu,

mo�da ni u univerzumu.

Vatra.

Ja sam poglavicina �ena
odgovorna za svetu vatru.

Ova vatra je direktna
veza sa na�im pretcima.

Ako dozvolimo da se ugasi,
na�i pretci su izgubljeni zauvijek.

Himba pleme odr�ava jednu vatru

generacijama.

Uzimamo pepeo i koristimo
ga da pletemo na�u kosu.

Sa vatrom,
grijemo na�e stijene i biljke,

da stvorimo dim za na� miris.

Vatra je su�tina
na�eg postojanja.

Koliko znamo,
ova planeta je jedina

sa pravim uslovima
da bi vatra mogla goriti.

Ima jedna stvar koju nam
vatra daje iznad svega ostalog.

Sve �to jedemo je kuhano na vatri.

Stavimo meso na veliku vatru

da se dobro skuha i
onda ima dobar ukus.

Kuhanje hrane �ini ne�to

mnogo va�nije od toga
da je se u�ini ukusnijom.

Vau! Imamo vatru,
jesmo li spremni za hranu?

Mi kao ljudi imamo te
mozgove gladne energije.

Veliki komad energije na�eg tijela

mora biti kori�ten
da bi se on odr�avao.

Kuhanjem zapravo razbijamo

�elijske zidove hrane

koja osloba�a mnogo
vi�e nutrijenata i kalorija,

da pomogne nahraniti
na�e velike mozgove.

Jedan od klju�nih
trenutaka u istoriji na�e vrste

kada su na�i pretci pokorili vatru.

U redu, daj tanjire.

Teorija ka�e,
kuhanje nam daje vi�e energije

u svakom zalogaju hrane.

Tako da tro�imo manje
vremena hrane�i na� mozak

a vi�e koriste�i ga.

Poku�ajte pro�i dan
bez upotrebe vatre.

Ne mo�ete zamisliti �ivot bez nje.

Ali mozak koji je pokorio vatru

mo�da se ne bi ni razvio

da nije bilo sile tako mo�ne,

da je stvorila
najvi�e planine na Zemlji.

�ivim ovdje �itav �ivot.

Kao i mladi monasi danas,
i mi smo igrali smo kriket.

Na�li smo neko �udno kamenje.

Izgledali su kao morske �ivotinje,

ali smo znali da more
ne postoji nigdje blizu.

Onda sam shvatio
da je svijet promjenjiv

Fosili nam ka�u da su ove planine,

koje su jednom bile dno mora,
sada pogurane visoko u nebo.

Kada ste u orbiti i
do�ete iznad Himalaja,

skoro vam izgleda da
trebate malo upaliti rakete.

Mo�ete re�i gdje se taj potkontinent

uglavlo u azijski kontinent

i podigao gore planine.

Ova kolizija izme�u glatke ravnice

Indije i ovih �vrstih,
izgu�vanih planina,

je kao da gledamo
super usporeni sudar voza.

�to dalje idete,
mo�ete vidjeti ove zajedni�ke teme

na koji je na�in planeta formirana.

To su sile kao �to su
ove koje �e transformisati

svaki pojedini ugao na�eg kamena

u kolijevku �ovje�anstva.

Velika rasjedna
dolina u Isto�noj Africi

je nekada bila bujna
zelena �uma, raj za majmune.

Ali se zemljina kora pomakla,
planine su se izdigle,

i klima se promijenila, �ine�i je
puno te�im mjestom za �ivot.

Te�ko je stvarno znati kako
su se na�i pretci adaptirali

kroz milione godina.

Promjene su mo�da prisilile
majmune da rade stvari

kao �to su inovativne alatke.

Ili da hodaju na dvije noge.

I �ak da pokore vatru.

�ta god da je bilo,
mi smo iza�li iz toga kao prvi ljudi,

sa ve�im mozgovima.

Krenuli smo �irom planete,

i postojala je jedna
jedinstvena ljudska

vje�tina koju smo ponijeli sa nama.

Evo me, pri�am vam,

i neki od vas me �ak i slu�ate.

Ono �to �ujete je
vjerovatno najmo�nija alatka

koju smo ikad stvorili.

Pa, kako dobiti mozak koji mo�e
ispri�ati prokleto dobru pri�u?

Mi govorimo.

Povezujemo znake i
zvuke sa mislima i stvarima,

na bezbroj na�ina,
stvaraju�i skoro beskona�no zna�enja.

To tra�i dosta snage mozga.

Preseljenje u
Hong Kong je bilo nevjerovatno.

Poti�em iz Japana,

ali �ivim u
Hong Kongu ve� �est godina.

Ali to ima svoje izazove.

�ak i kupovanje ve�ere
mo�e biti komplikovano.

Puno nas stranaca
poku�ava da nau�i kineski,

ali to nije uvijek lako.

Jedna rije� mo�e
zapravo imati dosta zna�enja,

zavisi od tona koji koristite.

Na primjer, ako ka�ete
"ksiao", to zna�i opekotina,

"ksiao", to zna�i malo,

ili "ksiao", �to zna�i smijeh.

Koristite li pogre�an ton,
mo�ete upasti u nepriliku.

Jedino smo mi ljudska
bi�a razvila kompleksan jezik.

Za razliku od mnogih ostalih jezika,

Kinezi koriste
muzi�ka podru�ja mozga

da esktrahuju zna�enje
od svih tih tonova.

A to zahtijeva dosta procesne snage.

Ali najve�e pitanje je

za�to uop�te imamo jezik.

To je djelimi�no zbog
veli�ine na�ih mozgova.

Ali mogao bi biti jo�
jedan faktor u igri.

Jedna teorija je da je
to ne�to sasvim malo.

Postoji verzija gena, nazvana FOXP2,

koji jedino mi ljudi imamo.

Uklonite li ga,
imat �ete problem sa govorom.

Niko ne zna kako
smo dobili ovu mutaciju.

Ali znamo...

...da nam daje precizniju kontrolu

nad na�im ustima i jezi�nim mi�i�ima.

Dozvoljava nam da
pravimo sofisticiranije zvukove,

poma�u�i nam da
pretvorimo na�e misli u rije�i.

Mali geneti�ki obrt pretvorio nas je

od gomile ljudi koji mrmljaju

do vrste koja mo�e
razlikovati "ksiao" od "ksiao",

od "ksiao".

Dijeljenje ideja, komuniciranje,

dozvoljava nam da radimo
stvari koje bi bile nemogu�e.

Ne�to �to pioniri dobro znaju.

U redu, uradimo to.

Imam sve vrste... Obrisao sam,
ali imam sve vrste soli po meni.

Moj �tit je pokriven solju.

Isklju�i vodenu pumpu.
-Ovdje smo u Boliviji

gdje poku�avamo da oborimo
rekord u brzini sa motociklom.

Verovatno nemamo bolju
priliku nego �to sada

imamo da vidimo koliko
�e brzo ovaj motor i�i.

Ovo je veliki timski napor.

Komuniciramo dosta, tim i ja.

Komunikacija je
velika prednost.

Potrebno je mnogo ljudi da se
do�e do ma�ine ovog kalibra.

Imate sve ove ljude koji
rade sve te stvari za vas,

ali jednom kad se kupola zatvori...

Spreman si?
-...ti si sam.

45, udari ga Roki!

Puna brzina, 545 km/h.
-Razumio, �est.

Ne�to ne valja sa motorom.

On po�inje da... on usporava.

Sve je u redu tamo?

Izgleda u redu.

I�ao je zbilja jako i onda...

Glavni isklju�en?
-Da. -U redu.

Uspio je posti�i 608 km/h,

a onda je turbo-spojnica otkazala.

Frustriraju�e je.
To je veliki timski napor,

i svi mi poku�avamo
da postignemo na� cilj.

Vjerovatno 95% vremena
ne�to po�e kako ne treba.

Zato se rekord toliko dr�i.

Sve u vezi jurenja za
brzinskim rekordom je

u�enje �ta je novo i
kako popraviti stvari.

Nau�ili smo dosta i mislim da
�e nam to koristiti u budu�nosti.

Sla�em se sa Rokijem o ovome.

Kad si oboren,
ponovo �e� ustati.

Komunikacija vam poma�e da se
suo�ite sa neuspjehom bez straha.

Ali se na� mozak adaptira.

Ako izgubimo
mogu�nost da komuniciramo,

na� mozak mo�e na�i pre�icu.

Fleksibilan je.

Popri�ajte sa Lelandom o tome.

Tokom vremena oporavka
od incidenta sa sluhom,

bio je trenutak kada
sam mogao osjetiti

kako se moj mozak
adaptira da mogu ponovo �uti.

Mozak tokom vremena
mo�e napraviti izmjene

da kompenzuje gubitke ili promjene.

Mislim da je to
ono �to se desilo meni.

Sluh se po�eo vra�ati oko
tri nedelje nakon incidenta.

Ali su mi trebale jo� dvije
godine da se potpuno oporavim.

Onda je kona�no
glavni ljekar NASA-e

izvukao komad papira

na kome je pisalo,
"Sada mo�e� i�i u svemir".

To je bio jedan od
najboljih dana mog �ivota.

Nikad vi�e nisam moj mozak
uzimao zdravo za gotovo.

Sa tim fleksibilnim mozgom,

mi u�imo, adaptiramo
se i rije�avamo probleme.

Na� mozak nam daje jezik,

dozvoljavaju�i nam da
dijelimo ove lekcije sa ostalima.

Pisanje nam omogu�ava da
prenesemo to znanje kroz vrijeme.

Sva ta snaga ljudskog mozga,

svo to znanje kroz
napisane ud�benike,

kroz prora�une,
kroz matematiku.

To je vodilo do velike eskplozije

u napretku civilizacije.

Mo�emo biti puno pametniji, jer u�imo
puno vi�e od prethodnih generacija.

�ovje�anstvo je
povezano zajedno mre�om umova

koja obuhvata vrijeme i prostor.

To nam je pomoglo da
stvorimo stvari sjajne slo�enosti.

Najkompleksniji koji smo
ikad napravili lebdi iznad nas.

Sekvenca paljenja pokrenuta.
Pet, �etiri, tri, dva, jedan.

Podi�e� se sa planete.

Osje�a� 3 G u svojim grudima

dok se pokre�e� u kosmos.

To je paklena vo�nja.

Nakon gubitka sluha,

trebalo mi je dosta godina
da do�em do lansirne rampe,

ali mi je trebalo nekoliko
minuta da do�em u orbitu.

Dobro jutro Hjustone.

Do�li smo u svemir,
vidio sam planetu.

To vam rasturi um.

Ta eksplozija boja.

Nikad nisam vidio
tako �ivopisne boje ranije.

Skoro sam morao da sebe
udarim da se vratim na posao.

Ako bi mogli dobiti ostale,
�etvoro�lanu ekspediciju da ih vidimo.

Onda sam vidio tu malu
ta�ku na horizontu.

Prilazili smo sve bli�e i bli�e.

Dok nisam vidio svemirsku
stanicu kako leti iznad,

nisam znao koliko je
slo�eno to vozilo.

Mogli ste vidjeti slo�eni dizajn

u tim modulima, sve te stvari

koje je osmislio ljudski mozak.

Kada prilazite tome,

predivno je.

To je nevjerovatno,
nevjerovatno in�enjerstvo.

Nema spora o tome
da je svemirska stanica

najve�i me�unarodni nau�ni projekt

koji je ikad bio preduzet.

To je bilo kao, vau,
ova stvar je fenomenalna.

A ja �u �ivjeti u tome
�etiri ili pet mjeseci.

Ulazi nose�i kameru
specijalista misije Leland Melvin.

Kako si?
-Kao slon u staklari, �ovje�e.

Penjanje uz ovo brdo u svemir

je bila najte�a stvar
koju sam ikad uradio.

Nikad nisam mislio da �u ogluviti,
nikad nisam mislio da �u se vratiti

i dobiti ovu priliku
nakon tog incidenta.

To je zbilja sli�na pri�a
za svo �ovje�anstvo.

Sve �to smo postigli kao vrsta

je proizvod sretnog lanca nezgoda.

Da bi stigli ovdje, trebali smo
planetu da se zgrudvamo od pra�ine.

Na pravom mjestu da se
�ivot formira i oblikuje na� svijet,

dozvoljavaju�i nam da
di�emo i izrastemo slo�eniji.

Trebali smo biti
za�ti�eni od na�eg sunca,

obdareni Mjesecom,

i godi�njim dobima.

Trebalo nam je dovoljno bombardovanja

i skoro uni�tenje da
dozvolimo �ivotu meandar

kroz svoje obrte

i da razvijemo vrstu

sa mozgom kompleksnim
kao �to je va� i moj.

Kada sam bio na svemirskoj stanici,

i gledao dole na planetu,

to mi je dalo duboku zahvalnost

za ono �to uzimamo zdravo za gotovo.

Ljudi su predivna,
izvanredna �uda.

Dobar posao
�ovje�e, dobra igra.

Sa ovom grudvom �elea,

tih 86 milijardi neurona,

napustili smo na�u planetu

i pogledali daleko,
daleko u univerzum,

poku�avaju�i da
otkrijemo misterije kosmosa.

Bez obzira koliko daleko gledali,

najudaljenija stvar
koju smo ikad na�li

je upravo izme�u na�ih o�iju.

Idu�i put...

Kako izgleda kada se
vratimo nazad na Zemlju?

Da li zaista ne
postoji mjesto kao �to je dom?

prevod i obrada
dragans