Original subtitles

POSLJEDNJE PET MINUTA

Možemo li sada dobiti taksi?

Zaboga! Potrošili smo već bogatstvo na taksistima.

Nemamo imovinu Christian Dior-a!

Odmorimo se na trenutak, Ne mogu više.

Mrtav sam umoran. Zašto ne odgodimo do sutra?

Sutra! Sada smo tamo, hajde.

Jeste li sigurni da je ovdje? Nije li ovo u Vatikanskoj palači?

Što želiš da kažem? To je adresa.

Idemo vidjeti.

Ah, tu je lift!

Hodajte Rimom od kraja do kraja!

Jedan apartman je prevelik, druga je premala ...

Jedan ima previše svjetla, drugi je suviše taman.

Hoćeš li poslati natrag dizalo?

Ne možemo, popravlja se.

Ne možemo, popravlja se. Drži se.

Držite se čvrsto. - Jedan trenutak. Idemo.

Ali, oprostite ... - Ako je slomljena, slomljena je, zar ne?

Ništa što možemo učiniti. Moramo ići gore. - Peti kat, to je sve što nam treba!

Uspjet ćemo bez kisika? - Hoćeš li prestati žaliti? Hodati.

To je to, ovdje je. Stigli smo.

Ja sam mrtav. Mrtav! - Hrabro!

Vidite, netko iz Vatikana?

Nemojte biti smiješni!

Isabella! Kakva veličanstvena dvorana!

Tu je i kamin.

I terasu. Ovo je ono što sam htjela, znaš?

Hvala Bogu.

Divno je, vidiš cijeli grad.

Tko zna koliko je zimi hladno? - Hladno? Tu je radijator.

Ako radi poput dizala ...

Kakva poslastica! - Uz sva ta zvona!

Pogledajte, terasa teče po cijelom stanu.

Da vidimo tamo.

Gledajte, dvorana je lijepa, sobe u redu, ali kupaonica je sramota.

To je staromodno, ali samo promijeni kadu.

Nema šanse! Kada, pločice, slavine, i onda sve te cijevi na zidovima.

Trebamo srušiti zid i spojite kupaonicu u susjednu sobu.

Jesi li lud? To bi vas koštalo bogatstvo. A ti bi gubio sobu.

Da, istina. Samo sam rekao ...

Što je tamo? - Ne znam. Kuhinja, kupaonice. - Da vidimo. - Idemo.

Terasa je san! Zamislite radost u večernjim satima tamo večerati!

90.000 mjesečno, skupa večera!

Nema smisla, ako želimo lijep stan moramo se pomiriti da ga platimo.

Ljeti također možemo upijati sunce. - Da, ali 90,000!

Po dogovoru! Tako je rekla agencija. 90.000 mjesečno, po dogovoru.

Da vidimo sobe. Trebalo bi biti 5 objekata plus. Ovo je jedan. Dođite.

Počnimo od tamo.

Ali ti misliš da je sirota sluškinja može spavati u takvoj rupi?

Itko ovdje? - Itko ovdje?

Mislim da je dovoljno velika za sobaricu. Tu je i prozor.

Što? To je zatvorska stanica. Trebao bi srušiti zid. - Još jedan?

Ne znam, pomaknite zidove, pridruži se sobama ...

Zgrada na terasi. - Ne možeš. - Kaže tko? - To je protuzakonito.

Kažem vam da možete. - Ne možeš.

To je sve što tražimo. Stavit ćemo laboratorij u te dvije sobe.

Bit će udobno za osam radnika.

Iz sobe na kraju ćemo dobiti ured i skladište tkanina.

I u sljedećoj, u ogradi. - I ovdje?

Ah, ovdje ... Pa, ovaj ga možemo koristiti kao prostor za predstavljanje, izložbeni prostor.

Možemo staviti neke fotelje, neke ogledala ...

I u sredini, veličanstveni antikni stol.

Tako će dame moći odabrati tkanine i skice.

Kao što kažem, srušite zid. - U redu, sruši sve.

Što radiš? - Vidiš, bio je netko?

Vidjeti? Postoje drugi ljudi.

Nadam se da se još nisu dogovorili.

Moramo brzo nazvati vlasnika i reći mu njega smo odlučili uzeti odmah.

Tko zna ako telefon radi?

Stani.

Radi. Imate li broj? - To je u novinama.

Ali prvo moramo raspraviti cijenu. - Ne, poslije. Koji je broj? - 32624.

Držite telefon, molim.

Zdravo? Halo, je li gospodin Cesani tamo?

Što? Ah, on je u kupaonici ...

Ne, nemoj mu smetati.

Onda mu recite da sam vidio stan i da sam ga spreman iznajmiti.

Da, razgovarat ću s njim kasnije.

Zapišite moje ime, molim.

Gospođica Adorni.

Ne! Ne, D kao u ... "Dominic".

Ne! D ... "Dromedary" ... "Kupola". Izvoli! Tako je.

Vrlo ljubazno, hvala. Sjetit ćeš se? Da, dobro jutro.

To je to. Vidiš, Isabella? Tako smo sigurni.

Vidite, nema više potrebe za rušenjem zidova. - Što to govoriš? Trenutak, gospođice.

Oprosti.

Koliko sam shvatio, nazvali ste me osigurati ovaj stan?

Da svakako. - Pusti me da obavijestim da imam prednost.

Zašto, već ste potpisali ugovor?

Ne, još nisam potpisao, ali imao sam namjeru.

Onda mi je žao, namjere se ne računaju. - Ne računaj.

Ne, oprostite. Zašto se ne računa?

Ja ... Mi smo došli prije vas.

Zapravo, stan me ne zanima. Previše zidova. - Ali me zanima!

To ne znači ništa.

Ništa? Gospođice, već bih odlučio iznajmiti stan.

Dođi, nazovi, smiri se, čak i bez poštovanja.

Pitajte što i kome?

Ima jedan stan da ga pustim, sviđa mi se, Ja ga osiguravam. Ne moram nikoga pitati.

To je ono što vi kažete, došao sam prvi. - Doista, mislim da je netko ovdje.

"Bilo tko tamo?" - Što bilo tko? To smo bili mi! Dakle, stan pripada meni.

Nema šanse!

Stan pripada tko ga prvi osigurava.

I ja sam to osigurao pred vama.

Nikako. Ne možete je osigurati dok ne odlučim.

Ovo je stvarno lijepo!

Dakle, ako buljite u stvar u trgovini prozor, nitko nema pravo kupiti ga?

Je li tako?

Usporedba ne odgovara. - Ne. - Ako gledam nešto u trgovini,

ne možeš ga oteti iz mojih ruku. - Kako je mogla? Nemate ga.

Pa, sav ovaj razgovor je beskoristan. Sada je stan moj.

Dakle, šteta za tebe ako niste prvi nazvali.

A ... A ... - Telefonski poziv? - Poziv ne broji! - On misli na telefonski poziv.

To ćemo vidjeti. - Tako je, vidjet ćemo!

Imate li broj? - Koji? - Vlasnici. - Smirite se, imam ga.

Dat ću ti ga, 3262 ...

Zaboravi, stvarno ti se sviđa kuća sa svim tim zidovima?

Uopće ne, ali neću popustiti na to. - Evo ga.

„32.624”. - Stani.

„32.624”. - Stani! - Shvatio sam "Čitaj".

Držite ...

...ovaj - 32 ... - 624.

Nemojte inzistirati, to je preskupo. Neka ga ima.

Mu? - Da. - Jesi li lud?

Onaj?

Čak i ako moli na koljena.

Zdravo? Gospodine Cesani, molim vas.

Znam da je u kupaonici. Oprostite, tko ste vi?

Ah, gospođa? Sretno, gospođo.

Mlada dama upravo je zvala ... - "Dominic".

Ne, "Dromedary". - Mlada dama, da rezervira stan.

Pa, shvati da sam došao ovdje prvi, kako domar može svjedočiti, dakle,

Sam ću ga uzeti. To je to. Zapiši, Komandante Reani.

R kao "Rim". - "Rim."

E kao u "Genova". Ne, dolazi nakon G. - "Empoli". - Da. - A ...

N kao "Napoli", ja kao ... - "Iphigenia".

"Imola", to je to. Jeste li to ispravno napisali?

Reci svome mužu da sam spreman platiti šest mjeseci, godinu dana unaprijed, što god.

Neka me nazove iz kupaonice. Hvala vam puno. Tako je.

Sada ćemo vidjeti tko je od nas u pravu.

Nema puno toga za vidjeti, Commendatore! Ne budem ni s policijom.

I nećete me impresionirati svojim novcem.

I ja mogu platiti godinu dana unaprijed, za tvoju informaciju.

Ne sumnjam. Uzmite u obzir najviše hitni zadaci za inženjera. - Da.

Počnimo ovdje. Žbukanje zidova cementom. - Da.

Obojite prozore, promijenite pločice na terasi.

Ovaj zid, dolje! - Pod ostaje? - Ne znam.

Promijeni ovo ... Što je ovo? Vrata, kako se to zove? - Vrata. - Vrata.

Znači siguran si da ćeš uzeti stan? - Apsolutno!

I odmah ću obaviti posao. Pisati. Skinite štukaturu sa stropa.

Ako se usudiš dotaknuti nešto, Tužit ću vas zbog štete. - Sue, tužiti.

Sue, tužiti. - Sue, tužiti. - Sue, tužiti.

Premjestite i proširite elementi radijatora.

Jove! - Bossy! Idi kući, uzmi moje stvari i donesi ih ovdje.

Koje stvari? - Svi.

Odjeća, posteljina. Stavi sve kovčeg i donesi ga ovdje. - Ali ...

Nema ali. Učini što ti kažem.

I požurite. Uzmi taksi. - Mislite li time stvoriti pravo?

Ne trebam ga stvarati. Već imam pravo.

Uzmi moj savjet, Poštedi sluškinju beskorisno putovanje.

Sluškinja? Ali kako se usuđuješ?

Dama je vojvotkinja.

Žao mi je, nikad ne bih zamislila. Onda je to beskorisna je neugodnost vojvotkinje.

Ne znam što se nadate postići time što ćete donijeti svoje torbe.

Jednostavno je: Uzeo sam stan.

Ako ne znate, posjedovanje je 90% prava, možda čak i više.

Nemoj stajati tamo, požuri. - Moram li ići? - Naravno! - Sa svim tim stepenicama!

Idite u hotel. - S vojvotkinjom? - Ne, moj hotel. I donesi moje stvari. - I ti?

Ja isto. Donesite sve što pronađete. - U redu.

Uzmi moj auto, požuri. - U REDU.

Poslije tebe.

Opet ste došli kasno. - Može biti.

Ali vidjet ćemo čije su kofere na prvom mjestu.

Moje, sigurno. Ja sam u blizini.

Ali i ja sam u blizini i moj auto je brži od taksija.

Taxi, taxi.

Ostavite to gospodine, pobrinut ću se za to. - Kakve manire! - Ostavi to.

32.624.

Hvala. - Molim.

Hoćeš da ga zadržim?

To nije potrebno.

Zdravo? Gospodine Cesani, molim vas.

Još je u kupaonici? Kako to? Nije moguće!

Jeste li sigurni da nije vani? Ići i vidjeti.

Nazvao sam ranije, ja sam gospođica Adorni.

Pa, kad je izašao iz kupaonice, neka me nazove ovdje, molim.

Molim te, ne zaboravi.

Vrlo je hitno.

Ok hvala.

Hvala.

Oprostite, gospođice, zašto ste tako ljuti?

Ljut? Mi?

Nećete mi čak dopustiti da zapalim cigaretu. Žao mi je što si tako uzrujan.

Bit ću prisiljen osjećati kajanje.

Za mene? - Da. Kad ću biti udobno sjedi na terasi promatrajući zalazak sunca,

žaljenje što vam je dao tugu će smanjiti moju sreću.

Da sam na tvom mjestu, ne bih se brinuo o tome.

Jer ja ću sjediti na terasi gledajući zalazak sunca.

I uvjeravam vas da vi neće mi čak ni pomisliti!

Četiri, četiri i pedeset. - Što?

Mjerio sam zid prije: 4.50.

Taj je kraći, jedva četiri metra.

Prokleta!

Moram hodati stubama. Sve mi se to događa!

Sve mi se to događa! Proklet da je stan!

Zašto ste me vratili? - Ja? - Pritisnuli ste gumb. - To nije istina.

Zašto si me srušio? - Ne, vidi, ovo dizalo je poludjelo.

Na podu, moraš otvoriti vrata, ili će odmah pasti.

Mogu li? Hvala. - Dođi! Dođi!

Polako, polako. - Hvala.

Zaustavili ste lift! - Ne, nisam!

Vratar! - Vratar!

Samo trenutak, budite strpljivi!

Vojvotkinja želi znati što se dogodilo.

Ponovno se pokvario.

Sada ću pozvati tehničara. Nema snage. - Što je s nama?

Ti ostani ovdje, tiho, Nazvat ću te odmah se vraćam.

Smiri se, Vojvotkinjo, pobrinut ću se za to.

Molim vas, prvo. - Ti. - Ne, ti. - Ti. - Prvo ti.

Ne, ti idi! - Ne guraj, vojvotkinjo.

Hajde, požurite, požurite. - Požurim, ali nisam Tarzan!

Dođi! - Ne boj se.

Molim vas, požurite, molim vas! - Polako!

Gospođice Eleanor?

Tvoje ime je Eleanor? - Ne zašto?

Netko traži Eleanor. Gledaj, griješiš.

Tko sam ja? Novi stanar.

Nemojte iskoristiti! - Ispričajte me.

Proklet! To je dizalo?

Nikad nisam vidio ovakvu olupinu!

Nastavi. - Da. - Hajde, požuri, puž, hodaj!

Morao je uzeti stan na četvrtom, petom katu.

Što? Još je u kupaonici?

Je li se ubacio u Marie?

Ah, evo mojih kovčega.

Konačno! Dragi Filippo, ali, zašto je trebalo tako dugo?

Da, tako dugo, tako dugo.

To je tvoja zahvalnost za moje žurbe.

Postoje i drugi. - Jeste li vidjeli, gospođice? - Gdje? - Ostavite ih ovdje.

Ali to je moj kovčeg. - Tvoj? - I to je moje.

Što si učinio? - Došlo je do neuspjeha dizala.

A vojvotkinja je bila opterećena koferima.

Oh, jadna Isabella! - O moj Bože!

Ja sam iscrpljena. - Žao mi je. Žao mi je.

Sjednite malo. Eto, dobro. Ne, ne na to! Dođi ovdje, na moj.

Evo, to je to. Oh, čak si donio kanarinca!

Što je to?

Ne znam, mora da je gospodin. Možda radio.

Ovo su tvoje stvari. - A ovo je tvoje.

Bilo je neke zbrke, ispričavam se. To je tvoje.

A ovo je moje, ja ću ga uzeti. Oprostite, vojvotkinjo i hvala vam.

Hvala vam puno.

Čekaju vas u hotelu. - Dođavola s njima. - Ti si ih pozvao!

Napravi moje isprike, započni ručak bez mene.

Idi i pošalji natrag moj auto.

Što ću im sada reći? Došli su iz Kopenhagena za vas!

Kako lijep automobil! Mora da je vrlo bogat. - On ima svu oholost svoga novca.

Čak i glazbu sada!

Gledaj, Renata, sa toliko apartmana ...

Znam, to si rekao, ali ja sam Postavite ovo i neću odustati, u redu?

A kada ste postavljeni ...

Kamo ideš? - Dom. Nema smisla ostati ovdje. Sada je 1 sat i gladan sam.

A ti? - Mislite da jedete u takvom trenutku?

Vidimo se kasnije, kada će stan biti naš.

Onda zbogom i sretno.

Vojvotkinja.

Malo je spuštena, vojvotkinja.

Nemoj se truditi s tim glupim sarkazmom.

Ona je pala. Velika obitelj koja je propala.

To pokazuje! - Izgleda se ne računa.

Ona je pametna žena i ima izvrstan okus.

Od toga kako se oblači, ne biste to rekli.

Za tvoju informaciju, najviše elegantne žene idu k njoj.

Stvarno? Što je ona? Palmist?

Ne! Ona je krojačica i jedan od najboljih.

Je li čudno da je vojvotkinja švalja?

Oh, ne, uopće ne. To je navika koja se širi.

Aristokracija se natječe s proletarijatom.

A i vi ste vojvotkinja?

Ne. Ja sam samo radnica.

Bolje je. Ako vam ne smeta što pitam, I ti si krojačica?

Pomažem prijatelju, mi smo u partnerstvu.

A ti želiš ovaj stan kao krojačka radnja?

Da, zapravo.

A ako mogu, vi biste ga koristili kao dom?

Da, dom.

Imate veliku obitelj? - Ja?

Ne, sama sam.

Sam !? - Da, sam.

I za tebe samo tvrdiš zauzeti stan tako velik?

Jedva je dovoljno. - Jedva dovoljno?

5 spavaćih soba, veliki dnevni boravak, 2 kupaonice! - Smiri se.

Ne mislite na siromašne obitelji od 7 ili 9 osoba koje žive u 3 sobe?

Kakve to ima veze s tim? Nema demagogije. Razgovarajmo o nama.

Doista, dolazi nam: Je li u redu

da bi ovaj stan trebao biti uzaludan jedna osoba, čovjek sam bez obitelji?

Tako bi to trebalo potrošiti na vojvotkinju i da se dama zabavlja igrajući krojačice?

Ne, dragi gospodine, griješite! Ne zabavljamo se, radimo.

Zato što nam se sviđa i radimo na životu.

Ne pričaj gluposti, nitko ne voli raditi.

Možemo li ući?

Oprostite, je li ovo stan za iznajmljivanje?

Da, ali već je iznajmljeno.

Sami ste ga iznajmili? - Da, jesmo.

Vidiš? rekao sam ti dolazimo kasno.

Kakva šteta! Pogledajte ovo prekrasna terasa. Upravo ono što nam je trebalo!

Željeli smo kuću s ravnom terasom.

Idealan je za djecu. Mogu se igrati, uzeti zrak na terasi umjesto da izlazi.

Imate li mnogo djece?

Nas? Ne, nitko. Još nismo u braku.

A ti već brineš? - Bolje je da bude oprezan.

Željeli bismo imati mnogo.

Nadam se da će doći. - Nadam se.

Problem je u tome da dok ne nađemo dom, ne možemo se vjenčati.

I ... imaš li nešto?

Što? - Djeca.

Ne, nemamo.

Onda i za vas, nadam se da će doći.

Nadam se.

Oprostite zbog smetnje, zbogom. - Zdravo i najbolje želje. - Hvala.

Oprosti, rekao sam bez djece. Što se mene tiče, to je točno, ne znam jesi li ti ...

Kako se usuđuješ? Ja sam neoženjen.

Još?

Što misliš? - Mislio sam reči...

Jedna stvar ne isključuje ... drugu.

Gđice, predložio bih primirje.

Koje primirje? - Primirje na hranu.

Zašto ne bismo jeli? - Ne, ne mičem se odavde.

Idemo na ručak zajedno, tako da možemo gledati jedni druge.

Ti idi, nitko te ne sprječava. Ali ostajem ovdje.

Oh, ne, ako se ne pomakneš, Ni ja se ne pomičem.

Da, vino, mineralna voda.

Gospođice, više volite pršut kuhani ili sirovi?

Ni kuhani ni sirovi.

Onda malo oboje.

Vjerujem ti. Čak i desert.

Sve je to za dvije osobe. Napisali ste adresu?

Požuri, molim te.

Ovdje je stol za blagovanje. Nije elegantno, ali s malo mašte!

To je sve što sam pronašao, ali to će i učiniti.

Jedan trenutak! Nešto nam nedostaje: cvijeće na stolu.

Presušio je, jadnik.

Posljednji stanari su otišli i zaboravio na nju.

Morate koristiti svoju maštu da biste vidjeli svijetle lišće, mnogo cvjetova u boji.

Dobar ukras, zar ne?

Sada, gospođice ... Htio bih predložiti još jedno primirje.

Na trenutak zaboraviti naše suparništvo. Možemo ga ponovno pokrenuti kasnije.

Izgledate kao da umirete od pušenja i sigurno, prihvatiti cigaretu od mene

neće poništiti prava nikoga.

Oh, lijepo, osmijeh! Nisam mislio da si sposoban za to.

Onda se prihvaća primirje? - Prihvaćeno.

Vidjeti? Možemo i mi sjediti. - Da. Sjedimo.

Poslije tebe. - Hvala vam.

Možemo razgovarati. - Razgovarajmo.

OK, o čemu ćemo razgovarati? Ne znam ništa o vama, vi od mene.

Mogu li postaviti neka pitanja?

Da, ako su diskretni. - Da.

Nemate obitelj?

Naravno da imam. Otac, majka i dvije sestre.

I nisu zabrinuti kada ne dođeš kući?

Ne živim s njima. Živim sam.

Ne u dobrim uvjetima? - Ne. Rekao bih gore.

I zašto? - Pa, možete zamisliti.

Napustio sam dom da budem neovisan i da radim.

Ove stvari obitelji neće prihvatiti.

Kažu da je moj prijatelj lud i da sam ludija od nje.

Možda nisu posve u krivu.

Možda si u pravu. Ali što sam drugo mogao učiniti?

Provedite ostatak mog života čekajući?

Oh super!

Dođi ovamo.

Piletina, desert, vino, voda. Sve, vrlo dobro.

Da služim? - Ne, mi ćemo to učiniti.

Vrati se za sat vremena i uzmi ga. - Da. Dobar dan gospodine. - Dobar dan.

Želite li?

Ne, hvala, nemam apetita.

Postanem tužan kad jedem sam. Barem mi održi društvo.

Ako ti se sviđa.

Stvarno ne želite ništa? - Ne hvala.

Onda ste sretni da ste dobili svoju slobodu?

Sretan? Ne bih znao.

Mnogo želite slobodu kada ga nemate.

Ali kada to učinite, ne znate što s njom.

Što? Ti si neovisna žena tko može raditi što želi.

Također možete...

Ići s prvim koji dolazi? - Ne, ne, nisam to mislio.

Možete govoriti iskreno.

To je normalno značilo slobodom za ženu.

To još nisam učinio, ali ne zato što ...

Možda, ako bih imao priliku ...

Daj mi nešto za piće, molim te. Stvarno sam žedan.

Molim. - Hvala.

Hvala.

Pokušajte malo pršuta. To je stvarno izvrsno.

Pa, mali komadić. Samo pokušati.

Dobro napravljeno. To me čini sretnim.

Ne, to je to. Hvala.

Samo smo govorili o tebi ... - Oh, dosta o meni.

Nisam zanimljiva tema.

Ali meni je vrlo zanimljivo.

Imaš način razmišljanja, reći stvari ...

Jesam li već govorio kao stara sobarica?

Ne, kao žena koja nema više iluzija.

Oprostite, koliko imate godina?

Mnogo godina. Previše.

Čovjek nikad ne pita ženu njezine godine.

Malo piletine?

Da definitivno. - Sviđa ti se. - Jako puno.

Hvala.

Gledaj, volio bih ...

Ideja mi je upravo došla.

Uh? Što?

Nije lako uopće reći.

Ali ti si duhovita žena, istina? - Ne znam, to ovisi.

Umjesto prepiranja za ovaj stan ...

Zašto ne bismo zajedno?

Iznajmite stan zajedno? I zašto?

Želite partner s našom trgovinom?

Ne, ne, ne u trgovini. Predlažem dogovor između nas: samo ti i ja.

Oprostite, bojim se da vas ne razumijem.

Ako se ne varam, želiš uzeti Ovaj stan sa mnom? Za koju svrhu?

Razumiješ?

Da.

Vrlo dobro sam shvatio.

Savršeno sam shvatio.

Rekao si da ako imaš priliku ...

Mogli ste biti vi? - Zašto ne?

Jesi li uvrijeđen?

Ne, zašto bih trebao biti? To je moja krivnja. Nisam trebala reći ono što sam rekla.

Ali nemoj zamisliti ... - Gle, pogriješio sam. Oprosti.

Povlačim svoj prijedlog i molim vas da zaboravite.

Već sam učinio. - Nema gorčine?

Nikako. - Mir?

Mir.

Ti, sigurno, misliš da sam idiot? - Ne zašto?

Dobro...

Jer izgledam kao hrabra žena bez predrasuda

koji vidi život na moderan način. Daleko od svih konvencija.

Ali umjesto... - Umjesto toga?

Ništa. Razmišljao sam o vašem prijedlogu.

Ne smije se prezirati. Ti si bogat čovjek.

Vjerojatno ste velikodušni.

Samo pomisli, mogao bih živjeti u lijepoj kući kao ljubavnica ne kao radna žena.

Moj prijatelj mogao raditi moj toilette što plaćate za vas. - Sigurno.

Toalet, nakit, krzno! Bilo bi besmisleno odustati, zar ne?

Možda ću jednog dana požaliti što sam odbio.

Doista, zažalit ću.

To je sudbina: griješiti i zauvijek se pokajati.

I nastavi činiti pogreške, Morat ću se jednog dana vratiti kući

i završiti kao teta Angelina. Ne znate moju tetu Angelinu?

Ne. - Da je vidiš tako je smiješno!

Ima 50 godina i oblači se kao djevojka.

Izbjeljuje kosu i s ružom čini usne u obliku srca

čitate romanse cijeli dan.

I ona je imala prijedlog kao tvoja kad su mladi.

Ali je odbila i potrošila njezin se cijeli život pokajao.

Jadna teta Angelina!

To je stara pjesma. To je iz vremena moje tete.

Znaš da sam skoro u iskušenju razmotriti svoj prijedlog?

Koji? - Onaj od ranije.

Žao mi je, gospođice, prekasno je. Povlačim ga. - Što?

Promijenili ste mišljenje? - Da.

To je lijepo.

Prije nekoliko minuta, s nekoliko komplimenata, predložili ste da ja budem vaš ljubavnik.

A sada... - Molim te, zaboravi na to.

Da li se pokaješ pitati? - Da, pokajem se.

Zašto? - Vidite, gospođice, slijedim svoje instinkte.

Slijedit ću prvu ideju koja dolazi meni bez ikakvog obrazloženja.

Unutra je kao tajanstveni glas reći mi što trebam učiniti.

Na primjer, u vlaku su bila dva ljudi govore o prodaji mlina.

Odjednom sam čuo tajanstveni glas

koji mi je rekao da ga kupim iako Nisam znao što je to mlin.

Kupio sam ga i bio je najbolji posao u mom životu.

Ne razumijem što to čini morate učiniti ono o čemu smo razgovarali?

Ono što sam htio objasniti.

Imam puno povjerenja u taj glas. Uvijek mi je dao dobar savjet.

Sada dok ste razgovarali, tajanstveni glas reče: "Udaj se za nju".

Napravit ću još jedan prijedlog.

Hoćeš li se udati za mene?

Oženiti te?

Što ti prolazi kroz glavu?

Udaj se za mene, budi moja žena.

Šališ li se?

Misliš da bih se šalio na takvu temu?

Dajem svoju časnu riječ, govorim s najvećom ozbiljnošću. - Ali ...

Ismijavaš me?

Ti stvarno... namjeravaš se udati za mene?

Da.

Ali ... kako je to moguće? Jedva me poznaješ.

Zapravo, uopće me ne poznaješ.

Kako bi takva ideja mogla doći?

Ne poznajem sebe. Upravo je došao.

Rekao sam ti: tajanstveni glas.

Što kažeš?

Ako se složimo, objavit ću ga i za dva tjedna ćemo se vjenčati.

Ne ne! Jedan trenutak! Prebrzo je! Glava mi se vrti!

Smiri se i pusti me da razmislim. - Razmisli što?

Oprostite, gospođice, ne razumijem vas. Bio si spreman biti moj ljubavnik.

Sada kad predlažem brak, oklijevate i ne znate što reći.

Naravno da ne znam što da kažem! To je sasvim druga stvar.

To je bio poslovni dogovor, poput mnogih druge, poput one s mlinom.

Kupovali ste i dopustio sam sebi da se kupi.

Ali brak ...

Brak je za život. - A ovo vas plaši?

Ne, nisam uplašena, ali ... da bi se udala moraš biti zaljubljena.

Da bi bio pogođen ... ali ne mogu biti zaljubljena u tebe.

Ni ja se ne volim, ali to je nije važno. Ljubav će doći kasnije.

A ako ne?

Ne budi pesimist, doći će. U redu, ako ne, učinit ćemo manje.

Izgleda da su brakovi bez ljubavi biti najsretniji. Ti prihvaćaš?

Što je? Još jedna prepreka? - Ne ... ne, ništa.

Ali bolje je sve predvidjeti za najbolji mir. Ne mislite li?

U redu, pretpostavimo. Nastavi.

Nastavi. - Pa ... pretpostavimo da sam ...

Pretpostavimo da sam ... - Hajde, uzmi srce. Da ti...?

Pa, ako jednog dana padnem zaljubljen u drugog ...

Još? Lijepo! Mi kompliciramo stvari. Kakve veze ima drugi s tim?

Ah, ne znam. Možda takav ne postoji.

Ali moglo bi se dogoditi da ga upoznam.

Trenutak, oprostite. Budite jasni, ne razumijem.

Slušaj ... možda će ti se činiti glupo ili neki idiotski romantizam što govorim

ali znaj da žene, sve žene, san o ljubavi.

Prava velika ljubav.

Možeš reći... oni samo žive za to.

To je najljepše njihovog života.

Čak sam i sanjao, čekao iako to još nisam imao.

Možda je nikad neću dobiti.

Onda ako ... ako se odlučim udati za tebe, onda ja ...

Razumijem.

Želite živjeti svoju stranicu ljubavi.

Savršeno. Oprostite ako sam iskren.

Ne, ne, dobro si učinio.

Zar ne bismo mogli napisati ovu stranicu zajedno?

Ah, nisam mogao tražiti bolje.

Ali ako se umjesto toga dogodi da bih trebao pisati s drugim?

Još? Imate neke fine zahtjeve! Udaj se za mene i zaljubi se u drugog!

Ti imaš neke fine zahtjeve sa svojom idejom.

Predlažeš mi brak bio je ugovor za tvrtku,

I moram prihvatiti bez poznavanje uvjeta?

Čak i u tvrtkama, očekuju prijem novih članova, zar ne?

Sada smo u nevolji! Ovdje riskiramo ustajanje!

Gledajte, htio bih napraviti prijedlog. - Još jedan?

Eh! Naravno, kad vidim da postoji još jedan.

Nisam rekao da postoji. Rekao sam da bi moglo biti.

Gore. Da je istina, lako bi moglo biti riješili: mogli ste izabrati njega ili mene.

Ali to je "moglo bi biti" koje komplicira sve, razumiješ?

Pa, sav posao ima izvjesno marža za nepredviđene, kao što znate.

Ja ću reći! Čak ni ne znam s kim ću dijeliti dobit!

Vjeruj mi, ovaj put tvoj glas je pogriješio.

Ne, moj glas nikad nije u krivu.

Predlažem rješenje iskreno, pošteno: Svejedno ćemo se udati.

Ako upoznaš taj zlokobni "drugi", što može Ja kažem? Samo me upozori i razdvojit ćemo se.

Samo tako? Jednostavno? Bez tragedije?

Nema tragedije, ali upozori me prije, ne poslije. - Naravno!

Slažemo li se oko toga? - Savršeno.

Ima li još prigovora? - Ne, ništa.

Onda možemo odlučiti. - Odlučimo.

Obnavljam svoje pitanje. Hoćeš li biti moja žena? - Ako stvarno želiš da ...

Sjajno. Sretan sam.

Hvala.

Oprostite, zaboravio sam pitati: kako se zoveš?

Renata. A ti?

Carlo.

Prokleti telefon!

Dolazak. Dolazak!

Zdravo?

Da, rezidencija Reani.

Tko je to?

Ne, gospođo, ne. Još su na odmoru.

Mislim da se neće vratiti prije kraja mjeseca.

Ne, sada su na jezerima.

Da, prisustvovati utrkama glisera.

Carlo?

To je izvanbrodski motor. - Joveom, Nisam znao da si takav stručnjak.

Mnogo su mi objasnili ovih dana.

Još uvijek ne možeš čuti zvuk izvanbrodski motorni čamac?

Ne, ne mogu podnijeti ni jednoga.

Dago! Jeste li još trčali?

Ne još.

Uspio sam odgoditi početak. Želio sam da i ti budeš tamo.

Hvala, bilo bi mi žao što nisam tamo.

Carlo, oprosti. Ne znaš Grof Dagoberto Monterani. Moj muž.

Tako sretan. - Dama je moja maskota.

Uvijek mi je donosila sreću. - Lijepo.

Mogu li vam donijeti nešto? - Ne hvala. Kad se utrkujem, ne pijem.

Carlo ne razumije. Dago je već osvojio tri utrke,

kvalificiraju za njegovu kategoriju. Ako danas pobijedi, bit će prvi.

Ah, dobro urađeno. Lijepo. - Hvala.

Ali... ali danas će biti teška utrka.

I trebat će mi tvoja pomoć! - Moja pomoć?

Oh, stvarno misliš da moja prisutnost može utjecati na konkurenciju? - Zašto ne?

Jučer, na primjer ...

Na zadnjem krugu, bio sam zatečen. Ništa za raditi. Bio je izgubljen.

Odjednom sam osjetio novu energiju sve, čak i motor učinio više!

Jer sam stigao. Onda je istina.

Točno.

Nisam mogao znati, nije je mogla vidjeti ...

a ipak sam pobijedio!

Dobro napravljeno! Za vaše čarobne moći, i čestitke oboma.

Zar ne dolaziš?

Ne, moja prisutnost nije potrebna. Nemam utjecaja na motore!

Carlo se uvijek šali. Pa, kasnije. - Kasnije. - Pozdrav.

Vidimo se kasnije! - Kasnije.

Hvala.

On je fantastičan!

To je Dago, on je ispred!

Čestitamo.

Za tvoju pobjedu. - Hvala.

Hvala.

Kakva velika utrka danas! Šteta što ih sutra nema.

Žao mi je. Ne znam kako ćemo provesti dan!

Dago želi dobiti svoj slobodan dan povedite nas na jezero s njegovom "Mirella".

Odlična ideja. Tko je Mirella?

Ne znate? - Ne.

Mirella je njegov gliser.

Lijepo. U koje vrijeme možemo upravljati putovanjem?

Pa, možemo početi u podne i otići popijte piće u San Quintinu. - Sjajno!

Bit će to divno putovanje! - Divno!

Tako lijepo, zar ne?

Divno! Jako lijepo!

Gdje se nalazimo? - Oh, ne znam, izgubio sam se.

Kakvo uzbuđenje voziti ovu brzinu! Nikad ga nisam probala!

Idemo jedva 70. Mirella može doseći 90!

Wowee! - Želim pokušati?

Ne, ne sada. Dopustite da barem uhvatimo dah.

Zaustavimo se na trenutak, Dago! - Kako motor gori!

Motor gori!

Nema razloga za brigu! Sada ćemo ohladiti motor!

Veličanstveni! Upravo smo usred jezera, ha?

Da! Šteta za izmaglicu. - To nije važno.

Sretan sam svejedno!

Ako ste znali koliko radosti ovo putovanje mi je dalo!

Doista sam vam zahvalan!

Ja bih vam trebao zahvaliti, gospođo, jer mi je pružio priliku

da provedete ugodan sat.

Sad idi polako, molim te. Obalu ćemo duž cijele obale.

Želim vidjeti krajolik. - Kako želite, gospođo!

Pa, što je? Neće li početi? - Ne.

Ne, ne brinite! Počeće. Ne razumijem što se dogodilo.

Bilo je tako dobro.

Treba li plin?

Ne, kako može trebati plin? Napunio sam ga prije odlaska.

Da vidimo što je to.

Budite oprezni, možete isušiti bateriju, znate.

Da ... da, znam Mogu isprazniti bateriju!

Ali što se može učiniti?

Što se događa ako ga ispraznite? - Ništa, gospođo, ništa!

Svejedno će početi, ne brinite.

Mora biti ... mora biti zapušeni karburator.

Plin ne teče. - Što ćemo onda?

Bez brige! Rastavite, očistite i započet će.

Samo je pitanje ... dvije minute.

Dvije minute?

Dvije minute.

Kvragu!

Zar to nisu prljave svjećice?

Ali ne! Nije moguće! Jučer sam ih promijenio!

Budite strpljivi nekoliko minuta, gospođo! - To si rekao ranije.

Ali radim što mogu, draga gospođo! Nemojte misliti da uživam u ovome!

Ništa! Ne počinje! - Što treba učiniti, Carlo?

Što želiš, draga? Ne razumijem motore. Pitajte ga.

Ništa! Ništa ne radim! Sve sam pokušao.

Ali nema li načina da zatražite pomoć? - Da, da, tu je sirena.

Lijepo! Što čekaš? Zašto ne zvučiš? - Zvuči!

Ne mogu! Radi s električnom energijom i baterija je prazna!

Zašto to prije nisi zvučao li se tada baterija ispraznila?

Ali tko bi to mogao zamisliti da ovaj prokleti motor ...

Uvijek je nestalo kao sat.

Nema smisla boriti se s njim motor koji nije kriv!

Prije nego odete, morate provjeriti da sve radi. Zar nisam u pravu?

To je nesretna situacija, ali vidjet ćete da će se sve dobro završiti.

Gospodin Dagoberto će pronaći način da nas vrati na obalu.

Zapamti da si mu maskota. Možeš mu donijeti sreću čak i večeras.

Kako ste smiješni! Ovo nije vrijeme.

A ako biste pokušali vrištati? Rekao si mi da imaš dobar glas, zar ne?

Pjevaj pjevaj! - Ali je beskorisno, Gospođo, nisu nas čuli.

Nadajmo se da će neki brod proći. - Lijepo! Nada!

Nadam se, draga. Suočite se s ovom avanturom sa sretnim duhom. Noć će proći.

Carlo, ne mogu više! Gladan sam, hladan, umoran i uplašen!

Neću provesti noć ovako!

Radije bih se ubacio!

Ne preporučujem, draga to bi bilo loše rješenje.

Umjesto toga, zašto ne pokušavamo pokrenuti motor?

Pokrenuti motor? Jesi li spavao?

Zar nisi vidio da sam ga rastavio i niste uspjeli pronaći problem? - Pokušaj ponovno.

Ah, ne! Dovoljno! Beskorisno je! Ruke su mi mrtve. Gotov sam! - Mogu li pokušati?

Fino! Pokušaj! Pokušaj! Da vidimo što možete učiniti! Pomozi sebi!

Budi moj gost! Uzmi mjesto! Pokušat ćemo. Mogu li, draga?

Ona radi! - Što si učinio?

Ništa, pritisnuo sam gumb!

Oh, draga! Kako lijepo! Ti si odličan!

Ne shvaćam. Dopustite mi... - O ne! Drži se podalje od motora!

Ako moj muž nije bio ovdje, tko zna kako bismo završili!

Zdravo? Da, rezidencija Reani. Dobar dan, gospođo.

Ne, na putu su.

Da. Vratili su se, ali su opet otišli.

Ne znam. Nisu mi ništa rekli.

Trenutno su u Parizu.

"Biti ili ne biti ..."

Umrijeti ...

za spavanje.

Za spavanje ...

Želite slatkiš? - Ne, hvala, ništa.

Prestani praviti toliku buku!

Još jednom, molim.

Hvala vam.

"Biti ili ne biti..."

Umrijeti...

Umrijeti ... - Spavati ... - Spavati ... - Za spavanje ... - Za spavanje ...

Umrijeti...

Još jednom, molim.

Hvala vam. Hvala vam gospođo.

"Biti ili ne biti..."

Zdravo? Da, rezidencija Reani. Da, oni su u Rimu. Vratili su se mjesec dana.

Dama? Ne znam je li kod kuće. Idem vidjeti. - Nisam za nikoga.

Dama je već izašla. Javit ću joj. Moje poštovanje.

Ima li naređenja, gospođo? - Ne, možete ići.

Zdravo? Isabella? Ah, to si ti! Dobro.

Trebam veliku uslugu. Nazovi me uskoro i kažem vam da me hitno morate vidjeti.

Izmisli nešto. Ovdje imam goste, koga ne znam kako se riješiti.

Nazovi da kažem da moram biti s tobom u 5 sati.

Ne, trebat će važan razlog. Ne znam ...

Da si u gužvi, bolestan si i trebam te dovesti do liječnika.

Da da. Vidiš, imam sastanak u 5.

Ne mogu sada objasniti. Da, objasnit ću osobno.

Nazovi me uskoro i zapamti. Nemojte pogriješiti.

U 5 sam apsolutno s vama.

Hvala dragi.

Koja melodija!

Takav je da se jedan ludi!

Kako lijepo!

Ogroman! Veličanstveni! Kakvu moć izražavanja!

Kakvu vizualnu živost! Maestro, bili ste sjajni! Sjajno!

Dobro napravljeno. Vrlo dobro učinjeno!

Preseljen sam, šokiran! Ja sam sve drhtaj, hladno!

Maestro, s tim apartmanom nadmašili ste sebe!

Ne možete ići dalje od toga! Ne možete ići dalje od toga!

Vrlo smo vam zahvalni, Maestro, jer ste nam dopustili da čujemo vaš novi sastav.

Novi? Ne, ne možeš to nazvati novim. Radim 8 godina na tome.

Uzeo sam ga i napustio mnoge puta. To me koštalo mnogo patnje!

Prirodno! Kako razumijem! Gestacije umjetničkog rada uvijek košta patnje!

On pati! On pati! pati kada igra! Pati kad stvara!

Naravno, i mi. Svi smo patili, zar ne?

Nikad me ne voliš! Nikad me ne voliš!

Reci i ti nešto!

Tiho si kao budala! - Zašto? Nisam mogao čekati da završi.

Maestro, koji je naslov ove lijepe kompozicije?

"Bol u rudniku Pitchblende."

Mama Mia!

Zakleo bih se! Možete ga čuti. Istina da to možete čuti?

Doista, mislio sam da sam čuo borere ... - Ali ne! Koje bušilice? Ne.

Picks, sweat! Meso mučeno umorom. - Odabir ...

Mučiti...

Bez daha ... Očajanje!

Čuješ to s tragičnim dokazima! Pravi? - I kako! Muškarci koji guraju kolica ...

Ne! Ne! Ne! Nema kolica! - Smiri se! - Nema kolica! - Nema kolica!

Sve na ramenima, gore, gore ...

Umorno, uz stepenice iskopane u stijeni!

Gore gore! Pod udarcima tirana! Ima trepavica, zar ne?

Naravno da postoje! - Osjećaš ih! Sve to osjećate. Bože, kako to osjećaš!

Pa, ne znam, ne znam, ako sam uspio dati ...

osjećaj umora ...

umora! - Zdravo Jove, jesi li siguran? - Budite uvjereni!

Ti si prvi kome Otkrio sam ovaj novi sastav.

Oprostite, gospođo, vojvotkinja na telefonu. Imate liniju ovdje.

Carlo, razgovaraj s Isabellom. Pogledajte što ona želi.

Zdravo, vojvotkice! Renata je zauzeta. Ako mi možete reći ...

Što?

Oh, Jove!

Kaže da je u nevolji.

Stvarno? I što mogu učiniti?

Pitaj je što se dogodilo.

Renata želi znati što je taj problem koji se dogodio.

Što? Oh, Jove!

Kaže da je bolesna i mora ići liječniku.

Dobro, pusti je. Vjerojatno jedna od njezinih zamišljenih bolesti.

Kaže da je vjerojatno jedna od tvojih imaginarne bolesti. O ne?

Jedan trenutak. Kaže da želi da idete s njom kod liječnika.

Carlo, ne mogu sada. Zar ne vidite da imam goste?

Ne može, ne može. Ima goste.

Ako je na našem računu, ne brinite. Odlazimo. - Veoma je kasno.

Žao mi je, stvarno. Bili smo tako sretni u vašoj tvrtki.

Što da odgovorim? - Reci joj u redu, ja ću ići.

U koje vrijeme trebam otići do tog liječnika?

OK, doći će. Koje vrijeme da li bi trebala ići ovom blagoslovljenom liječniku?

U 5. Na 5 oštar. Ne brini, vojvotkinjo. Sretno, a?

Očekuje vas u 5. Ona vas traži da budete točni.

Oh, već je 4! - Molim vas, Maestro, idemo.

A ti? Kamo ideš? - Nemam što raditi. Ja ću ići s tobom.

Gdje? - Gdje god želiš.

Hvala na izuzetnoj gostoljubivosti.

Hvala vam na lijepoj glazbi.

Nadam se da ćemo ga opet čuti. - Sigurno. Vratit ću se.

Lijepo, računat ćemo na to.

Svake nedjelje primamo kod kuće neki prijatelji: slikari, pisci.

Čavrljamo i imamo malo glazbe. Nikada bez našeg dragog, velikog Maestra.

I ja te očekujem, eh? - Hvala, nećemo ga propustiti.

Doviđenja!

Naposljetku, nema ih! - Tišina, mogu te čuti.

Koja mu je ideja reći mu da se vrati? - Samo sam pokušao biti ljubazan.

A ako prihvati? Vidjet ćemo ga sa svojom tonskom glazbom i divljenjem fanatikom.

Hoćeš se kladiti da će se vratiti? I ona će! Oboje će se vratiti!

Ah, evo ih! To su oni.

Čim smo sišli, lift se vratio.

Ovaj lift je pomalo lud.

Po dolasku, brzo otvorite vrata ponovno počinje. Poslat ću te natrag. - Ne ne!

Ne želim ići u taj lift. Bojim se. I...

I on se boji. Tako je blijed! Tako osjetljiva!

Nije mu potrebno ništa uznemiriti.

Sada će sastaviti apartman: "Agonija u dizalu".

Tvoja pamet nije na mjestu, neke stvari ti ne razumijem. Pođi sa mnom, Maestro.

Spustit ćemo se pješice. Sigurnije je. Dođi, dođi. Pazite gdje stajete.

Da, idem kod frizera! - Dobro, idem s tobom.

Što ćeš tamo raditi? Bit ću tamo 90 minute! Ja ću dobiti trajnu. - 90 minuta?

Dobro, čekat ću. - Čekati što?

Ne shvaćam ovu ludost čekanja! Vas stvarno se sviđa! - OK, ako ne želiš.

S vama ne trebam obrede. Izgovor ja, jedva imam vremena za promjenu.

Doviđenja. - Zbogom, i hvala na svemu.

Moraš li uvijek biti vezan za mene? Čak i kod frizera?

Ovdje. Nemoj me očekivati ​​večeras.

Imam kanastu u Marcellinoj kući.

U koje vrijeme će to biti učinjeno? - Ne znam! Kad bude gotovo!

Ne mogu prekinuti kanastu kako bih te zadovoljio, mogu li? - Smiri se, nemoj se ljutiti.

Ljut? Ljut! Uopće se ne ljutim!

Stani mi na živce sa svim tim pitanjima!

Kao istražni sudac! "Što radiš? Kamo ideš?"

Oprosti. - Ne, meni je žao. Ako se želite nastaviti svađati ...

Ne hvala. - Ne, nastavit ćemo kasnije.

Točno, imamo cijeli naš život. - Da.

Doviđenja. - Pozdrav.

Moja najbolja Renata. - Hvala.

Vidimo se, Filippo. - Pozdrav.

Živčani? - Da, nervozan.

Često je takva? - Od jutra u noć je izvlači na mene.

Samo jedna riječ i ona eksplodira kao šibica.

Možda ona nije bila žena za mene, niti ja za nju.

Zašto si se udala? - Svidjela mi se, bila sam zaljubljena.

Je li i ona bila zaljubljena? - Ne, ne vjerujem.

Željela je muža. Da smo imali djecu ...

Ali samo ja i ona. Ona se ljuti i neka mi to znaju.

Nisam zabavan pratitelj i kada dosada dolazi, postaje ružna.

Je li ona vjerna?

Zašto to pitate? Znaš nešto?

Ne, ništa. Ne znam zašto sam mislila od toga. Nemojmo o tome ponovno razgovarati.

Ona nije vjerna i izdala me. I znali ste, zar ne?

Ne, nisam znao. Bilo je to glupo pitanje, oprosti mi.

Ne, ljubazno je to reći, ali mislim da svatko to zna.

Izdala me je. Nakon nekoliko mjeseci braka.

Kako ste saznali?

Slučajno.

Našao sam pismo. - I što si učinio?

Ništa. Htio sam je izbaciti ...

Ako se odmah vrati Ja bih to učinio. Ali došla je kasno.

Prošli su sati, postajalo je mračno ...

i onda sam se počeo bojati.

Boji se samoće, Boji se da se više neće vratiti.

Kad se vratila sretna, nasmijana, vesela ...

Šutjela sam. Šutjela sam zbog straha da je ne izgubim.

Jadni Filippo.

Sada se pretvaram da ništa ne znam, i ako misli da sam imbecil,

ona ne zna ... da sam kukavica.

Sve je to smiješno. - Ne, nije.

To je. Osjećam se smiješno. - To nije smiješno.

Naš grčki profesor u školi rekao bi: "Pogledajte djecu, ako Menelej,"

"Kad ga je Helen ostavila, šutjela je, nitko ništa ne bi znao. "

"Umjesto toga počeo je vikati, počeo je beskrajni rat i sada, momci, "

"morate učiti u školi." da je Menelaus bio rogonja. "

"I nakon 3000 godina, još uvijek pričamo o tome. "

Pravo. Kažete da me tješi, hvala vam.

Ovo je tema o kojoj se često smijemo ali tko je unutra nije zabavno.

Ne možete razumjeti. - Dobro razumijem.

Ne možete razumjeti jer imate ... nisu ga iskusili. - Tko kaže da nije?

Vas? - Da ja.

Hoćete reći da vas je Renata izdala? - Ne, ne još, ali hoće.

Oh, ne, nemoguće! Renata te nikada neće prevariti.

U krivu si, danas će me izdati. I mogu vam reći sat.

U pet sati. - Pet sati?

Da, u pet sati. Jeste li čuli taj poziv od Isabelle?

Isprika, Renata joj je rekla da nazove.

Zašto? - Zato što ima sastanak s muškarcem.

Njezin ljubavnik?

On još nije njezin ljubavnik, ali on će biti.

Do sada su postojale samo pripreme.

I znate tko je on? - Da, mladić kojeg smo upoznali u Veneciji. Određen...

Dino Moriani. Živi u Via Mercalli 22.

Sve je moja krivica. - Zašto?

Napravio sam veliku grešku, odmah sam shvatio. Ne možeš reći ženi

"Imate pravo na veliku ljubav". To je kao da kažeš "Pronađi".

U stvari, Renata ... - Nalazi ga. - Nalazi ga.

Jadni Carlo.

Ne diraj me, odbija me.

Neću odustati, nadam se. - Što se nadate?

Ne znam. Ipak mora postojati način ne dopustiti joj da uništi našu sreću.

Upravo će počiniti pogrešku i ona će shvatiti i požaliti kad bude prekasno.

Onda učinite nešto. Ulazi u auto, pronađi je, reci joj!

Neće biti od koristi. Osim toga, nema vremena. Bit će tamo za nekoliko minuta.

On je čeka ... Čini se da ga vidim.

Pripremio je stol za čaj,

sendviče, čokolade, marrone glac

Ugodno svjetlo, intimno, šarmantno

Pogled oko sebe, pogled u ogledalo. Prilagođava kravatu, zaglađuje kosu,

posljednji dodir cvijeća u vazama ...

Savršeno!

Vrlo elegantno

Sada je 5 sati. I on će gledati na sat.

Bit će zabrinut u posljednjem trenutku pokajala se. Ne, ne brini!

Nema pokajanja, upravo će stići. - Što to govoriš?

Ništa. Zamišljam. Čini se da je vidim.

Tamo je na odmorištu, kraj vrata, zabrinuta, bez daha.

Ona oklijeva trenutak.

Još bi se mogla predomisliti, vratiti se ...

ali umjesto toga, ona zazvoni na vrata. Ona ulazi.

Poljubi joj ruke ... prati je u dnevnu sobu

Još uvijek ima spušteni veo, ona ga podiže

Gleda uokolo ... Ne znaju što da kažu

On je traži da skine kaput, kaže ne, ali ...

Ali onda je skida

Nemojte se zadržavati na tome. Ne želiš zamislite što slijedi? - Da, želim!

Dopustite mi barem tako zabavu. Gdje si? - Tu sam.

Sve se odvija u klasičnom stilu: sjedi na kauču, sjedi blizu nje,

kaže nešto, smije se, smije se, smije se! Zašto se smije?

O čemu oni govore? Vjerojatno ja.

Žene, prije nego što varaju, imaju poslastica za razgovor o svojim muževima.

Kako čudovišno! Zamišljajući takve stvari? Uopće ti nije stalo do nje!

Ne brinete? Zar ne razumijete, Glupo, što patim?

Strašno! Izgubio sam je i ne mogu ništa učiniti da je zaustavim!

Trebao sam je zaustaviti prije, sada prekasno je. - Ne! Nije prekasno!

Razmislimo mirno. - Razmislimo mirno. Ne paničite.

Smireno, inače je gore. - Sada ...

Sada je s njim. - To je činjenica. U REDU.

Upravo je stigla. - Točno, nemojmo gubiti vrijeme.

Imaju čaj. - Toliko bolje. - Imaju čaj.

Što više volite: limun ili mlijeko? - Niti, hvala.

Čak ni kap vatre? - Što je to?

Kap vode.

Taj me ludi Tit Gallura naučio. Poznaješ je? - Ne, ne vjerujem.

Ona je nećakinja ambasadora. Udala se za grofa Galluru.

Ali ona je rođena Vanitelli Morigi Stignano, staro Piedmontsko plemstvo.

Kao što sam rekao, votka dodaje polet. Želite li ga isprobati?

OK, pokušajmo.

Hvala.

Sviđa ti se? - Nisam ga probao.

Ne ne. Mislio sam na svoju "jazbinu".

Da, slatko je.

Još jednu vatru? - Ne, u redu je.

Ako si znala, Renata, kako sam oduševljena ... kako si uzbuđen što te vidim na mom malom mjestu.

Čini se da sve sjaji novim svjetlom.

Nećeš mi vjerovati kad kažem da se uz tebe osjećam ... uznemireno.

Kao dječak na koledžu u svom prvom bacanju.

Izraz je banalan, znam, ali istina je.

Kako se zovu ta cvijeća?

Begonija.

Oni su moje omiljeno cvijeće.

Oni imaju toplu slatkoću, lascivan, gotovo senzualan.

Sa svojim šarenim šarolikim lišćem, njihove guste crvene latice.

Izgled.

Poput usana žene koja teži poljupcu.

Naša mala biljka, koja je izgledala uvenula, već je oživio sve svoje lišće

Sjećaš se kako je bilo kada smo ga pronašli?

Stavili smo ga na onaj klimavi prtljažnik i sjeli smo na kovčege

Morali smo izgledati prilično smiješno

Gledaj, Renata ...

Zamislite da smo sada kao i mi.

Ova mala biljka mi je draga ... kao memoriju.

Kakvo sjećanje?

Naš prvi sastanak. Ne možete to zaboraviti.

U venecijanskoj cvjećarnici,

Kupio sam tu biljku za damu i kupovali ste ruže.

Držao sam ga kao nadu i kao obećanje.

A sada nada postaje stvarnost i obećanje se čuva.

Još mi ne vjeruješ.

Ne, ona ga ne voli! Nemoguće je da ga može voljeti.

Zanosila ju je znatiželja, ali ne shvatiti idiotizam koji se sprema počiniti.

Trebao bih je natjerati da shvati. - Kako možeš da je shvati? Ona sada ne zna.

To je ono što moram naći: način da je razumije! Ali kako? Kako?

Kako...

Telefon. - Zovete policiju?

Uhvatili ste ih? Uhićen? Dobro! - Ne, ne to. - Koga zovete? - On!

Vjeruj mi malo.

Da, naravno, ali ... Oprostite, Moriani, moram ići.

Što? Upravo ste stigli!

Da, ali sam zaboravio ... neke poslovne, hitne poslove.

Moje krzno? Ah, ovdje je. - Je li se nešto dogodilo? Rekao sam ...

Ništa. Ništa se nije dogodilo. Samo, moram ići.

Gledaj, Renata ...

Oprostite, mogu li?

Zdravo? Zdravo? Da, stan u Morianiju. Da ja sam.

Tko govori?

Tko?

To je vaš suprug.

Moj muž?

Zdravo? Zdravo?

Nitko ne odgovara.

Otišli su? - Zdravo? Zdravo?

Je li mogao znati?

Ne znam. Nije moguće.

Što mi je činiti? Odgovor? - Naravno! Pričaj s njim!

Zdravo? Zdravo?

Nisam ništa čuo, morao sam biti prekid. Ali sada zvuči jasno.

Reci mi! Kako si, Reani?

Pa hvala ti. A ti? Sjajno.

Slušajte, gospodine Moriani, pitajte da moja žena dođe na telefon?

Da, moja žena!

On te želi. - Ja?

Što da kažem? - Nisam ovdje! Ne ovdje!

Zapravo, Reani, mora postojati pogreška.

Tvoja žena nije ovdje. Ne, uvjeravam vas, nije.

Pogrešili ste.

Ne, nisam. Znam da je tamo.

Ako ti kažem da znam ... moram reći joj nešto. Zamolite je da dođe.

On inzistira.

Ne, ne želim! - Odgovorite mu, sada ...

Zdravo?

Zdravo? Oprosti, Renata, što te gnjavi.

Željela sam pitati, gdje ste stavili moje manžete?

Da, platinaste. Pogledao sam, ali ih nisam mogao pronaći.

Što? Da, izgledao sam, ali ih nisam mogao naći.

U prvoj ladici s lijeve strane?

Ne, ništa više. Hvala. Hvala bok.

Sada me izdaj ako možeš!

Nije znao gdje su mu manžete!

Zvao je samo zbog toga?

Da. Samo za to!

Tako... Tako je sve otkrio.

Naravno, saznao je! I htio nam je javiti!

Manžete ...

Manžete.

Mislim, dakle, s obzirom na okolnosti ...

To kažem za vas, ne za mene. Možda je bolje da ...

Što? Što bi bilo bolje? - Ne ne ne!

Mislio sam, ako slučajno, trebao je doći ovamo ...

Znaš, tvoja prisutnost u mojoj kući ... Ne želim to ...

Kažem to za tebe, ne za mene.

Ako je slučajno došao ovamo? Što bi to bilo važno?

Bio bih gotovo sretan kad bi on došao ovamo. Ja želim! - I ja bih bio sretan.

Uostalom, nismo učinili ništa loše. - Točno! Ništa loše!

A on zna!

Nije morao zvati da bi dobio što je htio dobiti. Neće doći!

Zar ne mislite da izgledamo ... Dovoljno smiješno?

Smiješan! A ovo je moja osveta!

Natjerala sam ih da utonu u smiješne! Sada je kao da sam tamo između njih.

Uživat ću na mjestu njezina povratka.

Misliš da će se vratiti? - Naravno. Kladim se da je na putu, dahtanje, zabrinutost.

Ne može dočekati da objasni.

Sada je čujem: "Carlo, što si vjerovao?"

"Nećeš sumnjati da postoji išta između mene i njega? Ne, kunem se!

"Pozvali su me da vidim neke slike" ili "Otišao sam tamo sekundu da vratim knjigu!"

Uobičajeni izgovori. Znam za to. Što ćeš reći? - Ništa. Nema prigovora.

Želim da se uvjeri u to što je učinila i što je htjela učiniti,

Uopće me nije briga!

Ali rekli ste da patite! - Jesam, ali ona to ne zna.

Ne smije to znati. Jao da ih napravim jasno je ženi da si zaljubljen!

Žene se ne drže s ljubavlju, već sa strahom ne biti voljen! - Kako ste u pravu!

Uvjeravam vas, Nisam joj mogao dati lošije uvrede.

I osjećat će se uvrijeđeno. Da, jer žene tvrde ljubomoru.

Oni varaju, ali žele da budete ljubomorni! Pravo koje tvrde! Ali ne ovaj put.

Neću joj dati zadovoljstvo!

Otišao si u njegovu kuću? Bio si u pitanju varati? U redu, ne šalim se!

Dobro! Sviđa mi se to! Neka joj pojede srce! Sviđa mi se to!

Što je tebi? - Ništa. Nisam mislila na nju, nego na sve ostale.

Ići! Reci Francesci da pripremi čaj. - Čaj? Zašto?

Jadna stvar, nije imala vremena u njegovoj kući pa ću je ponuditi. - Ah, shvatio sam.

Bok, Carlo.

Oh, oprostite, nisam vas vidio da ulazite.

Imalo sreće?

Prije sam imao sreće, ali sada ne znam.

Naravno da ne možete pobijediti! Ti varaš. - Varanje?

Ne možete staviti utičnicu tamo.

Kraljica nedostaje.

Da, trebam kraljicu. - Jesam li primio pozive?

Ne, nitko. - Promijenit ću se.

Dakle, što je liječnik reći o Isabellinoj bolesti?

Ali nisam bio s Isabellom. Nije bilo Istina, morao sam je odvesti liječniku.

Nije istina?

Ali ti to dobro znaš. Nazvao si me, zar se ne sjećaš?

Da. Zvao sam te.

Usput, jeste li pronašli manžete?

Da. Našao sam ih.

Sada ću napraviti karticu navodeći sve vaše stvari,

pa ako vam nešto treba nećete me morati uznemiravati.

Pozdrav!

Što je to? Što želiš? - Čaj.

Čaj? Odnesite ga! - Da gospodine.

Ne, čekaj! Pitajte gospodaricu ako želi malo čaja. - Da gospodine.

Kako je prošlo?

Što očekuješ? Išlo je kako treba. - Reci mi sve. Što je rekla?

Ona je plakala. - Ah, sviđa mi se!

Gospođo hvala vam, ali već je popila čaj.

Ona hoće kanap.

Neki kanap? - Da, gospodine.

Za što? - Ne znam. Ona to želi ... prilično jaka.

Nema ih u kući i želi da je kupim.

Idi Idi. Idi kupi ga.

Kakva je to besmislica?

Reci mi sve! Nastavi! - Mogu li?

Dobar dan! - Zdravo. - Je li Renata ovdje? - Naravno da jest. Što joj morate reći?

Mi? Ništa. Ona koja me nazvala. - Zvao? Kada?

Prije minutu. Rekla mi je da dođem. - Zašto? - Ne znam.

Što? Ako ti je rekla da dođeš, sigurno je rekla zašto.

Nije. Rekla mi je samo da dođem ovdje.

Pa, onda idi. - Idi onda.

I vaše bolesti!

Moje bolesti? Ah, jer ...

Znaš ... - Naravno, sve znam. Misliš da sam idiot?

Više trikova na vidiku? Još nekoliko posjeta liječniku?

Što misliš? Ne razumijem! - Savršeno razumiješ.

Nemoj se igrati nevine, vojvotkinje. Kad bi samo tvoji slavni preci znali!

Nastavi! Ići!

Reci mi! Želim znati sve. - Što želiš znati? Što?

Da vam kažem što se događa između mene i moje žene?

S kojim pravom se pitam? Molim!

U redu. Nemojte se ljutiti.

Tko se ljuti? Neugodno je uvijek imati nekoga tko će znatiželjno gnjaviti ...

Zanemarujem? Tko je zainteresiran? Ne znam što ... - Odlazi, molim te, idi. Moram biti sam.

Smijem li biti sam? - Dobro. - Odlazi! Ići! - Ok, ok, idem!

Večer. - Večer.

Je li Commendator Reani tu? - Da. Tko si ti?

Moriani.

Kroz tamo. - Hvala vam.

Večer, Reani!

Večer. - Večer! Molim, oprostite na smetnji,

ali htio sam razjasniti mala pogreška. - Kakvu pogrešku?

Ne, želim to izbjeći može doći do nesporazuma.

Ne razumijem, objasni. - Pa ... doista ...

Ne bih htio da zamišljaš ... - Što?

Da, to ... ponekad izgleda ... Ne bih htio da ...

Ukratko, želim objasniti.

Ali nema što objasniti. Zahvaljujem vam na brizi.

Nema potrebe da se izlažete. - Ne ne. Ponavljam, to je moja dužnost.

Tvoja žena se zaustavila na trenutak u mojoj kući i to je pravo što bi trebali znati zašto.

Ako stvarno želiš, reci mi. Došla je vidjeti slike? - Ne.

Ili zbirka majolike, satova, snuffboxes? - Ne ne. Leptiri.

Leptiri? - Da.

Uhvatili ste vas? - Ne, stečena.

Imam neke rijetke. - Bez sumnje, I moja žena je došla vidjeti leptire?

Da točno. - I došli ste mi reći to?

Da. To je bila moja dužnost. - Slušaj, stvarno li izgledam kao budala?

Misliš da bih vjerovao ove gluposti?

Zašto mi daješ objašnjenje? Tko je to tražio?

Moja žena je lijepa i to si u pravu treba joj se diviti. - Vidiš, ja ne ...

Zašto? Nije lijepa? - O da! Vrlo lijepo, ali ja ...

Ne diviš joj se? - Da, divim joj se ...

ali s pobožnim divljenjem, poštovanjem ...

Da, pobožno, pošteno divljenje koje ne sprečava vas da napravite propusnicu!

Ali pogledaj me dobro.

Ali ti misliš da ja mogu dati važnost na takvu sitnicu? - Ne. - Ne daj Bože.

Stvarno me zabavlja. - U redu.

Da si znao kako me smiju, Vaši glasnici.

Stranica.

A ti bi trebao biti stranica? - Stranica? Koja stranica?

Gledajte, mladiću, budite ljubazni: idite. Spasi me nevolja da te bacim niz stepenice.

Ne, gledaj, neću dopustiti ...

Dino! Što radiš ovdje?

Zašto ste došli?

Da, točno ... Samo sam rekao gospodinu Reaniju, koji sam htio razjasniti ...

Razjasnite što? Oh! Zašto sam bio u tvojoj kući?

Ali moj muž je dobro znao Otišao bih u tvoju kuću.

Znao je? - Naravno.

Misliš da bih došao bez da mu kažem?

Govorimo jedni drugima sve. Prije nego što sam otišao, rekao sam mu:

Moriani me pozvao da popijem šalicu čaja. Možete li ići?

Moj muž je rekao: "Nebesa! Kao da je! Idi, draga moja!"

Zar ne, Carlo?

Da, točno.

Znaš da se ne krijem ništa od mog muža.

Čak i da sam htjela, nisam mogla.

Osim toga, nema se što skrivati. - Naravno, ništa.

Dino, imaš li auto dolje?

Da.

Dobro! Iskoristit ću, ako mogu. Mogu li ići s tobom?

Sa velikim zadovoljstvom. - Hvala. Isabella! Francesco!

Gospodin Moriani je tako ljubazan da nas vozi.

Dobro! Uzmi ove pakete. - Stavi ih u auto g. Morianija.

Vežite ih dobro da ne bi ispali.

Renata!

Zbogom, Carlo. - Što se događa?

Što znače ove torbe?

Mislim da je prilično jasno.

Ja ... Odlazim.

Ti ideš? - Da. - Gdje?

Ne znam. Još nisam odlučio.

Za sada ću ostati kod Isabelle. Kasnije ... Vidjet ću.

Što misliš? Ti želiš otići zauvijek? - Da, zauvijek.

Želiš odvajanje?

Da, Carlo. Ali zašto ste iznenađeni?

Ono što smo predvidjeli dogodilo se: da sam upoznao drugog, odvojili bismo se.

Nažalost, sada se pojavio drugi, pa ...

A ti misliš da je "drugi" Dino Moriani?

Nema potrebe da ti govorim, već tako misliš.

Mora da se šališ! Misliš da sam dovoljno naivna da vjerujem ...

Bio si nerazuman, vrtoglav ...

možda ste namjeravali pogriješiti ali ... zaustavili ste se na vrijeme.

Ne, nisam ja prestala.

To si bio ti, sa svojim telefonskim pozivom! - Ali, naravno! Htio sam te spasiti.

Pa, pogriješio si, Carlo. Trebao si me pustiti da se spasim sam.

Dobro bih shvatio svoju pogrešku. Žalio bih.

Lijep govor. Što ako niste zažalili?

Da nisam zažalio ... loše, onda.

Ali bio bih pošten prema tebi. Kunem se da bih ti rekao.

Nakon toga? - Naravno, prije nisam mogla.

Još nisam bio siguran.

I jeste li sada sigurni?

Više nije važno. - Da, ima. Nastavi, priznaj!

Zaljubljen si u njega i oprosti Spriječio sam vas da budete njegov ljubavnik!

Renata! Renata! Želim znati! Imam pravo znati!

Uostalom, što biste učinili?

Trebala sam čekati da znaš da jesi kod Morianija? - Bilo bi bolje.

Da, šuti kao Filippo! Njegova žena vara, on zna i ne govori ništa!

Ali on voli svoju ženu! - Lijepo zadovoljstvo!

Ne znam, ali možda on je sretniji od tebe!

Srećnije je voljeti nego biti voljen, draga moja.

Hvala puno. Ne znam što da radim s takvom radošću! - Vrlo dobro!

Sada vidim!

Mislite samo na što ti si zbog, što je tvoje,

i ne shvaćate da je to najbrži način da izgubite sve!

Što znači "izgubiti sve"? Što to znači?

Sada vam mogu reći. Mi smo u pitanju da odvojim, nemam smisla lagati.

Morate mi vjerovati. Kad sam bio u Morianiju,

Odjednom mi se činilo da čujem tvoj glas, neke tvoje riječi sam zaboravio.

I u tom glasu, te riječi, tjeskoba, emocija ...

Ne znam, bilo je mnogo toga nježnost, privrženost ...

Odjednom, kao neočekivano otkrivenje,

Čuo sam ... To sam shvatio možda je moja stranica ljubavi bila ovdje,

U ovoj kući ... blizu tebe!

I onda?

Na toj ste stranici bacili uobičajeni sarkazam.

Razmazili ste sve, kao i uvijek, kao da si ga poderao! To ste učinili!

I za ovo sam ... Nikada ti više ne bih mogla oprostiti.

Renata! Moja ljubav.

Zar ne silaziš? - Ne razumijem, Vaša Eminencijo.

Renata, ako je istina ono što si rekao, ako se volimo ...

Molim te, nemoj me tražiti da ostanem! - Renata!

Ne, Carlo, ne inzistiraj! To je bolje za oboje. Vjeruj mi.

Ispričajte me.

Molim te, zatvori. Zatvori!

Dakle, vi pripadate Venecijanska grana Camporesi?

Upoznao sam vojvodu Filippa Maria Camporesi Altavilla.

Moj rođak! - Ne! - O da! On je moj dragi prijatelj.

Oženio se Bergonzolijem iz Parme. Ali ona rođen je Maggi Catalani iz San Seconda.

Ali, što Renata radi?

Ne znam, ne razumijem. - Hoćemo li vidjeti?

Zbogom, Carlo. - Renata, čekaj.

A kuća? Naša kuća? Ako odete, što ćemo učiniti?

Ne znam. Ne znam!

Engleski titlovi od edam17 i sineintegral. Feb 2016