Original subtitles

Ovaj nismo vidjele, ha?

-Koji? -Gle. Fora je.

Gle.

-Fora je. Blizu plaže. -Da, lijep je.

-Joj, ne. -Što je?

Ne primaju tinejdžere.

-Pa… -Mi više nismo tinejdžerke.

Nismo.

Nismo?

Pa, mislim da nismo. Sad smo žene.

Žene.

Predobro. Obožavam dolaziti ovamo.

Hej. Što ti je?

Tužna si?

Živjele.

Ne mogu vjerovati da planiramo moju oproštajku.

Ali, Tati, oduvijek sanjaš o ovome.

-Bit će zakon. -A i posjećivat ćeš nas svakog ljeta.

-Zapravo, svake zime. -Istina.

A ako se nešto dogodi i poželiš se vratiti,

mi ćemo te ovdje čekati. Zar ne?

Hoćemo nazdraviti?

Evo, recimo…

Za sve lijepe stvari koje nas čekaju.

-Sviđa mi se to. -Može.

Živjele.

-Ajme, baš je jako! -Bome jest.

-Volim vas, cure. -Volim vas.

Dobro, hajde. Dosta je bilo ljubavi.

Previše.

Što je ono?

Jesi li ikad vidjela takvo nešto?

Nisam.

Dignite sidro i jedro.

Idemo.

GPS ne radi!

Tati!

Tati!

Tati, Loli nije dobro!

Hoćemo svjetlo!

Dosta je mraka!

HOĆEMO SVJETLO

Ne trebaju ti automobili

Ni satovi što koštaju milijune

Ni četiri basnoslovne plaće

A ni status TV zvijezde

Ne, prijatelju moj

Takav je život pogrešan

Rekao sam ti. Nismo trebali doći autom.

Jedan trak mora biti prazan.

-Oprostite… -Znam, gospođo.

-Oprostite. -Razumijem vas…

U onom smo autu. Ne moramo daleko.

-Smijemo li proći trakom za autobuse? -Ne. Okrenite se polukružno.

Ali blizu smo. Ne želimo se okretati.

Ne, molim vas. Pravila vrijede za sve.

Što radiš, šupčino? Koji vrag…

Stan je trebao biti moj za šest, a prošlo je 12 mjeseci.

Što si očekivao? Dobro znamo kakav je.

-Vjerujem ja Lucasu. -Aha.

Ali puno je to novca.

Želim stan ili želim novac natrag.

Reci mu. Razgovaraj s njim. Ili želiš da ja to napravim?

-Ma ne. -Hoću.

To je naš problem. Ne miješaj se.

-Dogovorit ćemo se mi. -Dobro.

Ne. Nemam ti što dati.

Nemam novca. Stvarno…

Gle ti njega. Ne zna što znači „ne”…

Koji kaos, stari…

I?

Nema šanse. Moramo se okrenuti.

Hvala na trudu. A gdje ćemo se okrenuti?

Idi onuda. Tako.

Radi li klima?

-Hoćeš da je isključim? -Ne, pojačaj je. Topim se.

Jače od ovoga ne ide.

Onda trebamo još goriva.

-Jebemu. -Što je?

-Zaboravio sam viski. -Naruči ga.

-Gdje sad živiš? -U Lansingu u Michiganu.

Što radiš ondje?

Vodim manju tvrtku za postavljanje knaufa.

I, kako ti ide?

Super. Dovoljno zarađujem. Ovdje to nisam mogao.

Da.

Joj, Argentina… Nije ovdje lako.

Prosvjedovalo se kad sam otišao. Dvadeset godina poslije ista priča.

Možda nam donosiš nesreću.

Razmisli.

Luda noć, ha?

Javljaju nam da struje nema ni u domu za starije.

Osoblje nastoji pomoći štićenicima među kojima su i osobe s invaliditetom.

Struje nema već tri dana.

Naravno, nema ni vode.

Svi pozivi elektrodistribuciji bez objašnjenja se preusmjeruju

na govornu poštu.

Vicente, prijatelju, uz tebe smo.

-Bok, stari. -Kako si?

-Parkiraj s lijeve strane. -Može.

U ovoj zemlji svakog se ljeta prekida opskrba strujom.

Situacija se stalno ponavlja, a rješenja još nema.

Hitan slučaj na sjeveru.

-Zar on nema metlu? -Budi pristojan.

…plamen je zahvatio trafostanicu…

Zato se čuju vatrogasna kola.

-Pa to je blizu. -Da.

…zbog prisutnosti azbesta.

Petnaestak ekipa vatrogasaca…

-Uzmi ključeve. -Aha.

-Bok, Vicente. -Bok.

-Bok. -Idemo.

Azbest je kancerogen.

Dečki, jeste li naručili nešto za danas?

-Da, bocu viskija. -Super.

-Vani je još kaos. Čujete li? -Da.

Nemojte ništa dirati. On to mrzi.

-Jesam li ja dobrodošao? -Jesi.

Gle. Tano opet pametuje.

Tano!

Laže, Lucase, nije on to napravio. Kupio je u trgovini.

Šuti, propalico!

Ima kratak fitilj.

Izvoli…

Za kolonoskopiju se koristi nešto slično.

Zdravo.

-Bok! -Draga!

-Daj. -Kako ste?

Hvala.

-Sjećaš se Omara, mog šogora? -Da. Već si bio ovdje.

Sa svojom divnom ženom. Kako je ona?

To morate nju pitati.

Oprosti.

Kad nešto ne ide, najpametnije je udaljiti se.

Dečki su dolje.

-Ovuda. -Doviđenja.

-Trebaš pomoć? -Može.

TELEFONSKI IMENIK

Zna li Tano da bacaš sve ovo?

Iz 2003. su.

-Što će mu? -Voli čuvati stvari za svaki slučaj.

Da, ali brinem se. Počeo ih je gomilati.

Ma daj, to su obični imenici. Nisu to grčke tragedije.

Tebi nisu.

Ma ne mogu vjerovati.

-Što sad? -Igraj nižu.

Evo.

I?

Predugo ti treba. Izlizat ćeš ih.

Nemoj me požurivati.

Da igram nižu? Ili…

Da, nižu.

-Dobro. -Kakvu si grivu imao, Ruso!

-Valderrama ti nije do koljena. -To sam ja.

Da, znam. Dobra stara vremena. Nego…

-Hoćemo igrati? -Ja ću.

-Neću zvati. -Ne.

Zovem dva boda.

Ja nemam ništa.

-Oni su prvi. -Što si rekao?

Zoveš dva boda?

Ne. Zovem tri boda.

-Tano, ne mršti se. -Ne.

-Blefira. -Ma ne mrštim se ja, Luqui.

Sad ću ja to riješiti.

Zovem sve ili ništa.

Nemaš ti ništa, seronjo. Blefiraš.

Nemam ništa, ali imam muda.

A je li? Ma nemoj. Blefira.

Hoćeš vidjeti?

Hoću.

Trideset dva.

-Jebote. -Ali signalizirao si mi!

Trideset dva, prijatelji. Prvi uvijek pobjeđuje.

-Bravo, Polski. -Rekao sam ti. Trebao si barem 33 boda.

A, jebote! Što sam ja tu mogao?

-Ma ništa… -Favalli.

Favalli!

Ja sam tvoj otac.

Predobra maska, čovječe. Odakle ti? Iz vojske?

To mi je dragi suvenir iz Europe.

Vrati je na mjesto.

-Rekao sam da mu ne diraš stvari. -Aha. Oprosti.

Vrati je na mjesto.

Mogu na zahod?

-Možeš. Gore je, pokraj kuhinje. -Aha.

Čuj, Ruso, sve pet, ali idući put daj mi znak. Može?

Dobro.

Malo je blesav, ali nije loš momak. Bilo mi ga je žao pa sam ga doveo.

-Ali dogovorili smo se. -Znam.

-Dobro… -Idem promijeniti ploču.

Hajde.

Sad ja biram.

Buka vani ne prestaje, ha?

Da. Neki dan čula se do sitnih sati.

PORUKA, LOKACIJA

Ne znam za vas, ali meni je grlo suho.

-I meni. -Da.

-Provjeri gdje je dostavljač. -Sigurno je već blizu.

-Jesi li naručio viski? -Jesam.

-Provjeri. -Aha.

Luquitase, moramo razgovarati o stanu.

E da. Čuj, imam jednu dobru vijest.

Evo ga.

-Stigao je viski! -Evo Vicentea.

-Evo ga. -Naše tekuće zlato!

Odlično.

-Bok. -Hej, Vicente.

Evo ga.

-Najbolji je. -Hvala ti!

Super su mi naši protivnici. Znaju da gube, ali svejedno se trude.

-Ma daj… -Sjajno!

Vani grmi? Nešto je prasnulo.

Ili se netko prasnuo.

Netko će se smočiti, a netko će umočiti.

Rasplakat ću se.

-Ruso! -Već 30 godina ponavljaju iste pizdarije.

Netko će umočiti…

Daj meni malo, Ruso.

Samo malo.

Igrate na boju?

Samo igrači smiju razgovarati, znaš?

Ne znaš?

Ne znaš.

Pa, dobro…

-Odigraj tu ako želiš. -Odigrat ću nižu.

-Svoju onda poslije. -Ja ću nižu.

Navlači nas.

-Ma daj. -Spasili ste se.

Čujem vas.

-Kud baš sad. -Čujem vas.

-Ne dirajte ništa. Nastavit ćemo poslije. -Dobro, smiri se.

Ispraznio mi se mobitel.

-Da? -Čovječe, i meni.

A tebi, Omarcito?

I meni. A baterija je bila puna. Čudno.

Juane, uzmi onu svjetiljku.

Joj, opekao sam se.

-Da vidimo. -Ništa?

Ne radi? Sredit ću je.

Bez brige, sredit ću je.

Evo.

-Spasila vas je struja. -Molim?

-Usrali ste se. -Čuj njega, smije se.

-Aha. -Poludio je.

-Vidjet ću te kad dođe struja. -Ne.

-Izbrisat ćemo ti taj smiješak… -I tebi i Raulitu.

-Smiješ se kao zlikovac. -Ne.

Netko ti je to morao reći.

Šutite malo.

-Što je? -Slušajte.

-Kakvo je to lupanje? -Što je to?

Alfredo!

Ana. Jebemu.

Što je bilo?

Evo me!

Vicente nije dobro. Vidjela sam s prozora. Onesvijestio se.

Možda je imao srčani?

Uzmi.

Ana, gdje su ključevi?

Na stolu.

Jebemu, zašto ih ne stavljaš ovamo?

Nešto pada odozgo.

Izgleda kao pepeo.

I kao snijeg.

Snijeg? Usred ljeta?

Možda je to zbog požara u trafostanici o kojem su govorili u vijestima.

Misliš da je to azbest?

Tano.

Zato je Vicenteu pozlilo?

-Nemoj. -Ne možemo tako. Možda je živ.

Zrak je otrovan.

Nije ni kočio.

Ma što se to događa?

Maloprije smo čuli sudare.

Omare, zovi Flaviju. Zovi doma.

-Mobitel mi ne radi, stari. -Upotrijebi fiksni.

Ne radi.

Vani je pravo groblje.

-Jesi otvarala prozore na katu? -Ne. Radila je klima.

Idi provjeriti.

I donesi deke i plahte.

Moramo pokriti prozore da to smeće ne uđe u kuću.

Lucase, dođi.

Juane, navuci zastore.

Ruso, svijeće!

Stari, daj mi upaljač.

Ledeno je.

Ruso, dođi ovamo.

-Pomozi nam. -Flavia i djeca su sami.

Znam, i mene zanima gdje je Clara. Čekaj. Smiri se, molim te.

-Flavia i djeca su sami. -Smiri se, stari.

Rekao sam ti da ne radi, Ruso. Pomozi nam.

Flavia u ovo vrijeme šeće psa.

Živiš u La Paternalu. Pepeo dotamo nije ni došao.

Zašto to govoriš? Nije istina.

Molim?

A je li? A kako ti znaš da nije istina?

Ne znam ja ništa. Ali ne laži mu kao djetetu.

Zar ne vidiš da je u šoku?

-Dosta mi vas je. -A je li?

Pravite se pametni i zajebavate me cijelu večer.

-Da. -Idem ja.

-A kako misliš izaći? -Ne znam.

Obući ću vodootpornu ili impregniranu jaknu i izaći.

Što izvodiš, budalo? Vidiš da je uzrujan.

U tvojoj sam kući, ali ne vrijeđaj me!

-Hoću! -Nije moja kuća, ali slažem se s njim.

A što vi mislite? Da ste prvaci u kartanju?

Moram ići kući.

-Kamo ćeš ti? -Idem kući.

-Tako se ne igra! -Ne otvaraj vrata, Ruso!

Pusti me!

-Što radiš? -Ne!

-Ruso! -Zatvori vrata!

Zatvori!

Ne!

-Ne! -Ajme, Ruso…

Zašto je izašao?

Pitaj ovog seronju.

Šupčino jedna!

Za sve si ti kriv!

-Dosta. -Što je?

Zbog tebe je izgubio razum, šupčino jedna!

Poznajem ga 30 godina. Zašto?

Ruso nije bio impulzivan.

Tko bi ovo predvidio?

Hvala.

I ja ću.

Cijela je četvrt u mraku.

Ana.

Je li se Vicente srušio isto kao Ruso?

Da, potpuno isto.

Bože mili…

Dakle, svi ljudi na ulici…

Clara.

-Možda je shvatila što se događa kao i mi. -Nadam se da je kod majke.

Na sigurnom.

Izluđuje me ona roleta.

Pazite na njega. Ne smije i on poludjeti.

Omare.

-Obuci se. Smrznut ćeš se. -Hvala.

Što je sad to?

Otvorite!

Ima li koga? Pomozite mi!

-Upomoć! Molim vas! -Hodnik.

-Pomozi mi. -Upomoć!

-Evo. -Moramo ovo maknuti.

Čekaj. Polako.

-Evo. -Eto ga.

Tako.

-Što je s druge strane? -Garaža.

Šalite se? Auto mi je tamo. Mogao sam već otići.

Zaboravili smo. Ne koristimo je.

Upomoć! Pustite me! Čovjek je vani umro!

-Imamo ključ od te brave. -Mislim da imamo.

Smrzavam se! Molim vas!

-Upomoć! -Znaš li koji je?

-Molim vas! -Ne.

Ima ih previše.

-Da. -Pomozite!

Da vidim.

Molim vas, smrzavam se!

-Jedan je pravi. -Ne brbljajte! Otvorite!

Smiri se! Nije tako jednostavno.

Tko je to? Vicenteova prijateljica?

-Ne znam. -Možda želi do auta.

Ja sam dostavljačica. Dostavila sam vam viski.

Ma to nema smisla. U aplikaciji je pisalo da stiže muškarac.

Pazite.

Možda nam laže.

Narudžba je stigla prije 40 minuta. Zašto si još ovdje?

Popravljala sam bicikl. Kad je sve počelo, pobjegla sam.

Molim vas, smrzavam se.

-Tano, previše analiziramo. -Ne.

-Hajde. -Ne možemo svakoga puštati.

Što ćemo onda napraviti?

Ne požuruj me, čovječe! Moja kuća, moja pravila.

-Što ti želiš? -Hladno mi je!

-Reci. -Ne znam.

Žena nas moli da joj pomognemo.

-Tano… -Ma radite što hoćete!

Što će ti to?

Tano…

Hvala.

Čekaj. Stani.

Baci to sa sebe.

Dođi.

Uđi.

-Hvala. -Sjedni.

Hajde. Dođi.

Tako. Jesi li dobro?

Ana…

Što je ovo? Kakve su ovo katakombe?

Svekar je izgradio hodnik da možemo ulaziti kroz garažu.

Gdje je parkirao?

Ne, čekaj. Kamo ćeš?

-U ured. Svi su ključevi ondje. -Bez ikakve zaštite? Poludio si?

Djevojka je bila tu i dobro je. Idem do prozora iza kamiona.

Ali ogrnula se ceradom. Izgubili smo Rusa. Neću da i ti umreš.

Tano, moram ići. Stvarno. I to odmah.

Kamionet.

Odgurat ćemo ga do prozora i proći kroz njega.

Ako se zoveš Ingrid, odakle muško ime u aplikaciji?

Jorge Antonio moj je brat.

Profil je njegov, a ja ga katkad mijenjam.

Zašto si toliko dugo bila u garaži?

Olabavio mi je vijak na upravljaču.

A onaj ljubazni čovjek posudio mi je alat.

To me spasilo.

-Izvoli. -Hvala.

Brat je trebao doći ovamo,

a ne ja.

Tako. To je to.

Nemoj ako nisi siguran, Juane.

Čovječe, kako je tvrdoglav.

Pazi, Juane.

Uzmi i meni ključeve, može?

Hej, kamo ćeš?

Što radiš?

-Gle. -Što?

Vidiš?

-Što? -Snijeg je promijenio boju.

Slabi.

Hej, prestanite blebetati.

Daj mi ključeve. Smrzavam se.

I upaljač.

-Tano? -Što je?

Daj mi svjetiljku.

-Ne. -Ništa ne vidim.

-Ni ja. -Samo kratko. Vratit ću ti je.

Neće upaliti. Sranje!

Danas nemam sreće, jebote.

„Elektromagnetski impuls

nagli je skok elektromagnetske energije visokog intenziteta u kratkom vremenu

koji uzrokuje potisna sila Comptonova efekta.

Elektromagnetska polja mogu omesti i oštetiti elektroničke sustave.”

A sad nam to prevedi.

Zbog golemog napona spržili su se svi strujni krugovi.

-Čak i ako su bili isključeni? -Da.

I isključeni i odspojeni.

-Indukcija je sve sjebala. -A što ju je uzrokovalo?

Solarna oluja, nuklearna eksplozija…

Ne. Tko bi na nas bacio atomsku bombu?

Što god bilo, gore je nego što mislimo.

Hej! Netko je upalio svjetlo.

-Gle. -Tko ondje živi?

G. Alesio. Pekar.

G. Alesio!

-Vidite? -Nismo samo mi preživjeli.

Hej!

-Recite mu da ne otvara prozor. -Kako?

-Signalizirajte mu svjetiljkom. -Dobra ideja.

Onda ima puno preživjelih.

-Je li snijeg postao svjetliji? -Ne. Nije to snijeg.

To je nebo. Sviće, gle.

Drži je!

Hej!

-Hej! -Hej!

-Hej! -Ne otvaraj!

Što to radi?

Dragi!

Jesi li dobro?

Ne, Mirta. Nemoj.

Sigurno mnogi tako stradavaju.

Clara.

Rano se budi jer ide u klub.

Moram je ići upozoriti.

Poludjet ćeš ako budeš previše razmišljao.

Poludjet ću ako ostanem ovdje.

-Moram do Elene. Odmah. -Kako? Završit ćeš kao Ruso.

Snaći ću se. Moram otići prije zore.

-Pusti me! -Ne smiješ!

-Napravit ćemo odijelo. -Molim?

Od čega?

Ne znam. On je predložio vodootpornu odjeću i moju masku.

Evo.

Osjećam se kao da te šaljemo na galge.

Na što?

Na vješala.

Gdje ti bivša žena stanuje?

-Oko četiri-pet kilometara odavde. -Imam prijedlog.

Navuci vrećice preko cipela da ti ostanu suhe.

-Može. Imaš li vezice? -Imam, evo.

Evo.

Juane, navuci ovo preko glave.

Pardon.

Moram ići k svojoj obitelji.

Moram reći sestri što se dogodilo Rusu.

-Što će ti to, Tano? -To je za tebe.

Objesi je na rame. Polako.

-Ne. -Što ako naletiš na nekoga?

Neću se uvaliti u probleme. Vjeruj mi.

Neću.

Dobro.

Ne, to je preteško.

-Vodootporne slojeve imaš. -Da.

-Ovo će te grijati. -Jedva se krećem.

Vani je ledeno, Juane.

Dobro. Hajde.

-Može. -Eto.

-Dobro. -Maska, Juane.

Da vidimo.

Eto. Je li dobro?

-Zategni je. -Aha.

-I majica s kapuljačom. -Aha.

Ja ću. Pusti me.

Ja ću je zategnuti.

Eto.

Tako.

Je li dobro?

Teško dolazim do zraka.

Rade li filtri, Tano?

Nikad ih nisam koristio. Nadam se da rade.

Dobro. Spreman sam.

Hajde.

-Daj mi masku. -Što radiš? Poludio si?

-Uzimam ono što je moje. -A što je tvoje?

Ova ideja. Cijelu me noć tretirate kao smeće.

-Daj mi masku. -Sad si faca, ha?

Nije napeta, seronjo.

Čekaj.

Ja sam ovdje šef.

Ne sviđa ti se to? Idi.

Ne poznaješ ti mene.

Ne poznaješ ni ti mene.

Budaletino.

Sretno, Juane.

HOĆEMO SVJETLO

ETERNAUT

Prijevod titlova: Martina Grujić