Original subtitles

Vje�no �ovjekovo pitanje beskona�nosti bilo:

�to je vrijeme? �to je prostor?

�to je �ivot? �to je smrt?

Tko zna da umrijeti je �ivjeti, a da je ono �to smrtnici zovu �ivotom smrt? Euripid

Tijekom stolje�a filozofi i znanstvenici smi�ljali su odgovor,

ali zbunjenost je ostajala jer svatko je tajnu morao otkriti u svojoj vjeri.

Legenda o Portretu Jennie temelji se na dvije komponente vjere:

na isitni i nadi.

Takav je portret visio u muzeju Metropolitan u New Yorku.

Portret Jennie, 1934. A postojala je i djevojka koja je pozirala za nju. To je istina.

A za ostalo znanost nam govori da ni�ta ne umire, nego se tek mijenja.

Da vrijeme ne prolazi, nego kru�i oko nas.

Te da su pro�lost i budu�nost za nas zajedno tu zauvijek.

Iz sjenka znanja i slike na zidu muzeja nastala je na�a pri�a.

A njezina istinitost ne po�iva na na�em ekranu, ve� u va�im srcima.

Ljubav je istina, istina je ljubav. To je sve �to znamo na zemlji i sve �to trebamo znati. Keats.

Slijedi Portret Jennie.

New York je zimi hladan. Nije bio topliji ni u zimu 1934.

Postoji patnja za umjetnika gora od one kakvu nose zima ili siroma�tvo.

To je poput zime duha.

Stra�an osje�aj indiferentnosti svijeta. Hrabrosti mi je ponestalo.

Kako mogu pomo�i? -Mo�ete kupiti neku od mojih slika.

Malo toga kupujemo, gotovo ni�ta. Znate kakva su vremena.

No dajte da vidim �to imate.

Pejza�i. -Uglavnom. -Da. �teta.

Neke sam naslikao u Cape Codu. Ribarenje u North Trureu.

Land's End. -Da, pejza�i.

Evo crte�a grada. To je most. -Da.

Dobar je, ali ne volim mostove. Dobivamo ih desetke na dan.

G�o Spinney, prepla�ili ste me. Ovo je moja partnerica g�a Spinny.

Nisam �uo va�e ime. -Nisam ga ni izgovorio.

Zovem se Eben Adams.

Za�to ste tako agresivni' -Nisam. -Da niste, mo�da biste vi�e jeli.

Ne �urite se toliko. Da vidimo �to tu imamo.

Ni�ta �to �e zanimati vas ili va�eg partnera.

Vjerojatno imate pravo. Ali da vidim �to zanima vas.

Sjednite, Adamse.

Mo�da ni�ta ne prodate, ali �ete se bar odmoriti. -Radije sjednite.

Naslikali ste lijep cvijet. -Hvala.

Jeste li �itali Roberta Browninga? -Davno.

Sje�ate li se njegove pjesme o Del Sartou, savr�enom slikaru?

Proporcije, anatomija, boja. Imao je sve i ni�ta.

Naslikao bi savr�enu �aku, dok bi Raphael naslikao bezli�nu �apu.

Ali Raphael je volio svoja djela. Jadni Del Sarto. -Shva�am.

Tu nema ljubavi. -G�o Spinney... -Ne budite mekani, Matthews.

Usidjelica sam. Nitko o ljubavi ne zna vi�e od stare usidjelice.

�to je s vama, Adamse? Morate nau�iti ne�to istinski voljeti.

Uzet �emo cvijet. -�to?! - Slaba sam na cvije�e. Ne slika ga lo�e.

Dat �emo vam 12,5 $ za nj. Imate li �to protiv, ni�ta od posla. -Nemam.

Matthews, isplatite mu. -Mo�ete li mi razmijeniti dolar?

Nemam ni nov�i�a. -Dugovat �e nam 50 centa.

�elite li jo� cvije�a, imam hrpu. -Toga sam se bojala. Zbogom.

Mnogo vam hvala. Dovi�enja, g�o Spinney.

Mislim da niste �eljeli ba� tu sliku. -Da nisam, ne bih je uzela.

Imate divne o�i. Dovi�enja.

Ta slika ne vrijedi vi�e od kojega dolara. -Ne, ali Adams vrijedi.

Da, ali nije li smisao na�ega posla zarada?

Kupila sam je za sebe. -�udesno je �to sve kompliment mo�e u�initi!

Prvi u dvadeset godina, g. Matthews.

Bar sam imao ne�to novca, no u glavi mi se vrtjelo od gladi.

Iznenada sam osjetio ne�to iznimno, gradska vreva je zamrla.

Kao da je dopirala izdaleka. Poput zvuka ljeta na livadi neko� davno.

To je moje.

Nitko nije s tobom? -Nije. Za�to?

Smrkava se. Ne bi li trebala i�i doma? -Ne, nitko me ne �eka.

Uostalom, vi ste sa mnom.

Ja sam Jennie. -Jennie? I kako jo�? -Jennie Appleton.

Roditelji su mi glumci. Rade u Hammersteinu.

Artisti na u�etu. -U Hammersteinu?

Da, za�to? -Sru�en je dok sam bio jo� dje�ak.

Ju�er sam bila ondje.

Sad sam zbilja... -Da vidim va�e slike, g. ...? -Adams.

Kako zna� da su slike? -Jednostavno znam.

Stra�no mali prozori za tako veliku crkvu. -To je zbog vjetra.

Ne svi�a mi se, pla�i me. -Vjetar? -Ne, crna voda.

Tu bi trebao biti svjetionik. -Trebao bi. Kako zna�?

Ne sje�am se. Jednom �u vam ga pokazati.

Svjetionik u Land's Endu. -Nisi li rekla da se ne sje�a�?

Ne sje�am se. Jednostavno znam.

Voljela bih da mi se svi�aju va�e slike.

Svi to ka�u. Zato se ne prodaju.

Mo�da ne biste trebali slikati mjesta, nego ljude.

Ku�a Cecily Brown puna je slika ljudi. -Tko je ona? -Prijateljica.

Idem svaki dan u �kolu, ali samo ujutro. -�to u�ite?

Ju�er smo u�ili o Kaiseru. On je njema�ki kralj. -Bio je. Davno.

Nije istina, Cecilyn otac je u Njema�koj i stalno ga vi�a. -Ali...

Ka�e da Kaiser ja�e na bijelome konju i da se voli tu�i.

I ja se mogu tu�i. Cecily je ve�a, ali ja sam ja�a. Mogu je ispra�iti.

Nije li ti Cecily Brown prijateljica? -Jest.

Zabavno je imati nekoga za igru. Vi nemate nikoga? -Nemam.

Moram i�i. -Usamljena sam ovdje.

Pro�etat �u s vama ako nemate ni�ta protiv.

Znam pjesmu. Da vam je otpjevam? -Svakako.

Odakle dolazim,

Nitko ne zna.

A kamo odlazim,

Odlazi sve.

Vjetar huji, more bruji.

Nitko ne zna.

A kamo odlazim,

Nitko ne zna.

Tko te je tomu nau�io? -Nitko. To je samo pjesma.

Znate li koju igru najvi�e volim? -Koju? -Igru �elja.

Re�i �u vam �to najvi�e �elim. -�to �eli�?

Prvo za�mirite i zavrtite se triput.

�elim da �ekate da narastem kako bismo uvijek mogli biti zajedno.

Ali vjerojatno ne�ete.

Ne mogu vi�e razgovarati. Zbogom.

Donijet �u ti tvoj paket. -Hvala.

Neobi�no dijete...

Jennie!

To ste vi, g. Adams? -Jesam, g�o Jakes.

Uvijek ste tako tihi, ne �ujete se.

Obzirno prema ostalim stanarima. -Nisam htio smetati.

Dakako. Tako fin gospodin!

Ho�e li 5 $ biti dovoljno? -Ne�e, ali uzet �u ih.

Nadam se da �e uskoro biti jo�. -Potrudite se.

Uzmite crte� dok... -Ne, kupaonica mi ih je puna.

Ne�u ih valjda staviti u salon! -Ne bih vam to u�inio.

Ba� se poigravate njime, g�o Jakes.

Kao ma�ka mi�em.

Ali privla�an je, zar ne? I pravi gospodin.

Zato ga je te�ko izbaciti. -On je ukras va�e ku�e.

Ne mogu shvatiti da netko gubi vrijeme slikaju�i stvari.

Dakako, po�istio je snijeg da time otplati dio najamnine.

Slikaju�i stvari? �ene? �ene u... ?

Gospodin je, a gospoda ne slikaju �ene u... ! -Dakako.

Glavom mi se motala pjesmica koju je pjevala ona djevoj�ica.

Sjetio sam se onoga �to je rekla na kraju. Da je �ekam da odraste.

Ali ljudi ne mogu �ekati druge da odrastu.

Bilo je ne�to druk�ije u tome djetetu. Mo�da to uhvatim olovkom.

Zdravo, kompa! -Dobro jutro, Gus.

Jutro? -Prespavao si ga.

Oti�lo je u nepovrat, a i bilo je divno.

Radio sam dokasna. Zaspao sam tek u zoru.

Jesi li doru�kovao? -Nisam. -Ho�e� li onda ru�ati sa mnom?

Ne na tvoj ra�un. Naporno radi� za svoj novac.

�ekaj! Imam i ja ne�to. -�ali� se! -Prodao sam sliku.

Vidi ti njega! -Danas ja �astim ru�kom!

Bit �e mi zadovoljstvo.

Samo da sredim auto pa mo�emo krenuti.

Ne razumijem, �to te briga jesam li jeo? -Ne volim da ljudi gladuju.

Po�tujem ljude koji rade �to moraju, makar ih to i ubijalo.

Ti slika� slike i �ini� to ma �to se dogodilo.

Svi�a mi se to. �ovjek uglavnom misli da �ivot i nije ne�to.

�ivi� �to ugodnije mo�e�, usput ne�to zaradi�.

Jede�, spava� i umre�.

Onda nai�e netko poput tebe tko ne mari za te stvari.

Pa se zapita� nisi li �togod propustio.

Upadaj! Preporu�ujem govedinu s kupusom kod prijatelja Moorea.

Doma�a hrana. Nigdje drugdje ne bih jeo. Oprosti. -U redu je.

No dobro.

Po�eo si nositi �alove? -Nije moj. Na�ao sam ga.

Od djevoj�ice je koju sam sreo u parku.

Velik �al za djevoj�icu.

Roditelji joj rade u Hammersteinu. -Nije li sru�en davno? -Jest.

Ali ka�e da je ju�er bila ondje. -Djeca! Uvijek ne�to izmisle.

Vidi ti ovo! Sarah Bernhard dolazi u Ameriku. -�ali� se.

Tu pi�e. Sarah Bernhard, istaknuta francuska tragi�arka,

dolazi sljede�i mjesec. -Da vidim. Doista tako pi�e.

Ove su novine iz 1910. -1910.!? Odakle ti tako stare novine?

Imala ih je djevoj�ica u parku. U njima je bio zamotan njezin �al.

Pro�itaj taj oglas.

Hammerstein...

Eva Tanguay, ameri�ka komi�arka. Appletonovi, nova to�ka na �ici.

�to s time? -Upravo je to rekla.

Ne razumijem. -Rekla je da se zove Jennie Appleton. -I?

Nije bila odjevena poput dana�nje djece. -Valjda joj ne vjeruje�?

Dakako da ne. -Dobro. Ru�aj. Kao �to je govorila moja mati:

Ima� li premalo u �elucu, ima� previ�e u glavi.

Misli� da mi se pri�injava?

Ne, Gus, bila je stvarna. Vidio sam je.

�tovi�e, mogu ti je nacrtati. -Zdravo, Gus. -Zdravo, kompa.

Kako je? Ovo je moj prijatelj. Kompa je vlasnik lokala.

Zdravo. -Sve u redu?

Ne mo�e bolje. -Drago mi je.

A ti, Gus? Sve u redu? -Svakako. Valjda.

Kako valjda? -Ne�to nije u redu?

Valjda nije. -Je li hrana u redu? -Jest, jest.

Onda �to ti je?

Ne bih te htio povrijediti...

Ali ne �udi se ako me ne bude� vi�ao.

Po�et �u jesti kod Nicka. -Kod Nicka? -Da.

Kod Nicka! -�to nije u redu?

Sve je u redu ako voli� takve lokale.

Zna�i, jest �e� kod Nicka?

Ba� je lijep dan. -Predivan. -Jest. I vi�e od toga.

Zna�i, jest �e� kod Nicka? -Mislio sam tako.

Na svijetu ima svakakvih ljudi. Svakakvih.

Neki nisu �uli za prijateljstvo ili odanost.

�ovjeku godi promjena. -Promjena od �ega?

Od ove prostorije, sale. Mra�no je ovdje. -Mra�no? Mra�no?!

Trebao bi malo osvijetliti lokal.

�to �eli� da u�inim? -Ne znam, nisam razmi�ljao o tome.

Mogao bih objesiti koju sliku.

Prava je �teta �to nisi dao oslikati cijeli zid.

Znam da to ne ide... -�to ne ide? Nisi �uo za murale?

Muralke? -Slike naslikane na zidu!

Je li mogu�e naslikati slike na zidu? -Dakako. Nije to ni�ta rijetko.

Vidi� tikvane!

Ovaj bi zid bio idealan za mural.

Gdje nam je pamet! A sjedimo za stolom s velikim slikarom!

Mogao bi nam ne�to naslikati! Kompa, bi li nas mogao ugurati?

Ugurati me�u ostale narud�be? -Ne znam.

Mogao bi dolaziti ovamo u podne ili za ve�eru. Ni�ta te ne�e stajati.

Pardon, moram postaviti ovo.

Imao sam ga, ali mi je izmigoljio. -Pusti, ne spominji to vi�e.

Dan sv. Patrika

Za hajduke! -Za hajduke!

Tri piva! -Sti�u.

Jesi li ikada vidio Mic Collinsa? -Nisam i �ao mi je. -Evo �to �e�.

To�no kod �anka naslikat �e� Michaela Collinsa.

Collinsa kako vodi ljude u bitku protiv Engleza!

Samo malo, Gus. -To bi bila najbolja stvar u gradu.

U Mooreov lokal dolazio bi svaki pravi Irac!

Ne bi bilo mjesta za �ankom, a ni�ta te ne bi stajalo.

Zanimljivo. -Evo kako ja to vidim.

Ili jo� bolje, kako to vidi moj prijatelj.

Svitanje na bre�uljku u Irskoj. A ondje...

U podno�ju Shamrocka, pod starim brijestom, stoji Mic Collins.

Naslonjen na pu�ku �eka po�etak bitke. S njime su svi njegovi ljudi.

Za koji trenutak Mic �e ih povesti u pobjedu!

Za hajduke! -Za hajduke! Morate to naslikati, g. Adams. -Mora�, kompa!

Za hajduke! -Za hajduke!

Galerija Matthews & Spinney, 2. kat

�to je to? -Crte� djevoj�ice koju sam susreo u parku.

Veoma je dobar, zar ne, g�o Spinney? -Ima tu ne�to, Adamse.

Znate za�to mi se svi�a? -Za�to?

Ne�to u djevoj�ici podsje�a me na davninu.

A kod �ena treba biti ne�to bezvremensko, ne�to vje�no.

Vidi se to na svim velikim portretima.

Osje�a� da te �ene mo�e� sresti bilo gdje, da �e te nadahnuti.

Evo kako �emo. Uzet �u taj crte�.

Dat �u vam 25 $ za nj, ma �to rekla g�a Spinney.

Ni�ta ne govorim. Vi�e se ne morate sa�alijevati. -Stvari idu nabolje.

Dobivam tri obroka dnevno za mural, a sada 25 $! Hvala vam.

Za crte�! Crte�! Hvala vam.

Gdje �ete sada? -Nikamo. Bilo kamo.

Odakle dolazim, nitko ne zna, a kamo odlazim... Sve odlazi.

�to je to? -Pjesma koju je ta djevoj�ica pjevala u parku.

Ako ne znate idete li ili ostajete, ho�ete li �aj? -Mogao bih. -Do�ite.

Hvala. -Dovi�enja, g. Matthews.

Kako vi ka�ete, g�o Spinney.

Nisam klizao od djetinjstva u Maineu.

Iz Mainea ste? -Da.

South Paris, lijep gradi�. Rijeke, jezera, planine.

Otac mi je ondje vodio trgovinu do smrti. Majka je umrla poslije njega.

Radio sam i studirao tri godine.

A onda sam... Fascinantno, zar ne? -Zanimljivo. -Trebam va� savjet.

Ne sa�alijevam se, nego imam prakti�an problem.

E, to je ve� ne�to! -Nije to �to mislite. Gladovanje mi ne smeta.

Ne smeta mi ni �to moram izbjegavati gazdaricu.

Svaki umjetnik koji je stvorio ne�to prolazio je i gore od ovoga.

Ali bar je znao da ne�to ima. Tada �ovjek mo�e sva�ta podnijeti.

Ali �to ja mislim tko sam! Za�to bih ja vjerovao da sam

od tisu�a umjetnika ba� ja vrijedan spomena?

Adamse, sjednite. �ivcira me kada tako govorite.

Ne�to mi je kod vas privla�no. -Ne mogu zamisliti �to.

Podsje�ate me na kavalira koji mi se svi�ao kad sam bila mlada.

Kad sam imala samopouzdanja. -Zar i vi?! -I ja.

I pogledajte me! Frustrirana starica dijeli lekcije frustriranom umjetniku.

�to da radim? -Crte� vam govori �to mo�ete u�initi.

Treba vam samo nadahnu�e. Bilo kakvo. Djevoj�ica u parku.

To je to! Ho�emo li se malo zavrtjeti na ledu? -Dajte, molim vas.

Hvala, g�o Spinney.

Zdravo, g. Adams.

Zdravo, Jennie.

Nije li ovo zabavno? -Ne mogu vjerovati! Ti! -Za�to ne?

Narasla si. -Niste me dobro pogledali. -Ma narasla si. -Dakako,

�urim se. Ne sje�ate se na�e �elje? -Sje�am se. -Idemo klizati.

Malo br�e!

Tako ste smije�ni! -Tako se i osje�am!

Usput, imam ne�to tvoje. -Kakav lijep �al! -Bio je na klupi. Tvoj je.

Je li? Valjda je tako.

Pri�uvajte ga dok ne odrastem.

To �e biti razlog vi�e da rastem br�e. -Dobro. Ali dugujem ti uslugu.

Za�to? -Neki dan sam te nacrtao i prodao crte�. -Drago mi je.

Kupac mi je rekao da trebam slikati portrete. �to ka�e�?

Koga biste slikali? -Ne znam. Jo� nisam odlu�io.

Mo�da mene? -A koga drugoga!

Portretirat �e me! Emily �e poludjeti! -Emily?

Prijateljica. Nju su ve� portretirali, a ja sam rekla da �e i mene.

Kako si znala?

Po�eljela sam to, zatvorila o�i i okrenula se triput.

Ali Emily je rekla da ne�ete, pa sam je pljusnula.

A ne Cecily?

Cedily? Mislite Cecily Brown ?

Odselila se u Boston prije tri godine. Nisam vam rekla? -Nisi.

�udno. -Nije va�no. Idemo klizati.

Uskoro moram i�i. -Nemoj. Ho�e� li vru�u �okoladu?

Obo�avam je. -Mo�emo je tu popiti.

Prekrasno. Hvala. -Nema na �emu.

Jennie, gdje �ivi�? Volio bih te posjetiti.

Jo� nema mjesta gdje me mo�ete posjetiti. -Za�to? -To je tako.

Kada �ete po�eti slikati moj portret?

Kad god. Kada ti roditelji dopuste. Gdje su? -U Hammersteinu.

Jo� rade ondje? -Imaju divne nove to�ke, gore visoko na �ici.

Katkad me strah gledati ih.

Ali zato su slavni. Svi se boje. -Da.

Rado bih ih pogledao.

Mogao bih ih pitati da ti dopuste da mi pozira�.

Odvedi me u teatar da ih vidim.

Mo�e. Mogu nas uvesti besplatno.

Do�ite u subotu na matineju. -Gdje �emo se na�i?

Na�imo se... Ovdje u parku. Kraj klupe gdje smo se sreli.

Do�i �u u 2 h. Bar �u se potruditi.

�okolada je bila divna. -Hvala. -Nema na �emu.

Sada doista moram i�i. -Mora� li?

Mrzim �to mora prestati. Tko zna kada �emo to opet imati.

Dovi�enja. -Dovi�enja.

Tra�ite nekoga? -Gledao sam djevoj�icu koju sam spominjao.

Sada znam da Spinney nije vidjela Jennie.

No tada sam znao da me promatrala kao pacijenta kojega treba promatrati.

U subotu sam jedva �ekao da vidim

�to �e mi Jennie pokazati kao Hammerstein.

Ali Jennie nije bilo ni traga. Valjda je zaboravila.

Zato sam se sam raspitao o Jennienim roditeljima.

Kladio sam se s prijateljem. Mo�ete li mi pomo�i?

Sje�ate li se staroga Hammersteina? -Sje�am li se?

Obratili ste se pravom. -Tvrdim da je bio tu, a prijatelj... -Izgubio je.

Hammerstein je bio to�no tu gdje sada Rialto.

Jo� ne�to. Sje�ate li se Appletonovih? -Appletonovi?

Imali su to�ku na trapezu. -Kao da...

Po�ite u Rialto i tra�ite staroga Petea.

On je vratar. Neko� je plesao u Hammersteinu.

Mo�da se sjeti. -Mnogo vam hvala.

Appleton... Appleton. Da, da, da! Bilo je �etvero Appletonovih.

Godine 1902. Bili su klaunovi.

I to veoma dobri. Iz Be�a.

Ovi su nastupali na trapezu... Mu� i �ena, 1910.

Zatim su bili Pat i Mike Appleton, Irci.

Bili su plesa�i.

To je bilo 1904. ili 1905. Da!

Godine 1910. -Pustite da idem na svoj na�in.

Moram se vratiti unatrag i od po�etka.

Ina�e se ne�u sjetiti, a ne volim kad se ne sje�am.

Mogao bih pomisliti da starim, znate?

Oprostite �to vas gnjavim. -Ne gnjavite. Imam dobro pam�enje.

Ali katkad se ne mogu svega sjetiti.

Clara �e znati! -Tko? -Clara Morgan. Bila je garderobijerka.

Svi su joj se povjeravali.

A crnci su veoma mudri ljudi. Znaju oni �to je nevolja.

Kako �u je na�i? -To znam!

Gdje �ivi? -Gdje? Gdje?

135. isto�na ulica br. 332.

Mnogo vam hvala. -Dobro pam�enje, zar ne?

Divno. Dovi�enja. -Hvala vam. Mnogo vam hvala.

Bile su to divne to�ke.

Glamuroznije od i�ega danas.

Osje�ali ste se kao da sve te glumce poznajete osobno.

Evo. Ovo su Appletonovi. Mary i Frank Appleton.

A ova djevoj�ica? -Njihova k�i Jennie. -Njihova k�i? -Da.

Je li mogu�e da im je to unuka?

Ne. Poznavala sam Jennie u to doba. Imala je krupne tu�ne o�i.

Sjedila mi je �esto u krilu. Davala bih joj slatki�e.

Gdje je ona sada? -Ne znam.

Nisam �ula za nju otkako su joj roditelji poginuli na trapezu.

Bilo je to davno. Pukla je �ica.

Jennie je gledala kada se to dogodilo.

Ne znate �to se dogodilo s njom? -Teta ju je poslala u samostan.

Jennie nije bila katolkinja,

ali njezina je teta govorila da je samostan najbolje mjesto za djevojku.

Mnogo vam hvala.

Hvala vam na va�em vremenu. -Hvala vama, g. Adams.

Nemam �esto priliku razgovarati o pro�losti.

Valjda �ete na�i Jennie. Bila je draga djevoj�ica.

I ja se nadam. Hvala jo� jedanput.

Te no�i sve mi je bilo poput sna. Gradski neboderi, svjetla.

Znao sam da Jennie nije bila samo ma�tovito dijete.

Nije bila dijete koje nije prihva�alo vrijeme i logiku.

Instinktivno sam krenuo prema klupi u parku. Jennienoj klupi.

Prilaze�i joj, osjetio sam neobi�an ugo�aj.

Kao da se vrijeme stapa sa snijegom.

Jesu li uzdasi koje sam �uo tako�er bili iluzija?

Jennie, �to ti je?

Za�to pla�e�? -Otac i majka... Otac?

Ne�to se dogodilo! Imali su nesre�u.

Znala sam! -Pukla je �ica.

Uvijek sam se bojala da �e se to dogoditi. A ve�eras... -Ve�eras?

Jennie, znam kako ti je, znam koliko to boli, ali...

Njih ne boli. Poku�aj tako razmi�ljati.

Ali mrtvi su! -Svi �emo jednom umrijeti. -Voljeli smo se.

Onda ne budi nesretna. Oni to ne bi �eljeli, zar ne?

Zar ne? -Ne bi. -Ne.

Jednom su mi rekli da ako im se i�ta dogodi,

ne smijem biti nesretna jer rade ono �to vole.

I ako... Ako se ne�to dogodi, dogodit �e se oboma.

U isto vrijeme, kako su �eljeli. -Eto vidi�! -Da.

Zna�i da ne trebam plakati. -Ne.

Ne bi to htjeli, umrli su kako su �eljeli. -Tako je.

Zna�i da pla�em samo zbog sebe.

Zato �to ih nema i �to sam sama. -Nemoj, Jennie.

Mo�da ne�u uvijek biti sama.

Ne znam za�to, ali znam da ne�u jo� dugo biti sama.

Zato �to se �urim. Sad sam veoma brza.

Teta me �alje u samostan. -Samostan?

Ne �eli� i�i? -�elim. Poslije toga �u odrasti, zar ne shva�ate?

Ne, Jennie, ne shva�am. Volio bih, ali ni�ta ne razumijem.

Svaki puta kada te vidim druk�ija si. Starija.

Govori� o pro�losti, o davnoj pro�losti. -Ozbiljno?

Katkad se to i meni �ini. Mo�da zato �to moram ne�to na�i.

�to? -Nisam sigurna.

Ali znat �u jednom. Znat �u kada to na�em.

Znate, i vi �ete znati. -Nadam se.

�ekat �ete me? Dat �ete mi jo� malo vremena? -Da, Jennie.

Slu�ajte.

To su zvijezde. Ne �ujete ih?

Slu�ajte kako zvijezde izlaze.

Te godine uslijedilo je mnogo hladnih mjeseci.

Od tajanstvenosti oko Jennie nisam mogao razmi�ljati.

Ni�ta nije bilo u mojim rukama.

Kao �to nisam mogao ubrzati dolazak prolje�a

niti otjerati zimu koja je okovala zemlju.

Skipper! Skipper!

Skipper! Zlo�esti pas! Zdravo, Adamse. -Zdravo, Matthews.

U parku uvijek bje�i od mene. Hvala �to ste ga uhvatili.

Nisam. Dotr�ao mi je. -To vam je velik kompliment.

Obi�no ne ide nepoznatima, osim kad misli da su u nevolji. -Nevolji?

Kakvu je nevolju kod mene mogao nanju�iti? -Svi umjetnici to prolaze.

Nije im dovoljno �ivjeti, slikati, imati gotovo dovoljno hrane. -Nije.

Po�ele priznanje, po�ele prodavati svoja djela.

Ni svima velikima to nije uspjelo.

Ali to nije sve �to vas mu�i.

G. Matthews je imao pravo. Mu�ilo me je ne�to.

Moje se pam�enje poigravalo sa mnom.

Opsjedala su me sje�anja i bila mi je stvarnija od svega oko mene.

Sve me je podsje�alo na Jennie.

Odakle dolazim, nitko ne zna, Kamo odlazim, odlaze svi.

Napokon je stiglo prolje�e. Poku�ao sam raditi, ali uzalud.

Znao sam da od mene ne�e biti ni�ta sve dok se Jennie ne vrati.

Morao sam razgovarati s nekim. Imao sam samo g�u Spinney.

Mo�da u �ivotu naslikam samo jednu va�nu sliku. To bih mogao.

Portret Jennie? -Da. To je prva i jedina stvar u koju sam siguran.

Niste to mogli bez nje. -Ne. -A ako se vi�e ne pojavi?

Ne mogu to ni zamisliti! -Nisam uvi�ala koliko je trebate.

Dugo vam je trebalo da na�ete ne�to �to �e izvu�i va� dar.

Niste to mogli na�i pa... -Mislite da sam je izmislio, da mi treba za...

Nadahnu�e? Mo�da. Mo�da ste je doista i vidjeli. Kakve to ima veze!

S vremenom �ete nau�iti vjerovati u mnoge stvari koje ne vidite.

Radije pripremite platno za nju.

Naprijed.

Zdravo. -Gus.

Vani je divan dan. Za New York. �to radi� unutra?

Pripremam platno za portret. -Ma �to ne ka�e�!

Tako se to radi? -Tako se to radi.

Kad smo kod slika...

Ju�er sam bio kod Moorea. -Znam.

Ljutit je �to nisam zavr�io mural.

Dogovor je dogovor. -Iznevjerio sam ga.

Ljutit je i Mic Collins.

�eka da povede ljude u bitku, a ima samo pola noge.

Reci Mooreu da �u uskoro do�i.

Nekako �u to zavr�iti. -Dakako.

Nemoj misliti da sam nezahvalan.

U redu je. Kao �to je govorila moja mama:

"U glavi zvjezdana pra�ina, u du�i nered."

Dobro do�li, irski sinovi

Sve�ano otkrivanje slike

Michaela Collinsa Prva dva piva besplatno

Imao si pravo! Za �ankom nema mjesta! -Rekao sam ti.

Bila je to veli�anstvena ideja.

Ti�ina! Tiho! Sada �e otkriti sliku.

�ivio Eben Adams!

�ivio Eben Adams! �ivio!

Nisam bio odu�evljen kao ostali jer je mural bio bezvrijedan.

U srcu sam znao da sam i ja bezvrijedan.

Iznenada sam se prepao. Svijet se �inio prazan i tih.

Samo jedna nota bi ga o�ivjela, pretvorila u instrument �ivota.

No �ini se da se ta nota ne�e oglasiti.

A svijet moje umjetnosti ostat �e u praznoj kutiji.

Jennie! Eben!

Ne! To nije istina!

To nisi ti! -Jesam, ja sam!

Vidi�? Nisam mogla do�io ranije.

Prelijepa si. Odrasla si. -Dakako. Pa �urim se.

Idem na koled� u samostanu. -Divno. Ta haljina... Ljupka je.

To nam je nedjeljna haljina. Gle! Odavde se vidi most.

Toliko sam mislila na tebe. Cijelu vje�nost. -O �emu si razmi�ljala?

Kako je sve divno. I kako sam tra�ila i tra�ila.

A sada... Kako �emo uvijek biti zajedno. Gotovo sam uvjerena.

Zna� li �to zanima Emily? -�to? -Kada �emo se vjen�ati.

Ne smij se, Eben. Znam da jo� nisam dovoljno odrasla, ali bit �u.

�to je to? -Crte� Radio Cityja.

Radio City? Nikad �ula.

Nedavno je sagra�en. Svi�a ti se?

�udno. -�to je, Jennie?

To je svjetionik u Land's Endu. -Da, svjetionik u Land's Endu.

Kako zna�? Jesi li ikada bila ondje?

Ja... Ne znam.

Mislim... -To je stari napu�teni svjetionik na Cape Codu.

Nacrtao sam to prije nekoliko godina. -�ini me nesretnom.

U tome �emo ga slu�aju skloniti.

Gle, Jennie, platno!

Platno? -Platno za portret.

Tvoj portret. Onaj o kojem smo govorili.

Naslikat �e� ga!

Znao sam da �e� do�i. Sjedni.

Gdje? -Ondje gdje sam ma�tao.

Cure �e biti ljubomorne.

Okreni glavu. -Neke �e se zarediti. Ho�e� li do�i gledati?

Rado. Budi mirna. Okreni glavu.

Do�i �e i neke cure iz razreda.

Jennie, ruke! Okreni glavu.

E, tako. Ne mi�i se.

Eben, obe�aj da me ne�e� zaboraviti.

Zdravo.

Hej!

Zdravo, Eben.

Zdravo, Jennie. Bojao sam se...

Da ne�e� do�i. -Rekla sam da �u biti ovdje.

Po�urimo se da ne zakasnimo na sve�anost.

One sa svije�ama �e se zarediti.

Na�e su u�iteljice s njima.

Prva je stara sestra Mary Margaret. Predaje povijest.

Do nje je sestra Mary Euphemia, predaje prirodoslovlje.

A kod ulaza je moja najdra�a sestra Marija od Milosr�a.

Tako sam sretna �to me �eka�.

Kruh na� svagdanji daj nam danas, i otpusti nama duge na�e,

kako i mi otpu�tamo du�nicima na�im...

Nije li prekrasno?

Ovdje se uvijek osje�am bli�e istini.

Kao da �u uskoro i ja sve shvatiti.

Kako je svijet lijep, Eben! Sunce zalazi na istome divnom nebu.

Ba� kao ju�er i kao �to �e sutra. -Kada je sutra, Jennie?

Zar je va�no? Uvijek je. I ovo je nekada bilo sutra.

Odakle dolazim, nitko ne zna, A kamo odlazim, odlaze svi...

To sam negdje �ula. -Pjevala si mi to one prve ve�eri.

Jesam li? Zaboravila sam. -Vjetar huji, more bruji...

Bog zna. -Mislim da On zna.

Zna�i ovdje majstor radi. -Nije ne�to. Sjednite ovdje, Spinney.

Dakako, jo� nije zavr�en. -Ne budite skromni. Da vidim. -E, pa...

�to ka�ete? -Vidi, vidi!

Adamse, na�li ste �to ste tra�ili.

Svi�a vam se? -Godinama prodajem slike.

U mome poslu svi sanjaju o tome da im nai�e netko poput vas.

Neka velika slika. Sada znam, ovo je ostvarenje moga...

Ho�e re�i da mu se svi�a. -Drago mi je.

Sje�ate se kad sam rekao da u �eni mora biti ne�to vje�no.

Ne�to �to nije ni iz sada�njosti ni iz pro�losti. Ovdje ste to uhvatili.

To je lice iste one djevoj�ice.

No ono �to ste vidjeli u tome licu ne pripada odre�enomu vremenu.

Jo� nije zavr�en. Doista. -Polako, Adamse. To je sjajna slika.

No�en valom sre�e, bacio sam se na posao da zavr�im portret.

Lice uokvireno tamnom kosom, sme�e o�i koje sanjare.

Bio sam obuzet o�arano��u izvan vremena i promjena.

Znao sam da je ljubav beskona�na, a trenuci sre�e tek njezin mali dio.

Eben! Eben!

Znala sam da �e� biti tu. -�esto sam te ovdje tra�io.

Morala sam te ve�eras vidjeti. Zavr�ila sam koled�.

Divno. Sada stalno mo�emo biti zajedno.

Morat �emo jo� malo pri�ekati.

Teta mi je bolesna. �eli da preko ljeta otputujem s njom.

Kada mora� i�i? -Sutra. Morala sam se oprostiti. -Oprostiti se?

Samo na koji mjesec. Ali imamo vremena do jutra.

A mo�da i malo vi�e. -Bit �u izgubljen bez tebe.

Ne govori to. Ne mo�emo oboje biti izgubljeni.

Gle mjese�inu na vodi. Pravi stazu preko rijeke.

Ondje su bre�uljci Jersey, zar ne? -U daljini.

Za�to si �alostan? -Razmi�ljao sam.

Sve udaljenosti do sada mogle su se prije�i.

Od sjevera kod borova do istoka, sve do mora.

To je jedina udaljenost o kojoj sam ne�to znao.

Ali sad osje�am druk�iju udaljenost. Okrutniju.

Udaljenost od ju�er do sutra. I ona me pla�i.

Pla�i da je mo�da ne mogu premostiti. -Mo�e�. Sada to znam.

�elim da uvijek bude tako. -Bit �e. Imaj vjere.

Kako je tiho! Slu�aj.

Cijeli grad spava.

Na svijetu nema nikoga osim nas. -Nitko, samo mi. -Eben!

�ivot ponovno po�inje.

Gle, �amac je ugasio svjetlo. -No� je pro�la. Sutra je.

Jennie, ne�u misliti na ljeto ni na budu�nost. To prepu�tam tebi.

Ne znam za�to i kako smo se sreli. -Bili smo su�eni jedno drugom.

Niti na�ih �ivota isprepletene su i ni�ta ih ne mo�e rasplesti.

Eben, �elim da zavr�i� moj portret!

Misli� li da ljudi mogu znati �to ih �eka?

�to �e im se dogoditi?

Zna� kako se katkad rastu�i� zbog ne�ega.

Zbog ne�ega �to se nije ni dogodilo.

Mo�da je to ne�to �to �e nam se dogoditi.

Mo�da mi to znamo, ali se bojimo priznati si to.

To je suludo. Valjda zbog moje smu�enosti.

Jennie, ja...

Jennie! Jennie!

Zdravo, Eben. -Zdravo.

Gdje smo? -Zajedno.

Jadna draga. -Valjda sam... -Sigurno si iscrpljena.

Zaspala sam. -Da. Do�i.

Gle!

Gotov je.

Jesam li to doista ja? -Ti si. Portret Jennie.

Mislim da je to dobra slika. -Da?

Proslavit �e te.

Visjet �e u muzeju i ljudi iz cijeloga svijeta dolazit �e je gledati.

Ako budu, ne�e dolaziti gledati moje djelo.

Gledat �e tebe. -Hvala.

Sad je mora� potpisati.

Eben Adams.

�elim zauvijek sjediti i gledati te dok slika�.

Sad kad imam savr�en model, stalno �u ga slikati.

Ma ne to. �elim da slika� sve divne stvari na svijetu.

Ti si najdivnija na svijetu.

Ali one tvoje slike mora i svjetionika u Land's Endu...

Kad god ih pogledam, stane mi srce.

�udno. To je napu�ten dio svijeta.

Ne�emo vi�e govoriti o tome.

Govori mi o Parizu. Jesi li ondje studirao? -Jesam.

Da bar mo�emo biti zajedno! Bilo bi divno. -Ho�emo, Jennie.

Odvest �u te u Luksemburg, na sajam u Fontaine-Bleau. -Da!

I�i �emo u �umu St. Cloud u prolje�e, pit �emo mlado vino.

Osje�am se kao da smo ve� ondje, kao da smo cijeli �ivot zajedno.

Kako da mu�karac i �ena znaju

da su od svih mu�karaca i �ena na svijetu ba� oni jedno za drugo?

I je li slu�ajno �to �ive u isto vrijeme?

Je li mogu�e da postoje

drugi u drugim vremenima koje smo voljeli i koji su voljeli nas?

Ne, nema drugih.

Od svih ljudi koji su �ivjeli na svijetu,

samo je jedan kojega voli� i kojega mora� tra�iti dok ga ne na�e�.

Ti, Eben, Ti, dragi moj.

Moram i�i. -Molim te, ne idi.

Ne �elim. Vidjet �emo se na kraju ljeta.

Sigurna si? -Ne znam to�no gdje.

Vjetar huji, more bruji...

�elim biti sigurna. Reci mi da si ti siguran! -Siguran sam, Jennie.

Uzet �u svoje stvari.

Kakav krasan �al! -Tvoj je.

Daruje� mi ga? -Mislio sam da �e ti se svidjeti. Ve� ga dugo �uvam.

Jo� od na�ega prvog susreta u parku.

Popodne bi se sunce naginjalo prema gradu.

Predve�er bi divlje patke odlepr�ale na jug.

Ljeto bi smijenila jesen, ali Jennie se nije vratila.

Osje�ao sam stra�nu usamljenost. Gdje je?

Ondje bija�e dom moje drage,

Ondje, bilo je to davno,

Sje�am se svoje drage i poljupca njezina,

Moja ljubav jedina,

Ondje, bilo je to davno.

Mo�da me se ne ti�e, ali ne�to te stra�no ti�ti.

Ne razumije�. -Pretpostavimo... -�to da pretpostavimo, Gus?

Recimo da se ona ne vrati. -Mora.

Nemogu�e je da ja... -Da, ali ako joj se ne�to dogodilo?

Zar ne mora� nastaviti �ivjeti?

Nikad mi nisi vjerovao za Jennie. -Nisam to rekao. -Nije va�no.

Nije va�no vjeruje� li mi. Nije va�no vjeruje li mi itko.

Jer ja znam! -Svakako.

Nisi li rekao da ide u samostan? -Vi�e nije ondje. Maturirala je.

Da. Ali sestre su �esto u kontaktu s njima.

Da, voljela ih je. Jednu je posebno voljela.

Pitaj nju. -Ondje se osje�ala bli�e istini.

Ujutro �u te odvesti onamo, ali obe�aj da �e� sada spavati.

Platit �u ti tu vo�nju. -Tvoj novac nije va�an.

Mati je govorila: Ako u srcu nosi� prijateljstvo, onda ne...

�to je ono mati govorila?

Ne znam �to sam o�ekivao da �u doznati u samostanu.

Znao sam samo da je Jennie ondje na�la neku unutra�nju istinu.

Ondje mi je rekla: Mislim da On zna.

Otkako sam ugledao Jennie prvi put, osje�ao sam da nisam sam.

Osje�ao sam da smo jedno. �to ako smo se na�as izgubili?

Ju�er se prostrlo pred nama.

Zajedno smo na�li ljepotu i nikada je ne�emo izgubiti.

�to ste me trebali? -Zanima me djevojka koja je ovdje i�la u �kolu.

Mo�da znate gdje je.

Mo�da. Cure nam se �esto jave. Kako se zvala? -Jennie Appleton.

Jennie Appleton? -Da. Sje�ate se?

Da. Dobro se sje�am Jennie.

Iako nije bila na�e vjere, Jennie mi je bila me�u najdra�ima.

Draga djevojka neobi�ne duhovne ljepote.

Uvijek je bila malo tu�na i to me uznemiravalo.

To je ona. -Znate li gdje je?

Jennie je umrla.

Kada? -Davno.

Jesam li vas �okirala?

O�ito ne govorimo o istoj osobi.

Jeste li joj poznavali roditelje? -Ne. Znam samo da su poginuli.

Pukla je �ica? Jesu li nastupali na trapezu? -Jesu.

Bojim se da je to ta Jennie Appleton.

Teta ju je dovela k nama nedugo poslije nesre�e.

Ostala je do mature. Teta ju je odvela u Novu Englesku.

�esto smo se dopisivale.

Da vam pro�itam jedno njezino pismo? -Molim vas.

Ho�ete li sjesti?

Dirnula su me njezina pisma pa sam ih sa�uvala. Ovo je posljednje.

Draga sestro Marijo od Milosr�a, uskoro se vra�amo.

Ljeto je bilo dugo i samotno.

Voljela bih s vama razgovarati o svemu �to me mu�i.

Poku�avali ste me nau�iti kako je svijet divan.

I kako je svaki dan divan, ma �to nam se dogodilo.

No katkad mi se �ini da ta ljepota za mene ne�e biti potpuna.

Da nikada ne�u na�i nekoga tko �e me voljeti.

U�asava me pomisao na to. Va�a mi mudrost treba da me utje�i.

Va�a Jennie.

Te je godine stra�ni plimni val pogodio Novu Englesku.

5. listopada, dobro se sje�am.

Na taj se dan uvijek pri�estim.

Doznala sam da je Jennie svaki dan odlazila na jedrenje. Sama.

Do zaljeva kraj napu�tena svjetionika. -Land's End!

Jednom dok je tako jedrila, udario je val. Otada je nitko nije vidio.

Land's End. Ondje �u je na�i!

Ali, g. Adams, Jennie je mrtva. Morate to prihvatiti.

Ne�u! Ne govorite mi da je mrtva!

Prije tri mjeseca dr�ao sam je u naru�ju. Volim je, �elim da se vrati!

Ne znam �to vam se ukazalo.

Ne sumnjajte u putove Bo�je.

Morate imati vjere. Mi tako malo znamo.

Ne �elim biti drzak i hvala na ljubaznosti.

No kad je ono val pogodio obalu? -5. listopada.

A danas je... -1. listopada.

Zna�i da imam �etiri dana!

Ali to je bilo prije mnogo godina! -Sigurni ste?

Ka�ete da tako malo znamo, da su Jennieni roditelji poginuli.

A ja sam je one no�i kad se to dogodilo zatekao kako pla�e.

Rekli ste da je bila va�a u�enica. Ja sam je ovdje posjetio.

Ka�ete, oti�la je s tetom. Bio sam s njom prije toga putovanja.

Kako se onda to dogodilo prije mnogo godina?

Da, tako malo znamo.

Ipak, sada znam malo vi�e.

Znam model prema kojem se odvija Jennien �ivot.

Ali tako�er znam da sam dio njega.

I sama je rekla da na�e �ivote ni�ta ne mo�e razdvojiti. Vjerujem to.

Hvala vam, sestro. Moram se po�uriti.

Gdje ste se skrivali? �to se dogodilo?

Odlazim.

Evo mog portreta Jennie. Pri�uvajte mi ga. -Dakako.

Kamo idete? -Znam gdje �u je na�i. Idem je pri�ekati ondje.

U malo mjesto Land's End.

Adamse! -G. Matthews. -Gdje ste? Imam mnogo narud�bi za vas.

Onda mi mo�ete dati 100 dolara predujma? -No...

Dajte mu 100 dolara. -Dobro.

�to se dogodilo? -Pustite to. Platite mu. -Kako vi ka�ete, Spinney.

Hvala vam. Hvala, Spinney, na svemu.

Zbogom, g. Matthews. -Zbogom. Odmorite se. Poslije �emo raditi.

Naslikajte mi ondje crkvicu. Bijelu s velikim tornjem.

I nemojte se utopiti. -Za�to to govorite?

Mu�karci �ine takve gluposti. Bojim se oceana.

Vi ste �vrsti.

I �vrsti se utapaju. -Znam.

Pomorska oprema

Ima li upozorenja za oluju? -Kakvu oluju? -Na uragan koji dolazi.

Ne�e ovdje biti uragana.

Lijepo vrijeme, eto �to ka�e.

Koliko barometar unaprijed mo�e predvidjeti oluju? -Dovoljno.

Nije bilo dovoljno unaprijed za one oluje dvadesetih. -�uo sam za to.

Dogodilo se u ovo doba godine.

Kad razmislim, i jest. 5. listopada.

Sje�am se, zato �to mi je 4. listopada ro�endan.

Danas! -Otisnuo bih se do Land's Enda. Gdje mogu unajmiti �amac?

Land's End?

Za�to bi itko i�ao onamo?

Pustite za�to. Ima li itko �amac? -Moj tata ima �am�i�.

U redu. Ho�ete li me odvesti k njemu? -Ne.

Mama ne da da iznajmi �amac. -Radije potra�ite Ekea.

�uo sam da on katkad iznajmi �amac. -Gdje je Eke?

Lako �ete ga na�i. Uvijek sjedi na istom mjestu.

Gdje? -Sad �u vam re�i.

Po�ite do mola i pitajte za starca...

Lijepo �to ste mi iznajmili �amac.

Za to ste mogli kupiti i novi.

Nije mi jasno kako �ete ga vratiti po ovakvoj utisi.

Nema ni da�ka vjetra. -Bit �e vjetra. I previ�e.

Mo�da. Ni�ta nije sigurno od onog uragana iz dvadesetih.

A val? �uo sam za veliki val.

Veliki val? Da, bio je val.

Katkad mi se �ini da ga nisam ni vidio, da sam samo �itao o njemu.

Izdignuo se iz mora poput planine i jurio prema kopnu. Kao na sudnji dan.

Poznavali ste djevojku koju je val zatekao tu?

Zvala se Jennie Appleton. -�udno �to me to pitate.

Ja sam joj iznajmio �amac. Nikada to ne�u zaboraviti.

Jeste li je poznavali? -Jesam.

Ba� je bila lijepa.

Kakve je krupne o�i imala! Krupne i tu�ne.

�inilo se kao da dolazi izdaleka.

�to se to�no dogodilo? Gdje je bila kad je naletio val?

Znamo da je do�la do rta.

Na�ao sam u�e svoga �amca svezano ondje. Samo je to ostalo.

Ako je uspjela do�i do svjetionika, je li se mogla spasiti?

Je li mogla? -Jest, ali nije uspjela. -Znam.

Stijene su strme za penjanje, posebno po takvome vjetru.

I posebno za �enu. -Valjda.

Jak vjetar derao je planine.

i mrvio stijene pred Gospodinom.

Ali Gospodin ne bija�e u vjetru.

Jennie!

Jennie!

Jennie!

Eben!

Bojao sam se da te ne�u na�i.

Nikada te vi�e ne�u pustiti od sebe.

Pro�lo je toliko vremena. Daj da te pogledam.

Dolazi val. -U redu je ma �to bilo.

Ma �to bilo? Tebe �elim, Jennie, a ne samo snove o tebi. -Eben...

Vjeruj mi. Nailazi val.

Bit �emo zajedno ako... -Pred nama je vje�nost.

Bili smo usamljeni, nevoljeni. Vrijeme je napravilo gre�ku,

ali ti si me �ekao.

I sada da to izgubimo? -Ne, sada tek po�injemo.

Nema �ivota dok ne voli� i nisi voljen. A zatim nema smrti.

Moramo brzo do svjetionika. -Ali, Eben, ne mora� se boriti.

Molim te, idi bez mene.

Ne. �ivot bez tebe nema smisla. Nikakva.

Mora� nastaviti �ivjeti. S vjerom.

Evo ga! -Zbogom, dragi.

Eto, mladi�u. �im se obrije�, bit �e ti bolje.

Dobro jutro, kapetane Cobb. -'Jutro. -Spinney! -Zdravo, Adamse.

Otkuda vi tu? -Brinula sam se za vas. Do�la sam vidjeti kako ste.

Kapetan Cobb mi je dopustio. Sada smo njegovi gosti.

Lijepo od vas. Hvala. -Ni�ta. Ali da ti ne�to ka�em, mladi�u.

Sva sre�a �to ste Ekeu rekli kamo �ete odjedriti.

Ina�e vas nikada ne bismo na�li.

Jesu li na�li jo� koga? -Nitko nije bio glup da isplovi po onom vjetru.

A njezin �amac? -�to on govori? -Imala je �amac. -O �emu ti to?

Ali ondje nije bilo drugoga �amca.

Mo�e� se kladiti u to.

Ne znam za�to mu je Eke iznajmio svoj �amac.

Opet ste vidjeli Jennie, zar ne?

Bilo je u�asno. U�asno.

Poku�ao sam je dr�ati, ali...

Ali val... -Smirite se. Bar ste je opet vidjeli.

Da.

Drago mi je �to mi bar vjerujete sve o Jennie.

Da, Adamse.

Vjerujete, zar ne? -Vi vjerujte. Samo to je va�no.

Odakle vam taj �al?

Ovaj? Bio je kraj vas kad su vas na�li na pla�i.

Da, Spinney, opet sam vidio Jennie.

Ho�ete re�i da je ovo Jennieno?

U redu je.

Nisam je izgubio.

Sad je sve u redu.

Rani Adamsovi radovi nisu bili ni�ta posebno.

No kasnija djela smatraju se pravim nadahnu�em,

po�ev�i od njegova gotovo legendarnog portreta Jennie.

Portret Jennie. -Nije li prekrasna?

Pitam se je li ona postojala. -Morala je postojati.

Za njega jest, ina�e ne bi izgledala kao da je �iva. -Kako si mudra.

Eben, jesam li to doista ja?

Visjet �u u muzeju.

Ljudi iz cijeloga svijeta dolazit �e ga gledati.