Original subtitles

200 godina arheolozi

su gledali nijemi film,

a onda je odjednom došao zvuk.

Pokušavamo dobiti osjetilne informacije

da je to bilo tu, kada su ljudi izgradili ovo mjesto.

Dobivamo 110 hertza,

što su vibracije ovog čitavog područja.

Možeš ih osjetiti na svom tijelu. -Da.

Zaista je čudesno.

Mnoge drevne kulture

širom svijeta obožavaju zvuk.

Je li moguće da zvuk posjeduje tu nevjerojatnu moć,

s kojom možete napraviti određene stvari?

Postoji li neki veliki dizajn od strane vanzemaljaca,

koji je harmonijski podešen,

prema svim tim mjestima na Zemlji?

Vanzemaljci nam ostavljaju tragove

da frekfencija igra puno veću ulogu

u razumijevanju materije, energije i svijesti,

nego što to mi dopuštamo našim trenutnim primjercima.

Baalbek, Lebanon.

U 9.000-godina starom Jupiterovom hramu,

nalazi se tri najveća,

monolitska, kamena u svijetu,

koji teže oko 1.000 tona...

Ili dva milijuna pounda... svaki.

Puma Punku, Bolivia.

Razbacani preko visoke pustinjske ravnice,

nalaze se precizno rezani 100-tonski blokovi,

za koje se vjeruje da su stari

najmanje 2.000 godina, a možda još i stariji.

Dolina Giza, Egypt.

Velika piramida je napravljena

od preko 2.3 milijuna vapnenačkih komada,

od kojih svaki teži zapanjujućih 2270 kila.

Svugdje po svijetu stoje kolosalni spomenici

iz ljudske davne prošlosti;

Ogromne građevine, koje odoljevaju tisućama godina,

izgrađene od kamenih blokova, toliko velikih

da ih moderni građevinari čak ni ne pokušavaju

duplicirati.

Naš 988 Cat-utovarivač

bi mogao vjerojatno podići 22-tonsku gromadu,

samo za usporedbu.

I mogao bi vjerojatno kotrljati, ili vući po zemlji,

možda 40-tonsku gromadu.

Ali, kada govorimo o 50-tonskoj gromadi,

onda nam treba dizalica, hidraulički priključci,

čelične grede, nosači.

To je čitav popis alata, čak i u modernoj tehnologiji.

Mislim, mogu samo zamisliti

kako su oni pomicali gromade, te veličine.

Ja to ne razumjem.

Nemam pojma.

Ludo je i misliti o tome.

Kako je moguće da su prije 10.000 godina

naši preci pomicali okolo najveće gromade kamenja?

Odgovor bi mogao biti,

kako je neka prethodna super civilizacija

postojala ovdje na Zemlji,

ili su nas vanzemaljci opremili tehnološkim znanjima.

Teoretičari o drevnim astronautima govore,

kako takve građevine pružaju fizički dokaz

da su vanzemaljska bića posjetila Zemlju

i pomogla našim precima, u dalekoj prošlosti.

I svako od ova tri megalitska mjesta,

jednako kao i brojna druga,

imaju vrlo posebne priče,

koje kažu, kako su ih napravili, ne ljudi,

nego bogovi, koristeći snagu lebdenja.

Neke drevne mitologije govore o činjenici

da je neko od ovih kamenja postavljano na mjesto pomoću zvuka;

Kako su ove stvari, odjednom, ulebdjele na svoje mjesto.

Lokalna legenda o Stonehengeu govori,

kako je ovo veliko kamenje

bilo prenešeno pomoću lebdenja.

Slično mitskoj priči o Stonehenge,

drevne legende iz Bolivije kažu

da je megalitsko kamenje Puma Punkua uplovilo na mjesto.

U petom stoljeću prije Krista,

grčki povjesničar Herodotus, napisao je

da su Egipćani primili znanje

od čuvara neba,

kako će podići na lebdenje ogromne vapnenačke blokove,

s kojim su gradili Veliku piramidu.

Ono što vidimo je, kako postoji vrlo velika mogućnost

da su vanzemaljske civilizacije posjetile Zemlju,

širom svijeta.

I svaki put kad su to napravili, osjećali su kako je jako bitno

prenijeti ovo sveto znanje,

o važnosti zvučnih frekfencija,

kao ključnih za otvaranje tajni svemira.

Sveučilište u Bristolu, Engleska.

17. siječnja, 2017.

Istraživači otkrivaju prototip

nečega što su nazvali "mala prijenosna zraka"

Ručni uređaj, s kojim se mogu podizati na lebdenje mali predmeti,

koristeći samo zvučne valove.

Nedavno je sveučilište u Bristolu

izašlo s ručnim uređajem, s mrežom zvučnika,

koji omogućuju držaču uređaja da zapravo usmjeri zvučne valove,

kao i same zvučne valove

i onda podižu na lebdenje male komade laganog materijala.

Dakle, kada gledamo ovu malu, prijenosnu zraku,

možemo li zamisliti

da je ova tehnologija, u svojem razvoju,

bila ona, koja je u drevna vremena bila korištena

za podizanje velikog kamenja?

Na Johns Hopkins sveučilištu, biomedicinski inžinjeri

upravljaju ultra-zvučnim frekfencijama,

kako bi dostavili posebne lijekove,

do pojedinih dijelova mozga, s kirurškom preciznošću.

A matematičari sa sveučilišta u Cardiffu, razvili su način

kako će, doslovno, zaustaviti tsunami na njegovom putu,

koristeći zvučne valove.

Iako su fizičari uzbuđeni

mogučnošću korištenja zvučnih frekfencija,

za lebdenje i upravljanje materijom,

oni kažu da je to samo početak

prema krajnjoj, zvučnoj, valnoj tehnologiji.

Mogu li ova čudesna i nova znanstvena otkrića,

jednostavno biti prvi korak u obnavljanju onoga,

što su naši preci bili naučeni koristiti,

tisućama godina ranije?

Što, ako nas ovi znanstveni pokusi,

koje vidimo, vode

prema puno većem iznenađenju,

koje bi moglo biti da zvuk može dati

puno veći učinak,

pri korištenju za razne vrste stvari,

koje sada izgledaju nemoguće?

Mi sada vidimo prve društvene korake

snažne tehnologije,

koju je vanzemaljska inteligentna civilizacija

još odavno razvila i usavršila.

Vancouver, Canada.

17. veljače, 2012.

Na sastanku

američke udruge za napredak znanosti,

istraživači su se skupili, kako bi otkrili posljednje pronalaske,

na polju znanstvenih, naprednih, arheo-zvukova.

Arheo-zvukovi su novo područje proučavanja,

više-disciplinarno, i tu ubrajamo tri aspekta.

Prvi bi bio arheologija i antropologija,

drugi bi bio zvuk i akustika,

a treći bi bio prostor i arhitektura. I sva ova tri područja

su spojena zajedno, u pokušaju istraživanja

onoga što se događalo sa zvukom, u davnoj prošlosti.

Nedavni testovi u Stonehengeu

nagovještavaju, kako je megalitsko kamenje

bilo postavljeno da bi proizvelo uzorak zvučno-valne interferencije,

slične poništavanju buke kod naglavnih slušalica,

stvarajući mjesta potpune tišine,

u različitim točkama oko kruga.

Kipovi božanskih bića,

na 3.000-godina-starom Chavín de Huántar,

obrednom središtu u Peru-u,

proizvode muklu, mačju buku,

kada se trubi u trube-školjke, u blizini njih.

A u Piramidi Pernate Zmije

u Chichen Itza, u Mexicu,

zvučna jeka oponaša plač quetzala...

Ptice, za koju su Maye vjerovale da je glasnik

njihovog tvorca, boga Kukulkana.

Ljudi sada istupaju

s idejama koje su se smatrale kao pseudo-znanost,

dugo vremena.

Ovih dana, počinje se smatrati jako ozbiljno

da se zvuk proučavao u drevnom svijetu.

Mnoge drevne kulture

širom svijeta, obožavale su zvuk,

jer se zvuk smatrao božanskim, po postanku.

Je li moguće da je razlog zašto su naši preci

govorili o božanskom zvuku, ne nužno kada su

govorili o glazbi...

nego, jer zvuk ima tu nevjerojatnu moć,

s kojom se mogu napraviti određene stvari...

Ali, mi smo izgleda zaboravili ovo znanje,

kroz tisuće godina?

Prema teoretičarima o drevnim astronautima,

postoji dokaz da su naši preci

koristili snagu zvučnih valova,

kako bi postigli nevjerojatne pothvate koji prkose gravitaciji.

Ali, možda su oni učili o primjenama zvuka

iz dubljeg razloga, nego je to uplitanje,

u micanje ogromnih gromada?

Možda se daljnji tragovi mogu pronaći,

istražujući neke od najstarijih i najvažnijih ljudskih građevina;

Građevina, koje nisu bile izgrađene pomoću zvuka,

nego da one proizvode zvuk.

Paola, Malta.

Duboko ispod ovog malog grada,

usred Mediteranskog mora,

nalazi se jedna od najstarijih podzemnih građevina,

u svijetu.

Na otoku Malta, nalaze se prapovijesni ostaci,

koji se sastoje od megalitskih podzemnih mjesta,

za koja se smatra da su bila zajednička ukopna mjesta.

Najpoznatije od svih je Hal-Saflieni Hypogeum.

Hal-Saflieni je star oko 6.000 godina.

To je višenamjenska, tro-razinska stvar

i zaista ga je bilo vanserijski

izdubsti u vapnencu.

Ja sam geolog. Znam koliko je teško

napraviti nešto poput toga i iznijeti sve vani.

Meni to pokazuje nevjerojatnu softisticiranost,

jedne tehnološke osnove.

Ne mogu tvrditi da znam, kako su točno to napravili.

Kada je Hal-Saflieni Hypogeum,

bio prvi put otkriven 1902;

arheolozi su ostali zapanjeni, što su pronašli u njemu

preko 7000 kostura.

U svibnju 1920;

članak u National Geographicu je objavio,

kako su mnogi ostaci bili ljudski,

s "izduženim lubanjama."

Ali, za vrijeme drugog svjetskog rata,

mjesto je bilo opljačkano od strane vandala,

a kosturi su tajanstveno nestali.

Srećom, 11 izduženih lubanja je bilo spašeno

i najmanje jedna od njih pokazuje ne-ljudske karakteristike...

Na njoj nedostaje sagitalni šav, koji povezuje

parentalne kosti, na svim ljudskim lubanjama.

Bizarno izvješće je došlo

od žene, po imenu Lois Jessop,

koja je radila za britanski konzulat, na Malti.

Ona je posjetila Hypogeum,

i uvjerila jednog od čuvara

da je pusti ući u najdublju prostoriju.

Ona je tvrdila da je došla

na prag velike pukotine,

ispod Malte.

A na pragu, s druge strane pukotine,

kako ona tvrdi, vidjela je vrlo visokog čovjeka.

Prema njenoj priči,

vidjela je oko 20 divova, s bijelom kosom, koji su je gledali

i pozivali neka siđe.

Netko se može zapitati, je li u Hypogeumu postoji neka vrsta

vanzemaljske prisutnosti.

Koliko god nevjerojatna bila priča Lois Jessop,

možda najznačajnije otkriće u Hypogeumu,

ima veze sa zvukom.

U veljači, 2014;

istraživačica arheo-zvukova, Linda Eneix,

skupila je zbor audio geologa i arheoloških stručnjaka,

kako bi testirali zvučna svojstva najtajanstvenije prostorije

u ovom mjestu, poznate kao soba proročanstva.

Nakon opsežnog testiranja, Linda i njezina ekipa su došli

do nevjerojatnog zaključka.

Čitav Hypogeum ima rezonanciju

u posebnoj frekfenciji, od 110 hertza.

Vi fizički osjećate vibracije tog zvuka,

u čitavom tijelu.

Bilo je očaravajuće.

Voda u koži tijela odgovara na to,

i čitavo vaše tijelo osjeća vibracije,

koje se vrte oko vas, u nekom zvuku.

Zvuk se stvara pomoću vibriranja jednog objekta,

koji uzrokuje da zrak oko njega vibrira i stvara valove.

U zavisnosti od frekfencije to osciliranje

određuje prizvuk, ili ton, koji čujete.

Hertz je jedinica koju koristimo za mjerenje frekfencije.

To je u osnovi broj titraja u sekundi.

Rezonancija je u osnovi, kada god nešto vibrira,

kada se frekfencija poklapa s prirodnom frekfencijom,

ili vibracijom objekta.

Ovo je zaista važno kod primjene zvuka.

Ako uzmete jedan zatvoreni prostor, način na koji dobijete rezonanciju

je da napravite veličinu prostorije, ili prostora, koji odgovara frekfencijama

i dužini zvučnog vala, koji pokušavate postići.

Znači, kada pogodi u zidove,

on se odbija pravo.

Ova odbijanja stvaraju zvuk,

ili magnitudu, te vibracije.

Što se ovdje događa,

i zašto oni posebno koriste tu frekfenciju?

Dakle, morate se zapitati, jesu li vanzemaljci

koristili Hypogeum,

kako bi stvorili ovu posebnu frekfenciju.

Je li Hypogeum na Malti

bio izgrađen prema instrukcijama

vanzemaljaca,

s vrlo posebnom, zvučnom, svrhom, na umu?

Ako je tako, je li korištena 110 hertzna frekfencija,

sadrži neku posebnu snagu?

Pokrajina Meath, Irska.

Ovo je ulaz.

U siječnju, 2017;

istraživač i autor, Giorgio Tsoukalos,

putovao je u Newgrange, do prolazne grobnice,

kako bi se susreo s Paulom Devereux, stručnjakom za arhi-zvuk.

Ovdje je na ovoj 5.000-godina staroj grobnici,

kao i na desetak drugih, drevnih, megalitskih mjesta,

širom svijeta,

Paul proučavao učinke zvučne rezonancije.

Danas će pokrenuti test,

kako bi otkrio je li ili ne,

Newgrange struktura bila izgrađena radi zvučne namjene

i stvaranja rezonancije, s posebnom frekfencijom.

Počistili smo zvučne valove kroz grobnicu,

sve dok nismo dobili primarnu, prirodnu, rezonanciju prostorije.

To znači da ćemo proizvesti stalni zvuk

iz zvučnog izvora, do zida u prostoriji.

Znači, zvučni val će poći i onda se odbiti natrag, točno

istim putem.

U redu, ovo je dobro. Primamo valni brijeg ovdje.

Ako staviš mikrofon, da, upravo tu.

Možeš li ga donijeti malo ovamo? Dobro je. U redu. Fino.

Očitavamo 110 hertza

i zvuk vibrira kroz ovo čitavo područje.

Možeš ga i osjetiti...

Osjećaš li u tijelu. -Da. To je fizička stvar.

I ljudi zaboravljaju da je zvuk fizički.

Tako je. -Znaš to? Osjećaš li? -Da. Ovo je izvanredno.

Kada je frekfencija postavljena

na 110 hertza, Giorgio i Paul su mogli

čuti i osjetiti promjene, kroz prostoriju.

Izvanredno, ovo je točno ista rezonancija

koja je otkrivena u Hypogeumu na Malti,

u Angkor Watu u Cambodi,

kao i na brojnim drugim drevnim strukturama, širom svijeta.

Mislim da je to izvanredno, pogotovu što si

došao do slične vrste frekfencije i na drugim mjestima.

Oh, da. Oni su znali što rade,

ali su to napravili na drugačiji način, od nas.

Nisu htjeli sve ovo, ove stvari... Mogli su osjetiti.

A arhitektura je bila napravljena

kako bi uklopila taj zvuk, pojačala ga, istaknula ga. Da.

Pitali smo neuro-psihologa,

Iana Cooka, ima li tu nečega neurološkog,

u ovoj vibraciji od 110hz.

On nije mislio da ima.

Nitko od nas to ne misli, zaista.

Ali, on je proveo jedan eksperiment malo kasnije,

s grupom dobrovoljaca, koji su bili izlagani

različitim zvučnim frekfencijama.

Rezultati su pokazali da zvuk može utjecati

na pojedine dijelove mozga.

Je li moguće da su određena drevna mjesta

bila napravljena, kako bi titrala

na frekfenciji s kojom se može utjecati na ljudski um?

Možda se odgovor može pronaći, ispitujući učinke

ove jedinstvene frekfencije... na ljudski mozak.

Manhattan Beach, California.

25. ožujka, 2017.

Neuropsiholog Dr. Michael Mark, koristi encefalografiju,

ili EEG uređaj, kako bi odredio utjecaje

110-hertzne frekfencije, na subjekt ispitivanja.

Postavite ovo.

Uređaj zapisuje aktivnost moždanih valova,

256 puta u sekundi,

kako bi se omogućio pogled u realnom vremenu, na subjektov um.

U redu, Brian, sada ćemo početi s našom prvom

frekfencijom, za tri minute... -Evo, idemo.

Dok se Brian odmara u izolaciji,

Dr. Mark ga izlaže pojasu frekfencija

između 90 hertza i 120 hertza, u nasumičnom poretku,

svakih nekoliko minuta.

U redu, Brian, sada idemo s našom drugom frekfencijom.

Ovo će omogućiti Dr. Marku

da usporedi rezultate i analizira,

ima li 110 hertza nekakav mjerljivi učinak.

Dobro, Brian, sada idemo s našom posljednjom frekfencijom.

Gotovi smo sada. Možeš maknuti svoju masku?

Kakvo ti je bilo iskustvo?

Jako zanimljivo.

Osjetio sam najviše promjena u posljednjoj frekfenciji.

Bilo je slično tonjenju, kod druge frekfencije,

ali je bilo i kao kod nekakvog podizanja,

ili pomicanja prema vani i gore, neka vrsta...

van-tjelesnog iskustva.

Bilo je kao da sam plovio.

U redu.

Dr. Mark je skupio rezultate čitavog EEG testa,

kako bi vidio je li podatak pokazuje promjene

na Brianovom mozgu, na ovoj frekfenciji.

Prva slika, kako možete vidjeti, je lijeva strana,

područje koje je bilo osvjetljeno,

imalo je izvršnu funkciju,

što je fokusiranje, koncentracija i pažnja.

Kada smo pustili 110 hertza,

vidimo da se desna strana mozga osvjetlila,

posebno u parietalnom području, što je dodir, viđenje, prostornost i izražaj.

Što pokazuje kako je Brian osjetio svoje van-tjelesno iskustvo.

Ako 110 hertzna frekfencija ima snagu mijenjati

funkcije mozga

i čak proizvesti van-tjelesno iskustvo,

mogu li mjesta, poput Newgrange

i Hypogeuma na Malti,

biti napravljena od vanzemaljaca,

kako bi "ušli" direktno u naš um?

Teoretičari o drevnim astronautima kažu: "Da"

i govore, kako su prije tisuće godina,

naši preci prepoznali

vezu između određenih jedinstvenih frekfencija

i bića sa drugoga svijeta.

Hampi, India.

Ovdje se nalaze drevni ostaci Vijayanagara,

za koji se vjeruje da je izgrađen

između 14. i 16. stoljeća, Novog doba.

U njegovom središtu stoji hramski kompleks Vittala,

remek-djelo indijske arhitekture,

najveći i najštovaniji hram u gradu.

Vittala hram je bio izgrađen,

s primisli stvaranja nebeske palače, ovdje na Zemlji.

S tim na umu, kralj je sakupio najveće,

arhitekte i najveće inžinjere, kao i najveće obrtnike,

kako bi stvorili izvanrednu građevinu, koja također ima

i najdivniji zvuk, što će služiti bogu.

Izravno, kao dodatak hramu,

nalazi se, kako oni zovu ranga mandapa, ili scenski paviljon.

Ovdje je puno stupova, od kojih su neki visoki blizu četri metra.

Postoji serija, kako oni zovu, sjedinjenih stupova,

gdje imate središnji stup, okružen sa svih strana

s manjim kolonetima.

Ove kolonete su poznate, jer kada udarate po njima

oni proizvode lijepi i produhovljeni zvuk.

Prema lokalnim vodičima u hramu,

56 stupova su individualno podešeni

prema sedam nota Saregama.

Jednoj drevnoj, sanskritskoj, glazbenoj ljestvici,

staroj tisućama godina,

koja još prevladava u Hindi glazbi i danas.

Određene grupe ovih stupova su stvoreni da predstavljaju

tonske vibracije ljestvice, za različite instrumente.

Neki su napravljeni da predstavljaju svirala...

Neki su napravljeni da predstavljaju

udaraljke. I tako dalje.

Britanci, kada su vladali Indijom,

bili su začuđeni ovom divnom kvalitetom

i prerezali su jedan od stupova, kako bi vidjeli kako je napravljen.

Ali, bio je to samo granit i to je bila jednostavno vrlo pažljiva izrada.

Dok sami kameni stupovi

izgledaju poput jednostavne tehnologije,

nedavne analize su otkrile kako se sastoje

od jedne napredne geo-polimerne mješavine granita,

sa silikatnim česticama i metalnom smjesom.

Ali ono što zbunjuje znanstvenike je to,

što je prvi osnovni geo-polimer izmišljen

u Sovjetskom Savezu, tijekom 1950-ih,

stotinama godina nakon što su ovi stupovi napravljeni.

Kao geologa, kako je ovo bilo napravljeno,

zaista zbunjuje i zadivljuje.

-Čuo sam izvješća, kako su ljudi pokušavali

to oponašati u modernim vremenima. Pokušavali su jednostavno napraviti,

neki mali dio toga, čak i samo jedan stup...

I ljudi to jednostavno nisu mogli napraviti.

Dakle, kako su to radili, tada?

Mi to jednostavno ne znamo.

Prema Hindu svećenicima, svaki od ovih stupova

bio je posebnu ugađan harmonijski,

kako bi komunicirao s bogovima.

Dakle, moramo se zapitati, jesu li vanzemaljska bića

došla ovamo i dala naputke,

za izradu ovih posebnih frekfencija?

Ako je hram Vittala

bio dizajniran da poveže ljude s nekim vanzemaljskim svijetom,

može li izvođenje glazbe možda imati dublje značenje

od onoga, što se tradicionalno vjeruje?

Možda se daljnji dokazi mogu pronaći, istražujući rad

matematičkih genija, iz šestog stoljeća prije Krista,

koji su smatrali da zvuk može pružiti prolaz

ljudskom istraživanju zvijezda.

Šesto stoljeće, prije Krista.

Pythagoras, poznati grčki matematičar i filozof,

putovao je Egiptom, preko deset godina, proučavajući

ezoterijske umjetnosti, pod raznim mjesnim svećenicima.

Pythagoras je zasigurno jedan od najzanimljivijih likova,

koji se mogu vidjeti u grčkoj povijesti.

U 535; prije Krista,

Pythagoras je napustio svoj dom u Samosu u Grčkoj i otputovao

u Egipat, gdje je bio upućivan, od strane egipatskih svećenika,

u sve različitosti tajnih društava

i organizacija, koje su tada bile dostupne.

I iz ovog tajnog znanja, Pythagoras je dobio informacije,

koje su izgleda bile vrlo, vrlo daleko, ispred njegovog vremena.

Pythagoras je jednoga dana šetao i prolazivši pored kovačnice

čuo je zvuk s nakovnja i ostao fasciniran s njim.

Pomislio je, kako bi se to moglo shvatiti matematički.

Pythagoras je čuvši tonove

koje proizvodi metal kad udara u drugi metal,

bio uvjeren kako postoji matematički odnos,

između različitih nota, glazbene ljestvice.

Kako postoji proporcionalnost, u odnosu mjera,

između tih različitih nota, na ljestvici.

Ako pogledate zapadnjačku glazbu, sva ona ima svoj korijen s Pythagorom.

I njegovo veliko otkriće je, što se valovi stvoreni,

recimo, od struna, ili s puhačkim instrumentima,

mogu pretvarati u jasne note i ljestvicu,

koristeći dijelove i diskretne omjere.

Tako možemo završiti s trećinom, petinama, četvrtinama, oktava.

Jednostavnu uzimajući strunu i držeći je

u ovim dijelomičnim omjerima, možete dobiti zvuk tih veličina,

a to je vrlo ugodno i radi jako dobro za ljudsko uho.

Dakle, Pythagoras je uradio ovaj čudesan posao,

koristeći matematiku i geometriju i pokušao ih primjeniti na glazbu,

što je onda dovelo do čitave zapadne glazbene ljestvice.

Pythagorina otkrića

u pogledu zvuka i glazbe, dovela su ga do razmišljanja,

kako je sam svemir i sve u njemu,

u stalnom stanju vibriranja.

On je teoretizirao da postoji usklađenost širom svemira

i da čak i planete emitiraju svoj, vlastiti, jedinstveni zvuk.

Pythagora je razmišljao o radu svemira,

kao o skladnoj cjelini, koju je on usporedio s lirom,

instrumentom, koji se vrlo malo razlikuje od moderne harfe,

zbog različitih struna.

Svaka struna vibrira s različitom frekfencijom,

proizvodeći različiti zvuk.

On je smatrao da svaki planet u sunčevom sustavu

vibrira svojom vlastitom, jedinstvenom frekfencijom

i stvara, kako je on nazvao, glazbu kugli.

Ako pogledate pojedinačne planete,

u našem sunčevom sustavu i širom svemira,

zračenje koje emitira pojedini planet

biti će u njegovom vlastitom frekfencijskom opsegu.

Mi to možemo pretvoriti u jedan slušni signal

i vidjeti da svaki pojedini planet ima svoj vlastiti signal,

ili zvuk, ili glazbu, koja ide s tim.

NASA je u mogućnosti snimiti zvukove,

koji dolaze od planeta,

pokazujući s time kako su Pythagorina zapažanja

o glazbi kugli, u stvari, ispravna.

Kada pogledamo u ova zanimljiva otkrića,

o planetima koji imaju zvučne frekfencije,

postaje nam puno bliža

Pythagorina vanzemaljska, izvedena ideja,

o glazbi kugli.

U drugoj polovini 20. stoljeća,

kvantni fizičari su razvili novi model

za atomsku građu svemira,

poznatu kao "teorija strune."

Ova teorija govori, kako je svemir sagrađen od

energije vibrirajućih struna.

To je koncept sličan Pythagorinom razmišljanju,

tisućama godina, ranije.

Postoje i oni, koji čak vjeruju da će teorija strune

omogućiti nezamisliva otkrića,

u svemu u vezi svemira. Korištenje putovanja kroz vrijeme,

do stvaranja crvotočina,

kroz koje će ljudi moći prolaziti

iz jedne točke u svemiru, u drugu.

Ali, kako je Pythagoras mogao razumjeti

temelje tako napredne znanstvene teorije?

Tajanstvene škole, koje je Pythagoras pohađao u Egiptu,

poznate su kao škole magije, mađioničarske.

Stvarno, oni su potekli od vanzemaljskih bića,

ili ljudi koji su u vezi s vanzemaljskim bićima,

koja imaju znanja o zvijezdama,

imaju znanja o napretku čovječanstva

i djeluju kao dobročinitelji, pomažući ljudima

u njihovom kretanju naprijed i njihovoj evoluciji.

Kada pogledamo Pythagorinu bazu znanja,

vidimo nešto što je puno više softisticirano,

od onoga do čega je on mogao osobno doći

i što je, zapravo, više softisticirano,

nego je to trenutno naša razina

znanstvenog znanja, čak i danas.

Ako je svemir povezan

kroz vibracije i frekfencije,

je li moguće da bi mi mogli iskoristiti ovo znanje za vezu

s drugim inteligentnim bićima, u svemiru?

Teoretičari o drevnim astronautima kažu: "Da"

i govore kako postoji jedan poseban zvuk,

koji bi mogao omogućiti čak i izravniju vezu,

s našim vanzemaljskim precima.

Svake godine, milijuni turista putuju

u Hampi, u Indiju, kako bi vidjeli ostatke Vijayanagara

i bili svjedoci poznatim glazbenim stupovima.

Ali za Hinduse,

jednako važna veza s njihovom prošlošću

je bog, za kojeg je glavni hramski kompleks

bio napravljen... Vittala.

Vittala je avatar, za dva najvažnija boga

kod Hindusa, Vishnua i Shive.

Shiva uvijek drži dvostrani doboš,

poznat kao "damaru", I on neprestano udara u doboš.

Taj doboš stvara vibracije svemira,

a te vibracije su jedinstveni zvuk "Om."

Avatar Vishnu drži školjku,

u koju puše...

I to navodno proizvodi jednako točan zvuk "Om"

koji pravi i Shiva, sa svojim dvostranim dobošom.

Om je frekfencija svih samoglasnika, stopljenih u jedan.

Om.

Neki govore kako se Om, u stvari, iskazuje

kao frekfencija svemira.

Hinduism, Buddhism, Jainism, Sikhism,

svi oni koriste Om,

kao jedan integralni dio njihove religije,

njihovog shvaćanja njihovog života.

Om je zvuk svemira, osnov svega.

Om se prvi put spominje u drevnim Sanskritskim tekstovima,

nazvanim Upanishads, napisanim prije 3.000 godina,

koji predlažu da te vibracije, uz ritualno skandiranje,

pjevanje i molitvu, mogu omogućiti izravnu vezu

između ljudi i samih bogova.

Širom svijeta, postoji shvaćanje

da su stvari stvorene zvukom

i da je zvuk neka vrsta prolaza,

veze između vidljivoga i nevidljivoga,

svetoga i svjetskoga.

Narod Igbo iz Nigerije u Africi,

vjeruje kako glazba predstavlja glasove njihovih predaka.

Šamani Yakuta, iz srednje Azije, koriste zviždanje,

kako bi dozvali svoje duhovne pomagače,

kada žele ući u trans i pomoći svom narodu.

Narod Macau, iz južnog dijela Azije, imaju pjesmu

što je povezano s idejom kako je glazba

jedan način pozivanja naših predaka,

da im pjevaju o sadašnjosti.

Ovo su vibracije,

koje su svojstvene u svemiru,

i to je nešto, što ljudi mogu koristiti,

sa svojom vlastitom tehnologijom,

kako bi se povezali s bogovima, sa vanzemaljcima.

Je li moguće

da se kroz drevne tradicije skandiranja i glasnog moljenja,

čovječanstvo povezuje s nekim vanzemaljskim svijetom?

I ako je tako, može li ista stvar biti istinita u sličnoj praksi,

izvođenoj od strane drugih velikih religija, danas?

Mi ovo imamo na zapadu.

Katedrale su građene da ostave utisak na posjetitelja.

Vjernici dolaze u katedralu,

a zvuk u prostoriji titra u tijelu.

To je zvučnost.

Ako pođete u jednu od najvećih katedrala Europe

i slušate gregorijansko pjevanje, ili neke druge glazbene izvedbe,

to će vam promijenitu svijest.

Dakle, posvećeno ohrabrenju tajanstvenog iskustva,

povezanost s nevidljivim svijetom,

će pronaći instrumente i prostore,

tako da će ljudsko tijelo titrati s određenim zvukovima,

određenom glazbom, određenim frekfencijama,

što će ga dovesti u dodir s nevidljivim,

bez obzira jesu li to bogovi, ili nevidljiva mudrost.

To nam je put da dođemo u dodir sa svjesnim

i inteligentnim vanzemaljskim bićima,

za koje vjerujemo, kako su bili ovdje u prošlosti.

Oni su ovdje i sada

i oni će nas voditi u našu budućnost.

Dok je sveopće mišljenje

kako će prvi ljudski kontakt s vanzemaljcima,

biti u obliku

svemirskog broda, koji će se spustiti negdje na Zemlju,

može li biti da se kontakt već događa,

a možda je bio i neprekinut,

tisućama godina?

Teoretičari o drevnim astronautima kažu: "Da"

i govore kako dokaz o vanzemaljskom kontaktu

možda leži, ne negdje na tlu,

nego duboko ispod površine oceana.

Marijanska brazda, Pacifički ocean.

13. srpnja, 2015.

Istraživači sa Hatfield Pomorskog znanstvenog središta,

scanirali su najdublji dio svjetskih oceana,

pomoću hidrofona, slušajući poziv kitova.

Ali su onda pokupili nešto neočekivano.

Jezovite zvukove, koji su dolazili iz dubina.

Ovi zvukovi su zanimljivi.

Oni sliče na zvuk kita,

ali se ne mogu pripisati ni jednoj poznatoj vrsti.

To je blizi 15 kilometara u dubini.

Izgleda vrlo tehnološki, ali je vrlo tajanstveno.

Ako analiziramo signal

koji dolazi iz dubine Marijanske brazde,

i shvaćamo kako je puno više tehnološki, po prirodi...

Može li ovo dolaziti od neke baze,

koju još koristi neka vanzemaljska vrsta?

Ako čudni zvukovi, otkriveni u Marijanskoj brazdi,

zaista dolaze od vanzemaljskog izvora,

jesu li namjenjeni nama da ih čujemo?

Kako znanstvenici nastavljaju sve više učiti

o mogućnostima zvučne tehnologije,

kao i o vibracijskim svojstvima svemira,

je li mi počinjemo shvaćati

na koji način otkriti vanzemaljske komunikacije,

i moguću vezu s vanzemaljskim bićima?

Kada pogledamo sve dokaze,

imamo razloga vjerovati, kako nam vanzemaljci

daju tragove, koji će nam pomoći shvatiti

da frekfencija igra puno veću ulogu

u razumjevanju materije, energije i svijesti,

nego što to mi možemo s našim postojećim znanstvenim znanjem.

Ako imate megalitska mjesta,

koja sadrže ove harmonije

i događa se da su ona na različitim kontinentima,

onda se netko može zapitati, je li, u nekoj točki,

ovo znanje bilo prenešeno našim precima.

Mislim da je došlo vrijeme da koristimo ne samo naše oči, kako bi

vidjeli te stvari, nego da okrenemo i naše uši, prema ovim mjestima.

Jer je možda frekfencija ovih mjesta

ključ za otključati tajne naše prošlosti.

Je li moguće da su vanzemaljci

koristili akustiku, kako bi tajno vodili čovječanstvo tisučljećima?

Ili su možda vanzemaljci sakrili tragove širom svijeta,

tako da kad ih otkrijemo

jednoga dana, mi ćemo moći pokrenuti njihov povratak?

Možda će se istina otkriti

jednom, kada budemo koristili ne samo oči, nego i naše uši,

kako bi pronašli vanzemaljske poruke, koje nas okružuju.